Ivan 4:1-54

4  Kad je Gospodin Isus saznao da su farizeji čuli kako on čini više učenika i više ih krsti+ nego Ivan —  iako nije krštavao sam Isus, nego njegovi učenici —  napustio je Judeju i opet otišao u Galileju.  A morao je proći kroz Samariju.+  Tako je došao u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu polja koje je Jakov dao sinu svojemu Josipu.+  A ondje je bio zdenac Jakovljev.+ Umoran od puta, Isus je sjedio kod zdenca. Bilo je to oko šestog* sata.  Tada je neka Samarićanka došla zahvatiti vode. Isus joj je rekao: “Daj mi piti!”  A njegovi su učenici bili otišli u grad kupiti nešto za jelo.  Samarićanka ga je upitala: “Kako ti, Židov, tražiš piti od mene, žene Samarićanke?” Naime, Židovi se ne druže sa Samarićanima.+ 10  Isus joj je odgovorio: “Kad bi poznavala dar+ Božji i tko je onaj+ koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi ga zamolila i on bi ti dao živu vodu.”+ 11  A ona mu je odvratila: “Gospodine, nemaš ni vedra da bi zahvatio vode, a zdenac je dubok. Odakle ti onda ta živa voda? 12  Zar si ti veći+ od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac i koji je i sam zajedno sa sinovima svojim i stokom svojom pio iz njega?” 13  Nato joj je Isus rekao: “Svatko tko pije od ove vode opet će ožednjeti. 14  A tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožednjeti,+ nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode+ koja donosi vječni život.”+ 15  A žena mu je rekla: “Gospodine, daj mi te vode, da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati vodu!” 16  Tada joj je rekao: “Idi, pozovi muža svojega i dođi ovamo!” 17  Žena mu je odvratila: “Nemam muža.” Nato joj je Isus rekao: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža.’ 18  Jer pet si muževa imala, a čovjek kojeg sada imaš nije ti muž. Istinu si rekla.” 19  Žena mu je tada rekla: “Gospodine, vidim da si prorok.+ 20  Naši su se praoci Bogu klanjali* na ovoj gori,+ a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.”+ 21  A Isus joj je rekao: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se Ocu nećete klanjati niti na ovoj gori niti u Jeruzalemu.+ 22  Vi štujete ono što ne poznate,+ a mi štujemo* ono što poznamo, jer spasenje dolazi od Židovâ.+ 23  Ali dolazi čas, i već je tu, kad će pravi štovatelji štovati Oca duhom+ i istinom,+ jer Otac traži takve da ga štuju.*+ 24  Bog je Duh+ i koji ga štuju moraju ga štovati* duhom i istinom.”+ 25  A žena mu je rekla: “Znam da dolazi Mesija,+ kojega zovu Krist.+ Kad on dođe, sve će nam objaviti.” 26  Tada joj je Isus rekao: “Ja sam taj, ja koji govorim s tobom.”+ 27  Uto su došli njegovi učenici i začudili se što razgovara sa ženom. No nijedan ga nije upitao: “Što tražiš od nje?” ili “Zašto razgovaraš s njom?” 28  Tada je žena ostavila svoj krčag te otišla u grad i rekla ljudima: 29  “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila! Da to nije Krist?”*+ 30  I ljudi su izašli iz grada i pošli k njemu. 31  Za to vrijeme učenici su ga nagovarali: “Učitelju,*+ jedi!” 32  Ali on im je rekao: “Ja imam jesti hranu za koju vi ne znate.” 33  Nato su učenici pitali jedan drugoga: “Zar mu je tko donio nešto za jelo?” 34  A Isus im je rekao: “Moja je hrana+ da vršim volju+ onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo.+ 35  Ne govorite li da su još četiri mjeseca pa će doći žetva? Evo, kažem vam, podignite oči i pogledajte polja, kako su zrela za žetvu!+ Već 36  žetelac prima plaću i skuplja plod za vječni život,+ da bi se sijač+ i žetelac zajedno radovali.+ 37  Doista, u tome je istinita izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’ 38  Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili,+ a vi ste se okoristili trudom njihovim.” 39  A mnogi Samarićani iz onoga grada povjerovali su+ u njega zbog riječi žene koja je posvjedočila: “On mi je rekao sve što sam učinila.”+ 40  Kad su dakle Samarićani došli k njemu, molili su ga da ostane s njima. I ostao je ondje dva dana.+ 41  I još ih je mnogo više povjerovalo kad su čuli što govori,+ 42  te su rekli ženi: “Više ne vjerujemo zbog tvojih riječi, jer sami smo ga čuli+ i znamo da je ovaj čovjek uistinu spasitelj+ svijeta.” 43  Nakon dva dana otišao je odande u Galileju.+ 44  A sam je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svojem zavičaju.+ 45  Kad je dakle došao u Galileju, Galilejci su ga primili, jer su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu na blagdan,+ jer su i oni bili došli na blagdan.+ 46  Tako je opet došao u Kanu+ Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino.+ A tamo je bio neki kraljev službenik čiji je sin u Kafarnaumu bio bolestan.+ 47  Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i stao ga moliti da dođe i izliječi mu sina, jer ovaj samo što nije umro. 48  No Isus mu je rekao: “Ako ne vidite znakove+ i čuda,+ nećete vjerovati!” 49  A kraljev mu je službenik odvratio: “Gospodine, dođi prije nego što mi dijete umre!” 50  Isus mu je rekao: “Pođi!+ Sin ti je živ.”+ I čovjek je povjerovao riječima koje mu je Isus rekao i otišao je. 51  I još dok je bio na putu došli su mu u susret robovi njegovi i javili mu da je njegov sin živ.+ 52  Nato ih je on upitao u koji se sat počeo osjećati bolje. Odgovorili su mu: “Vrućica+ ga je pustila jučer oko sedmog* sata.” 53  Tada je otac shvatio da je to bilo upravo u onaj sat+ kada mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.” I povjerovao je on i cijeli dom njegov.+ 54  A to je bio drugi čudesni znak+ koji je Isus učinio kad je iz Judeje došao u Galileju.

Bilješke

Oko 12 sati, prema našem računanju vremena.
Ili: “iskazivali štovanje”.
Doslovno: “Vi se klanjate onome (...) a mi se klanjamo onome”.
Doslovno: “kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu (...) takve da mu se klanjaju”.
Doslovno: “koji mu se klanjaju moraju mu se klanjati”.
Ili: “Pomazanik, Mesija”. Vidi bilješku za Mt 2:4.
Vidi bilješku za Mt 23:7.
Oko 13 sati.