Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

Jeremija 8:1-22

8  “U to vrijeme”, kaže Jehova, “ljudi će izvaditi kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika Jeruzalema iz grobova njihovih.+  I razasut će ih pred suncem i pred mjesecom i pred svom vojskom nebeskom koju su ljubili, kojoj su služili, za kojom su išli,+ koju su tražili i kojoj su se klanjali.+ Neće ih pokupiti niti će ih sahraniti. Bit će kao gnoj po zemlji.”+  “Svemu ostatku koji preostane od zlog roda ovoga po svim mjestima po kojima ću rasijati one što preostanu+ draža će biti smrt nego život”,+ kaže Jehova nad vojskama.  “Reci im: ‘Ovako kaže Jehova: “Zar će pasti i neće više ustati?+ Ako se jedan odvrati od zlog puta svojega, zar se neće i drugi odvratiti?+  Zašto je ovaj narod jeruzalemski nevjeran i uporan u nevjernosti svojoj? Drže se prepredenosti,+ ne žele se odvratiti od zlih puteva svojih.+  Pazio sam+ i slušao.+ Nije dobro kako govore. Nitko se ne kaje za zloću svoju+ i ne govori: ‘Što sam učinio?’ Svatko se vraća na put kojim svi idu,+ kao konj koji juri u bitku.  Čak i roda na nebu zna vrijeme svoje,+ grlica,+ čiopa i bulbul drže se vremena kad se trebaju vratiti. A narod moj ne pozna vrijeme suda Jehovina.”’+  ‘Kako možete reći: “Mudri smo i zakon Jehovin imamo”?+ Zaista, lažna pisaljka+ pisarâ same laži piše.  Mudraci su se posramili.+ Uplašili su se i bit će uhvaćeni. Gle, odbacili su riječ Jehovinu, pa kakva je onda mudrost njihova?+ 10  Zato ću žene njihove dati drugima, polja njihova onima koji posjede uzimaju.+ Jer od najmanjega do najvećega, svi zgrću dobitak nepravedni.+ Od proroka do svećenika, svi su varalice.+ 11  I površno liječe ranu kćeri naroda mojega,+ govoreći: “Mir je! Mir je!” a mira nema.+ 12  Jesu li se posramili zbog toga što su gadosti činili?+ Niti su se posramili niti su se poniziti znali.+ Zato će pasti s onima koji padaju. Posrnut će kad ih stanem kažnjavati’,+ kaže Jehova.+ 13  ‘Kad ih poberem, uništit ću ih’, kaže Jehova.+ ‘Neće biti grožđa na trsu,+ neće biti smokava na smokvi, čak će i lišće uvenuti. Ono što im dajem otići će drugima umjesto njima.’” 14  “Zašto sjedimo mirno? Skupite se! Uđimo u gradove utvrđene+ da ondje umremo!* Jer Jehova, Bog naš, na smrt nas je osudio.*+ Vodu zatrovanu daje nam Jehova da pijemo,+ jer smo mu zgriješili. 15  Nadali smo se miru, ali nema dobra,+ i vremenu izlječenja, a eto straha!+ 16  Iz Dana+ se čuje frktanje konja njegovih. Od rzanja pastuha njegovih sva se zemlja trese.+ Dolaze i proždiru zemlju i sve što je na njoj, grad i stanovnike njegove.” 17  “Jer, evo, šaljem na vas zmije, otrovnice,+ protiv kojih čaranje ne djeluje,+ te će vas ujedati”, kaže Jehova. 18  Obuzela me tuga neizlječiva.+ Srce je moje bolno. 19  Evo, kći naroda mojega vapi iz zemlje daleke:+ “Zar Jehova nije na Sionu?+ Zar kralj njegov nije na njemu?”+ “Zašto me vrijeđaju svojim likovima rezbarenim, svojim ništavnim bogovima tuđinskim?”+ 20  “Žetva je prošla, ljeto je završilo, a mi nismo spašeni!”+ 21  Potresen sam+ zbog propasti kćeri naroda mojega.+ Žalostan sam. Sav sam se zaprepastio.+ 22  Zar nema balzama u Gileadu?+ Zar ondje nema liječnika?+ Zašto onda ne dolazi ozdravljenje+ kćeri naroda mojega?+

Bilješke

Doslovno: “i ondje šutimo!”
Doslovno: “ušutkao nas je”.