Izaija 38:1-22

38  U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio.+ Tada je prorok Izaija,+ sin Amosov, došao k njemu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Izdaj potrebne zapovijedi domu svojemu,+ jer ćeš umrijeti, nećeš ostati živ!’”+  Nato je Ezekija okrenuo lice svoje k zidu+ i pomolio se Jehovi:+  “Molim te, Jehova, molim te, sjeti se+ kako sam ti služio*+ vjerno*+ i bio ti odan cijelim srcem+ i činio što je dobro u očima tvojim!” I Ezekija je briznuo u gorak plač.+  Potom je došla riječ+ Jehovina Izaiji:  “Idi i reci Ezekiji: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Davida, oca tvojega:+ “Čuo sam molitvu tvoju+ i vidio sam suze tvoje.+ Evo, dodat ću vijeku tvojemu petnaest godina,+  i izbavit ću iz ruke kralja asirskoga tebe i grad ovaj, i branit ću grad ovaj.+  Ovo ti je znak od Jehove da će Jehova ispuniti riječ koju je rekao:+  Evo, učinit ću da se sjena sunčeva+ koja se spustila niz stepenice Ahazove vrati deset stepenica unatrag.”’”+ I sunce se vratilo deset stepenica unatrag po stepenicama niz koje se bilo spustilo.+  Zapis Ezekije, kralja Judina, kad se razbolio+ i potom ozdravio od bolesti svoje.+ 10  Rekao sam: “U polovini vijeka svojega ući ću na vrata+ groba.*Uskratit će mi se ostatak+ godina mojih.” 11  Rekao sam: “Neću vidjeti Jaha, Jaha u zemlji živih.+Neću više gledati ljude — naći ću se među onima koji su u zemlji počinka. 12  Stan je moj odnesen+ i uklonjen od mene kao šator pastirski.Poput tkalca smotao sam život svoj,odrezan sam+ od niti osnove.Od zore do noći ti me nevolji predaješ.+ 13  Umirio sam se do jutra.+Kao lav lomiš sve kosti moje,+od zore do noći ti me nevolji predaješ.+ 14  Kao čiopa, kao bulbul, ja cvrkućem,+gučem kao golubica.+Umorile su se oči moje gledajući u visinu.+Govorim: ‘Jehova, u nevolji sam. Zauzmi se za mene!’+ 15  Što da kažem i što će mi on reći?+Što je rekao, to je i učinio.+Ponizno ću hoditi sve godine svoje s gorčinom u duši.+ 16  Jehova, zbog dobrote tvoje ljudi žive; kao i svi, zbog nje i ja dišem.*+Ti ćeš me izliječiti i sačuvati na životu.+ 17  Evo, umjesto mira imam gorčinu, samu gorčinu.+Tebi je omiljela duša moja i sačuvao si je da u jami ne nestane.+Jer za leđa si bacio sve grijehe moje.+ 18  Jer neće te grob* slaviti,+ neće te smrt hvaliti.+Oni koji u jamu odu ne uzdaju se više u vjernost tvoju.+ 19  Živi čovjek, samo živi čovjek može te slaviti,+kao ja danas.+Otac može poučiti+ sinove svoje o vjernosti tvojoj. 20  Dođi, Jehova, spasi me,+ i mi ćemo ti na glazbalima žičanim svirati skladbe moje odabrane+sve dane života svojega u domu tvojemu, Jehova!”+ 21  A Izaija je rekao: “Neka donesu oblog od suhih smokava i stave ga na čir,+ da ozdravi!”+ 22  U međuvremenu, Ezekija je upitao: “Što je znak da ću otići u dom Jehovin?”+

Bilješke

Doslovno: “pred tobom hodio”.
Ili: “po istini; istinito”.
Doslovno: “šeola”.
Ili: “kao i svima, ona je život duhu mojemu”.
Doslovno: “šeol”.