Job 16:1-22

16  Nato je Job odgovorio:   “Mnogo sam toga sličnog čuo.Svi ste vi mučni tješitelji!+   Ima li kraja riječima ispraznim?+Odakle ta gorčina koja te tjera da odgovaraš?   I ja bih mogao govoriti poput vas.Kad bi barem vaše duše bile na mjestu moje duše! Mislite li da bih se i ja tada riječima blistavim na vas okomio+i glavom odmahivao pun prezira prema vama?+   Ja bih vas ojačao riječima usta svojih+i utjeha usana mojih olakšanje bi donijela...   Ako govorim, bol moja ne jenjava,+a ako prestanem, hoće li me proći?   No sada me Bog izmorio,+u propast je svalio sve koji su se oko mene okupljali.   A k tome me i zgrabio. O tome svjedoči+mršavost moja koja protiv mene glas diže. Pred očima mojim protiv mene svjedoči.   Gnjev me Božji razdire, neprijateljstvo on gaji prema meni.+Zubima svojim škrguće na mene.+Protivnik moj sijeva na mene očima svojim.+ 10  Usta svoja na mene razjapljuju,+po obrazima me ruganjem udaraju,u velikom broju na mene se skupljaju.+ 11  Bog me predaje dječacima,u ruke zlima baca me.+ 12  Mirno sam živio, a on me potresao,+za šiju me zgrabio i skršio me,i za metu me sebi postavio. 13  Strijelci+ su me njegovi opkolili,probada bubrege moje+ i samilosti nema,izlijeva na zemlju žuč moju. 14  Probija me i probija kao kakav zid,kao junak nasrće na mene.+ 15  Kostrijet+ sam zašio preko kože svoje,rog sam svoj u prah zario.+ 16  Lice je moje pocrvenjelo od plača,+na vjeđama je mojim tama gusta,+ 17  iako nema zla u rukama mojimi molitva je moja čista.+ 18  Zemljo, nemoj prekriti krv moju!+Neka ne umukne vika moja! 19  I sad, evo, na nebesima je onaj koji svjedoči o meni,svjedok je moj u visinama.+ 20  Prijatelji me zastupaju, a govore protiv mene.+Oko moje bez sna gleda k Bogu.+ 21  Odlučiti treba između čovjeka i Boga,kao i između sina čovječjega i bližnjega njegova.+ 22  Jer malo je još godina preostalo,i poći ću putem s kojega se neću vratiti.+

Bilješke