Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Jeremija 44:1-30

44  Ovo je riječ koja je došla Jeremiji za sve Judejce* koji su živjeli u zemlji egipatskoj,+ koji su živjeli u Migdolu,+ u Tafnisu,+ u Nofu*+ i u zemlji Patrosu:+  “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi ste vidjeli svu nevolju koju sam doveo na Jeruzalem+ i na sve gradove Judine, i, evo, danas su pustoš i u njima nema stanovnika.+  To se dogodilo zbog zla koje ste učinili da biste me vrijeđali time što ste išli i spaljivali prinose+ i služili drugim bogovima koje prije niste poznavali, ni vi ni oci vaši.+  A slao sam vam sve sluge svoje, proroke, ustajao rano i slao ih,+ govoreći: “Ne činite, molim vas, te gadosti koje mrzim!”+  Ali vi niste slušali,+ niti ste priklonili uho svoje da se odvratite od zloće svoje i da prestanete drugim bogovima prinose spaljivati.+  Zato se izlila srdžba moja, gnjev moj, i rasplamtjela se po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim,+ te su pretvoreni u pustoš i ruševine, kakvi su i danas.’+  Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Zašto navlačite nevolju veliku na duše svoje,+ da istrijebite iz sebe, iz Jude, muško i žensko, djecu i dojenčad,+ da ne ostavite sebi ostatka,  jer me vrijeđate djelima ruku svojih kad spaljujete prinose drugim bogovima+ u zemlji egipatskoj, u koju ste došli živjeti, da navučete istrebljenje na sebe i da postanete kletva i podsmijeh među svim narodima na zemlji?+  Jeste li zaboravili zla djela otaca svojih,+ zla djela kraljeva Judinih+ i zla djela žena njihovih,+ i svoja zla djela i zla djela žena vaših,+ koja su se činila u zemlji Judinoj i po ulicama jeruzalemskim? 10  Do dana današnjega niste se pokajali+ i niste se pobojali,+ niti ste živjeli* po zakonu mojemu+ i po odredbama mojim koje sam stavio pred vas i pred oce vaše.’+ 11  Zato ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, okrenut ću se protiv vas, vama na zlo, da istrijebim sav narod Judin.+ 12  I uzet ću ostatak Judin, one koji su odlučili ići u zemlju egipatsku da ondje žive,+ i svi će oni izginuti u zemlji egipatskoj.+ Past će od mača, od gladi će izginuti,+ od najmanjega do najvećega, od mača i od gladi oni će pomrijeti. I postat će kletva, grozan prizor, prokletstvo i podsmijeh.+ 13  Pozvat ću na odgovornost one koji žive u zemlji egipatskoj, kao što sam na odgovornost pozvao i Jeruzalem: mačem, glađu i pošašću.+ 14  Ostatak Judin koji je došao u zemlju egipatsku da ondje živi+ neće pobjeći niti će preživjeti da bi se vratio u zemlju Judinu za kojom mu duša čezne da se u nju vrati i da ondje živi.+ Neće se vratiti, osim nekih koji će pobjeći.’” 15  Tada su svi muškarci koji su znali da žene njihove spaljuju prinose drugim bogovima+ i sve žene koje su stajale u mnoštvu velikom i sav narod koji je živio u zemlji egipatskoj,+ u Patrosu,+ odgovorili Jeremiji: 16  “Riječ koju si nam rekao u ime Jehovino nećemo poslušati,+ 17  nego ćemo činiti po svakoj riječi koja je izišla iz naših usta:+ prinose ćemo spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice,+ kao što smo mi+ i oci naši,+ kraljevi naši+ i knezovi naši činili po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim. Tada smo bili siti kruha i dobro nam je bilo i nikakve nevolje nismo doživljavali.+ 18  A otkad smo prestali prinose spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice, u svemu oskudijevamo i ginemo od mača i gladi.+ 19  Kad prinose spaljujemo ‘kraljici neba’+ i izlijevamo joj žrtve ljevanice,+ zar joj bez pristanka muževa svojih pravimo kolače žrtvene u obliku lika njezina i izlijevamo žrtve ljevanice?”+ 20  Nato je Jeremija rekao svemu narodu, muškarcima i ženama i svim ljudima koji su mu onako govorili: 21  “Nije li se Jehova sjetio i nije li mu na um* došlo+ to što ste prinose spaljivali po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim,+ vi+ i oci vaši,+ kraljevi vaši+ i knezovi vaši+ i narod?* 22  Na kraju Jehova više nije mogao podnositi zla djela vaša i gadosti koje ste činili,+ i zato je zemlja vaša pretvorena u pustoš, grozan prizor i prokletstvo i ostala je bez stanovnika, a takva je i danas.+ 23  Zato što ste prinose spaljivali+ i što ste griješili Jehovi+ i niste poslušali glas Jehovin+ i niste živjeli* po zakonu njegovu+ i odredbama njegovim i opomenama* njegovim, snašla vas je ova nevolja, kakva je i danas.”+ 24  Zatim je Jeremija rekao svemu narodu i svim ženama: “Čuj riječ Jehovinu, sav narode Judin koji si u zemlji egipatskoj!+ 25  Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Muževi, i vi, žene njihove!+ Vi, žene, ustima svojim kažete (a svi to rukama svojim izvršujete): “Držat ćemo se zavjeta svojih kojima smo se zavjetovale+ da ćemo prinose spaljivati ‘kraljici neba’+ i izlijevati joj žrtve ljevanice.”+ Vi ćete se držati zavjeta svojih i izvršavat ćete što ste se zavjetovale.’ 26  Zato čuj riječ Jehovinu, sav narode Judin koji živiš u zemlji egipatskoj:+ “Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim”,+ kaže Jehova, “da u svoj zemlji egipatskoj više neće biti nijednoga čovjeka Judina čija bi usta izustila ime moje+ govoreći: ‘Tako živ bio Svevišnji Gospodin Jehova!’+ 27  Evo, bdjet ću nad njima na zlo njihovo, a ne na dobro,+ i sav narod Judin koji je u zemlji egipatskoj ginut će od mača i gladi, dok ga ne nestane.+ 28  A oni koji pobjegnu od mača vratit će se iz zemlje egipatske u zemlju Judinu, no malo će ih biti.+ Tada će sav ostatak Judin, koji je došao u zemlju egipatsku da ondje živi, znati čija se riječ ispunila, moja ili njihova.”’”+ 29  “‘A ovo neka vam bude znak’,+ kaže Jehova, ‘da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se riječi moje ispuniti vama na zlo:+ 30  Ovako kaže Jehova: “Evo, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga,+ u ruke neprijateljima njegovim, u ruke onima koji traže dušu njegovu,+ kao što sam predao Sidkiju, kralja Judina, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, neprijatelju njegovu, onome koji je tražio dušu njegovu.”’”+

Bilješke

Ili: “Židove”.
Nof je hebrejsko ime za Memfis.
Doslovno: “hodili”.
Doslovno: “u srce”.
Doslovno: “narod zemlje” (hebrejski: am haarec).
Doslovno: “hodili”.
Vidi bilješku za Ps 119:2.