Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

Jeremija 2:1-37

2  I došla mi je riječ Jehovina:+  “Idi i viči da čuje žena Jeruzalem: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Dobro se sjećam odanosti* koju si pokazivala u mladosti svojoj,+ ljubavi koju si imala dok si zaručena bila,+ i kako si išla za mnom u pustinji, u zemlji gdje se ne sije.+  Izrael je bio svet Jehovi,+ prvina plodova njegovih.”’+ ‘Tko bi ga god htio progutati, navukao bi krivnju na sebe.+ Nevolja bi ga snašla’, rekao je Jehova.”+  Čujte riječ Jehovinu, dome Jakovljev,+ sve porodice doma Izraelova!+  Ovako kaže Jehova: “Kakvu su nepravdu našli oci vaši na meni,+ pa su se udaljili od mene+ i išli za idolima ništavnim+ te su i sami ništavni postali?+  A nisu rekli: ‘Gdje je Jehova, koji nas je izveo iz zemlje egipatske,+ koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustu+ i punu jama, zemlju bezvodnu+ i mračnu,+ zemlju kojom čovjek nije prošao niti je čovjek zemaljski živio u njoj?’  A ja sam vas doveo u zemlju voćnjaka, da jedete rod njihov i dobra njihova.+ Ali vi ste došli i okaljali zemlju moju, ogadili ste nasljedstvo moje.+  Svećenici nisu rekli: ‘Gdje je Jehova?’+ Oni koji se zakonom bave nisu me poznavali,+ pastiri su mi griješili,+ proroci su prorokovali u ime Baalovo,+ išli su za onima od kojih nema koristi.+  ‘Zato ću se sporiti s vama’,+ kaže Jehova, ‘i sa sinovima sinova vaših sporit ću se.’+ 10  ‘Prijeđite na obale* kitimske+ i gledajte! U Kedar+ pošaljite ljude i dobro razmislite i ispitajte da li se ikad takvo što dogodilo!+ 11  Je li koji narod bogove svoje zamijenio,+ i to za one koji nisu bogovi?+ A moj je narod zamijenio slavu moju za nešto od čega nema koristi.+ 12  Čudite se tome, nebesa, i naježite se od strahote velike’, kaže Jehova,+ 13  ‘jer dva je zla učinio narod moj: ostavili su mene,+ izvor vode žive,+ te iskopali sebi nakapnice,* nakapnice ispucane, koje ne mogu vodu držati!’ 14  ‘Je li Izrael sluga?+ Je li rob u kući rođen? Zašto je plijen postao? 15  Lavovi mladi na njega riču,+ puštaju glas svoj.+ Zemlju njegovu u grozan prizor pretvaraju. Gradovi su njegovi zapaljeni, te nema stanovnika.+ 16  Čak su i sinovi Nofa*+ i Tafnisa+ ogolili tjeme tvoje.+ 17  Nisi li to sam sebi učinio ostavivši Jehovu, Boga svojega,+ dok te vodio putem?+ 18  Zašto da odlaziš u Egipat+ kako bi pio vode šihorske?+ Zašto da odlaziš u Asiriju+ kako bi pio iz Rijeke?* 19  Neka te zloća tvoja pouči,+ neka te nevjerna djela tvoja ukore!+ Shvati i uvidi da je zlo i gorko+ što si ostavio mene, Jehovu, Boga svojega, i nisi se zbog toga pobojao mene!’+ kaže Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama. 20  ‘Jer davno sam slomio jaram tvoj,+ raskinuo sam okove tvoje. A ti si rekao: “Neću ti služiti”, i na svakom brdu visokom i pod svakim drvetom koje se zeleni+ ležao si kao bludnica+ i blud činio.+ 21  A ja sam te posadio kao plemenitu lozu crvenu,+ kao dobro sjeme. Zašto si mi se onda promijenio i postao izopačena mladica neke tuđe loze?’+ 22  ‘Da se lužinom opereš i mnogo sapuna uzmeš,+ prijestup bi tvoj još uvijek bio mrlja preda mnom’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova. 23  Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljala,+ nisam išla za Baalima’?+ Pogledaj put svoj u dolini!+ Vidi što si učinila! Ti si kao brza deva mlada koja bez cilja trči putevima svojim, 24  kao zebra+ na pustinju navikla koja dahće+ od silne žudnje u duši svojoj — tko bi je zaustavio kad dođe vrijeme parenja njezina? Tko je god traži, neće se umoriti. Lako će je naći u mjesecu njezinu. 25  Pazi da ti noga ne ostane bosa i da ti grlo ne ožedni!+ A ti si rekla: ‘Ništa od toga!+ Zaljubila sam se u tuđince+ i za njima ću ići.’+ 26  Kao što se lopov posrami kad ga uhvate, tako se i dom Izraelov posramio+ — oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi, svećenici njihovi i proroci njihovi.+ 27  Oni drvu govore: ‘Ti si otac moj’,+ i kamenu: ‘Ti si me rodio.’ A meni su leđa okrenuli, a ne lice.+ Ali u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani, spasi nas!’+ 28  Gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi?+ Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje!+ Jer bogova je tvojih, Juda, koliko i gradova tvojih.+ 29  ‘Zašto me optužujete?+ Zašto mi svi griješite?’+ kaže Jehova. 30  Uzalud sam udarao sinove vaše.+ Nikakvu pouku nisu izvukli.+ Mač vaš proždire proroke vaše kao lav koji pustoši.+ 31  Ljudi naraštaja ovoga, čujte riječ Jehovinu!+ Zar sam Izraelu pustinja postao+ ili zemlja mračna? Zašto narod moj govori: ‘Idemo kamo hoćemo, nećemo više doći k tebi’?+ 32  Može li djevica zaboraviti nakit svoj, nevjesta pojas svoj? A narod moj zaboravlja mene već bezbroj dana.+ 33  Zašto pripremaš sebi put da bi ljubav tražila? Zato i jesi puteve svoje na zlo navikla!+ 34  Na skutima tvojim nalazi se krv*+ siromaha nevinih.+ Na svim skutima tvojim nalazim krv njihovu, a nisu zatečeni kako provaljuju.+ 35  A ti kažeš: ‘Nedužna sam. Sigurno se gnjev njegov odvratio od mene.’+ Evo, sporit ću se s tobom zato što govoriš: ‘Nisam zgriješila.’+ 36  Zašto tako olako mijenjaš puteve svoje?+ I Egipta ćeš se posramiti,+ kao što si se posramila Asirije.+ 37  Otići ćeš pokrivajući rukama glavu svoju,+ jer Jehova je odbacio one u koje si se uzdala, te nećeš imati uspjeha uzdajući se u njih.”

Bilješke

Ili: “vjerne ljubavi”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Ili: “otoke”.
Ili: “cisterne”.
Nof je hebrejsko ime za Memfis.
To jest Eufrata.
Doslovno: “krv duša”.