Job 37:1-24

37  Doista, od toga drhti srce moje+i iskače iz mjesta svojega.   Slušajte dobro grmljavinu glasa njegova+i tutnjavu što izlazi iz usta njegovih.   Preko cijelog neba pušta jei munja+ njegova do krajeva zemlje odlazi.   Iza nje glas se ori,grmi+ On glasom veličanstvenim,+i ne zadržava je kad se čuje glas njegov.+   Grmi Bog glasom svojim+ čudesno,i velike stvari čini, koje ne možemo dokučiti.+   Jer snijegu govori: ‘Padni na zemlju!’+a i pljusku kišnome, pljusku kiša svojih obilnih.+   Zapečaćuje ruku svakome čovjeku zemaljskomda bi svaki čovjek smrtni upoznao djelo njegovo.   Zvijer u brlog ulazii po skrovištima svojim boravi.+   Iz odaja+ izlazi vjetar olujni,a vjetrovi sjeverni studen donose.+ 10  Od daha Božjega led nastaje+i površina se vodena steže.+ 11  Da, vlagom on oblak tovari,svjetlost+ Njegova oblake raspršuje, 12  pa kruže kako ih on vodi da učine svojegdje im god nad licem plodnoga tla zemaljskog on to zapovjedi.+ 13  Pomoću njih on kaznu daje,+ natapa tlo svoje+ili milost* pokazuje.+ 14  Poslušaj ovo, Jobe,stani i razmisli o čudesnim djelima Božjim!+ 15  Znaš li kada im je Bog zapovjedio što da čine+i kada je učinio da svjetlost oblaka njegova zasja? 16  Znaš li kako plove oblaci,+poznaješ li čudesna djela onoga koji savršeno znanje ima?+ 17  Kako ti se haljine ugrijukad se umiri zemlja zbog vjetra južnoga?+ 18  Možeš li zajedno s njime iskovati nebesa+čvrsta poput ogledala lijevanog? 19  Uputi nas što da mu kažemo!Zbog tame nam je riječi ponestalo. 20  Hoće li tko javiti Bogu da ja govoriti želim?Hoće li ga čovjek neki o tome obavijestiti?+ 21  Sada ljudi ne vide svjetlost na nebu oblačnom.No ona zablista na nebukad vjetar prođe i očisti ga. 22  Sa sjevera zlatni sjaj dolazi.Veličanstvo Božje+ strah ulijeva. 23  Svemogući nam je nedokučiv.+On je uzvišen u snazi svojoj.+Pravdu+ i pravednost veliku+ on neće omalovažiti.+ 24  Zato neka ga se boje ljudi!+On ne drži do onih koje vlastito srce uvjerava da su mudri.”+

Bilješke

Ili: “vjernu ljubav”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.