Jeremija 3:1-25

3  Kaže se: “Ako čovjek otpusti ženu svoju te ona ode od njega i postane žena drugome čovjeku, može li se opet vratiti k njoj?”+ Nije li ta zemlja sasvim onečišćena?+ “A ti si bludničila s mnogim ljubavnicima svojim.+ Možeš li se vratiti k meni?”+ kaže Jehova.  “Podigni oči svoje na staze utabane i pogledaj!+ Gdje te sve nisu silovali?+ Uz puteve sjedila si čekajući ljubavnike svoje, kao što Arapin čeka u pustinji.+ Onečišćuješ zemlju bludom svojim i zloćom svojom.+  Zato su prestali pljuskovi obilni,+ nema ni kiše proljetne.+ Čelo je tvoje postalo čelo bludnice. Srama više nemaš.+  Hoćeš li me sada prizivati, govoreći: ‘Oče moj,+ ti si mi bliski prijatelj od mladosti moje!+  Hoćeš li se dovijeka gnjeviti? Hoćeš li vječno pamtiti?’+ Tako govoriš, a i dalje činiš zlo koliko god možeš.”+  Ovako mi je rekao Jehova u danima kralja Jošije:+ “‘Jesi li vidio što čini nevjernica Izrael?+ Odlazi na svaku goru visoku+ i pod svako drvo koje se zeleni+ i ondje se bludu odaje.+  Nakon svega toga što je učinila, govorio sam joj neka se vrati k meni, ali nije se vratila.+ A Juda je gledala sestru svoju nevjernu.+  Kad sam to vidio, otpustio sam nevjernicu Izrael zbog preljuba što ga je učinila+ i dao sam joj potvrdu o razvodu.+ Ali Juda, nevjerna sestra njezina, nije se uplašila, nego je i ona otišla i blud činila.+  Ova se bludu odala zbog lakoumnosti svoje i zemlju je onečistila+ i preljub činila s kamenjem i drvećem.+ 10  Unatoč svemu, Juda, nevjerna sestra njezina, nije se vratila k meni cijelim srcem svojim,+ nego lažno’,+ kaže Jehova.” 11  I rekao mi je Jehova: “Nevjernica Izrael pokazala se pravednijom u duši od Jude nevjerne.+ 12  Idi i objavi riječi ove sjeveru+ i reci: ‘“Vrati se, odmetnice, Izraele!” kaže Jehova.+ “Neće se gnjeviti lice moje na vas,+ jer ja sam vjeran”,+ kaže Jehova. “Neću se dovijeka gnjeviti.+ 13  Spoznaj težinu prijestupa svojega, jer si Jehovi, Bogu svojemu, zgriješila!+ Na sve strane trčala si k tuđincima+ pod svako drvo što se zeleni.+ A glasa mojega niste slušali”, kaže Jehova.’” 14  “Vratite se, sinovi odmetnici!”+ kaže Jehova. “Jer ja sam muž* vaš+ i ja ću vas uzeti, po jednoga iz grada i po dvojicu iz plemena, i dovest ću vas na Sion.+ 15  Dat ću vam pastire po srcu svojemu+ i oni će vas pasti znanjem i razboritošću.*+ 16  U te dane namnožit ćete se i rod rađati u zemlji”, kaže Jehova.+ “Nećete više govoriti: ‘Kovčeg saveza Jehovina’,+ i nećete više o njemu razmišljati,* nećete ga se sjećati+ niti će vam nedostajati i nikad ga više nećete napraviti. 17  U to će se vrijeme Jeruzalem zvati prijestolje Jehovino+ i svi će se narodi skupljati+ u Jeruzalemu da u njemu hvale ime Jehovino+ i neće se više povoditi za tvrdokornim i zlim srcem svojim.”+ 18  “U te će dane dom Judin ići uz dom Izraelov+ i zajedno+ će krenuti iz zemlje sjeverne u zemlju koju sam dao u nasljedstvo ocima vašim.+ 19  A ja sam rekao: ‘O, kako sam te postavio među sinove i dao ti zemlju poželjnu,+ nasljedstvo krasne vojske narodâ!’ Još sam rekao: ‘Vi ćete me prizivati, govoreći: “Oče moj!”+ i nećete odstupiti od mene.’ 20  ‘Ali kao što žena iznevjeri muža svojega i ode od njega,+ tako ste i vi, dome Izraelov, iznevjerili mene’,+ kaže Jehova.” 21  Na stazama utabanim čuo se plač i usrdne molbe sinova Izraelovih. Jer iskvarili su puteve svoje,+ zaboravili su Jehovu, Boga svojega.+ 22  “Vratite se, sinovi odmetnici!+ Izliječit ću odmetništvo vaše.”+ “Evo nas! Dolazimo k tebi, jer ti si, Jehova, Bog naš.+ 23  Doista, bregovi i graja na gorama+ — sve je to lažno.+ Doista, od Jehove, Boga našega, spasenje je Izraelovo.+ 24  A bog sramotni+ izjedao je trud otaca naših još od mladosti naše, stoku njihovu sitnu i krupnu, sinove njihove i kćeri njihove. 25  Ležimo u sramoti svojoj+ i poniženje nas naše prekriva.+ Jer Jehovi, Bogu svojemu, griješili smo,+ i mi i oci naši, od mladosti naše do dana današnjega,+ i nismo poslušali glasa Jehove, Boga svojega.”+

Bilješke

Doslovno: “vlasnik (gospodar)”.
Vidi bilješku za izraz “razboritost” u Izr 1:3.
Doslovno: “neće vam u srce dolaziti”.