Jeremija 14:1-22

14  Ova je riječ došla od Jehove proroku Jeremiji o suši:+  Juda tuguje,+ oronula su vrata njegova.+ Klonula leže na zemlji,+ podiže se jauk jeruzalemski.+  Uglednici njihovi šalju sluge svoje po vodu.+ Oni dolaze do bunara, ali ne nalaze vode.+ Vraćaju se praznih posuda. Posramljeni su+ i razočarani, pokrivaju glavu svoju.+  Tlo je ispucalo jer kiša ne pada na zemlju.+ Zato su se ratari posramili, pokrili su glavu svoju.+  Čak i košuta, koja se teli u polju, ostavlja mlado svoje jer nema trave zelene.  Zebre+ stoje na brdima golim, dahću kao šakali, oči im se gase jer nema zelenila.+  Ako i svjedoče protiv nas prijestupi naši, učini nešto, Jehova, radi imena svojega!+ Jer mnogo je nevjernih djela naših.+ Tebi smo zgriješili.+  Nado Izraelova,+ Spasitelju njegov+ u vrijeme nevolje,+ zašto se ponašaš kao došljak u zemlji ovoj i kao putnik koji je svratio da prenoći?+  Zašto se ponašaš kao čovjek prestrašen, kao junak koji ne može spasiti?+ Ta, ti si među nama,+ Jehova, i mi nosimo ime tvoje.+ Nemoj nas ostaviti! 10  Ovako kaže Jehova za narod ovaj: “Oni vole lutati+ i ne obuzdavaju noge svoje.+ Zato nisu mili Jehovi.+ Sada će se on sjetiti prijestupa njihova i kaznit će ih za grijehe njihove.”+ 11  I rekao mi je Jehova: “Ne moli se za narod ovaj da mu dobro bude!+ 12  Kad poste, ne slušam vapaj njihov.+ Kad prinesu paljenicu cijelu i žrtvu žitnu, meni to nije milo.+ Mačem, glađu i pošašću ja ću ih pobiti.”+ 13  Tada sam rekao: “Ah, Svevišnji Gospodine Jehova! Evo, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača i neće vam biti gladi, nego ću vam pravi mir dati na ovome mjestu.’”+ 14  A Jehova mi je rekao: “Laž prorokuju ti proroci u ime moje.+ Nisam ih poslao niti sam im zapovijed kakvu dao niti im što rekao.+ Lažna viđenja, gatanje, riječi isprazne+ i prijevare iz srca svojega oni vam proriču.+ 15  Zato ovako kaže Jehova za proroke koji prorokuju u ime njegovo, a on ih nije poslao, i koji govore da neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: ‘Od mača i od gladi poginut će ti proroci.+ 16  A narod ovaj kojem oni prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim pokošen glađu i mačem, i nikoga neće biti da ih pokopa — njih, žene njihove, sinove njihove i kćeri njihove.+ Izlit ću na njih nevolju njihovu.’+ 17  A ti im reci ovako: ‘Neka oči moje liju suze noću i danju i neka ne prestaju,+ jer je djevica, kći naroda mojega, slomljena zbog propasti velike,+ zbog udarca krajnje bolna!+ 18  Izađem li u polje, evo mačem pobijenih!+ Uđem li u grad, evo bolesti zbog gladi nastalih!+ Jer i prorok i svećenik lutaju po zemlji koju ne poznaju.’”+ 19  Zar si Judu sasvim odbacio?+ Zar je Sion mrzak duši tvojoj?+ Zašto si nas udario, te nema lijeka za nas?+ Nadali smo se miru, ali nema dobra, i vremenu izlječenja, a eto straha!+ 20  Priznajemo, Jehova, zloću svoju, prijestup otaca svojih,+ jer tebi smo zgriješili.+ 21  Nemoj nas prezreti, radi imena svojega,+ nemoj prezreti slavno prijestolje svoje!+ Sjeti se saveza svojega s nama, nemoj ga raskidati!+ 22  Ima li među ništavnim idolima+ narodâ ijednoga koji može dati kišu? Mogu li nebesa sama dati pljusak obilni?+ Nisi li ti, Jehova, Bože naš, onaj koji to daje?+ U tebe se uzdamo,* jer ti činiš sve to.+

Bilješke

Ili: “polažemo nadu svoju”.