Jeremija 9:1-26

9  Kad bi barem glava moja voda bila, a oči moje izvor suza!+ Tada bih danju i noću plakao za pobijenim sinovima kćeri naroda svojega.+  Kad bih barem u pustinji kao putnik prenoćište imao!+ Tada bih ostavio narod svoj i otišao od njih, jer svi su preljubnici,+ skup izdajnički.+  Kao luk napinju jezik svoj za laž,+ a po vjernosti nisu poznati na zemlji. “Jer iz zla u zlo idu, a na mene se ne obaziru”,+ kaže Jehova.  “Neka se svatko čuva prijatelja svojega,+ nijednome bratu ne vjerujte!+ Jer svaki brat nastoji izgurati drugoga+ i svaki prijatelj ide okolo i kleveće+  i svatko vara prijatelja svojega,+ nitko istinu ne govori. Jezik su svoj navikli da laž govori.+ Izmorili su se zlo čineći.+  Ti prebivaš usred prijevare.+ Zbog prijevare ne žele znati za mene”,+ kaže Jehova.  Zato ovako kaže Jehova nad vojskama: “Evo, talim ih i ispitujem,+ jer što drugo da učinim kćeri naroda svojega?+  Jezik je njihov strijela smrtonosna.+ Prijevaru govori. Ustima svojim čovjek miroljubivo govori s prijateljem svojim, a u sebi mu zasjedu sprema.”+  “Neće li mi odgovarati za to?” kaže Jehova. “Neće li se duša moja osvetiti narodu koji je takav?+ 10  Zaplakat ću i naricati nad gorama,+ tužaljku ću zapjevati nad pašnjacima u pustari, jer će spaljeni biti,+ te nitko neće njima prolaziti niti će se ondje glas stoke čuti.+ I ptice nebeske i zvijeri pobjeći će, otići će.+ 11  Pretvorit ću Jeruzalem u hrpu kamenja,+ u brlog šakalski.+ Gradove Judine pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.+ 12  Tko je mudar, pa da to razumije? Kome su usta Jehovina govorila, pa da to objavi?+ Zašto će zemlja propasti, zašto će biti spaljena kao pustinja te nitko neće njome prolaziti?”+ 13  A Jehova je rekao: “Oni su ostavili zakon moj koji sam stavio pred njih, nisu slušali glas moj i nisu živjeli* po zakonu mojemu,+ 14  nego su se povodili za tvrdokornim srcem svojim+ i išli su za likovima Baalovim,+ kako su ih naučili oci njihovi.+ 15  Zato Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, kaže: ‘Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom+ i napojit ću ih vodom zatrovanom.+ 16  I rasijat ću ih među narode koje ni oni ni oci njihovi nisu poznavali+ i poslat ću za njima mač da ih istrijebim.’+ 17  Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Budite razboriti i pozovite narikače+ neka dođu! Pošaljite po žene vješte u naricanju, neka dođu+ 18  i neka brzo počnu naricati nad nama! Neka iz očiju naših suze poteku, neka s vjeđa naših vode poteku!+ 19  Jer glas naricanja čuje se sa Siona:+ “Opustošeni smo!+ Tako smo posramljeni! Ostavljamo zemlju ovu, uništena su prebivališta naša.”+ 20  Zato čujte, žene, riječ Jehovinu, neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih! I naučite kćeri svoje naricanju,+ učite jedna drugu tužaljkama!+ 21  Jer smrt se penje kroz prozore naše, ulazi u utvrđene dvore naše da istrijebi djecu s ulica i mladiće s trgova.’+ 22  Reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Mrtva tijela ljudska ležat će kao gnoj na polju i kao žito koje je tek požeo žetelac, a koje nema tko skupiti.”’”+ 23  Ovako kaže Jehova: “Neka se mudrac ne hvali mudrošću svojom!+ Neka se čovjek snažan ne hvali snagom svojom!+ Neka se bogataš ne hvali bogatstvom svojim!”+ 24  “Tko se hvali, neka se hvali time što je razborit*+ i što pozna mene, što zna da sam ja Jehova,+ onaj koji iskazuje milost*, pravdu i pravednost na zemlji,+ jer tome se radujem”,+ kaže Jehova. 25  “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću na odgovornost pozvati sve koji su obrezani, ali su ipak u neobrezanju:+ 26  Egipat+ i Judu+ i Edom+ i sinove Amonove+ i Moab+ i sve koji kosu podrezuju na sljepoočnicama i žive u pustinji.+ Jer svi su ti narodi neobrezani i sav je dom Izraelov srca neobrezana.”+

Bilješke

Doslovno: “hodili”.
Vidi bilješku za izraz “razboritost” u Izr 1:3.
Ili: “vjernu ljubav”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.