Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Ivan 11:1-57

11  Neki čovjek po imenu Lazar bio je bolestan. Bio je iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.+  Bila je to ona Marija koja je namazala Gospodina mirisnim uljem+ i obrisala mu noge svojom kosom.+ Njezin je brat Lazar bio bolestan.  Stoga su njegove sestre poručile Isusu: “Gospodine, evo, tvoj je ljubljeni prijatelj+ bolestan.”  Čuvši to, Isus je rekao: “Ova bolest nije na smrt, nego je na slavu Božju,+ da bi po njoj bio proslavljen Sin Božji.”  A Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.  No kad je čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem je bio.  A potom je rekao učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”  A učenici su ga upitali: “Učitelju,*+ Judejci su te upravo htjeli kamenovati!+ Zar opet ideš onamo?”  Isus je odgovorio: “Zar danje svjetlo ne traje dvanaest sati? Ako tko hoda po danu,+ ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. 10  No ako tko hoda po noći,+ spotiče se, jer nema svjetla u njemu.” 11  To je rekao, a zatim je dodao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao, ali idem ga probuditi.”+ 12  Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” 13  No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. 14  Tada im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.+ 15  Zbog vas se radujem što nisam bio ondje, da biste vjerovali. No pođimo k njemu!” 16  Tada je Toma, zvani Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Pođimo i mi, da umremo s njim!”+ 17  Kad je Isus stigao, rekli su mu da je Lazar već četiri dana u grobu.+ 18  A Betanija je bila blizu Jeruzalema, udaljena oko petnaest stadija.* 19  I mnogo je Židova već došlo Marti i Mariji da bi ih utješili+ zbog brata njihova. 20  Kad je Marta čula da Isus dolazi, pošla mu je u susret, a Marija+ je ostala u kući. 21  I Marta je rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.+ 22  Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.”+ 23  Nato joj je Isus rekao: “Brat će tvoj ustati.”+ 24  Marta mu je odvratila: “Znam da će ustati o uskrsnuću+ u posljednji dan.” 25  Tada joj je Isus rekao: “Ja sam uskrsnuće i život.+ Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će.+ 26  I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti.+ Vjeruješ li to?” 27  Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist,* Sin Božji, onaj koji treba doći u svijet.”+ 28  Kad je to rekla, otišla je i pozvala sestru svoju Mariju i krišom joj rekla: “Učitelj+ je ovdje i zove te.” 29  Kad je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu. 30  Isus, naime, još nije bio došao u selo, nego je još uvijek bio na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31  Kad su Židovi koji su s Marijom bili u kući+ i tješili je vidjeli da je brzo ustala i izašla, pošli su za njom, misleći da je otišla do groba+ da ondje plače. 32  A kad je Marija došla onamo gdje je bio Isus i kad ga je ugledala, bacila mu se pred noge i rekla mu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”+ 33  Kad je Isus vidio kako plače ona i Židovi koji su došli s njom, bio je duboko dirnut i potresen.* 34  I upitao je: “Gdje ste ga položili?” Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i vidi!” 35  I Isus je zaplakao.+ 36  Tada su Židovi rekli: “Pogledajte kako ga je ljubio!”+ 37  A neki od njih rekli su: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči,+ nije mogao spriječiti njegovu smrt?” 38  Tada je Isus, opet duboko potresen, otišao do groba.+ To je zapravo bila pećina, a na otvoru je ležao kamen.+ 39  I Isus je zapovjedio: “Odmaknite kamen!”+ A Marta, sestra umrloga, rekla mu je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan otkako je umro.” 40  A Isus joj je rekao: “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?”+ 41  Tada su odmaknuli kamen. A Isus je podigao oči prema nebu+ i rekao: “Oče, hvala ti što si me uslišio.+ 42  Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda+ koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.”+ 43  Rekavši to, povikao je na sav glas: “Lazare, izađi!”+ 44  I umrli je izašao. Noge i ruke bile su mu omotane zavojima,+ a lice mu je bilo omotano platnom. Tada im je Isus rekao: “Odmotajte ga i pustite neka ide!” 45  Nato su mnogi od Židova koji su bili došli k Mariji i vidjeli što je učinio povjerovali u njega.+ 46  A neki od njih otišli su farizejima i ispričali im što je Isus učinio.+ 47  Stoga su glavari svećenički i farizeji sazvali Sudbeno vijeće*+ i rekli: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga čuda.+ 48  Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega+ i Rimljani+ će doći i uzeti nam i naš hram+ i naš narod.” 49  Ali jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik,+ rekao im je: “Ništa vi ne znate 50  i ne shvaćate da je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod,+ nego da cijeli narod strada.”+ 51  No to nije rekao sam od sebe. Nego, budući da je te godine bio veliki svećenik, prorokovao je da Isus treba umrijeti za narod, 52  i ne samo za narod nego i zato da Božju djecu koja su rasijana+ skupi u jedno.+ 53  Tako su se toga dana dogovorili da ga ubiju.+ 54  Stoga se Isus više nije javno kretao+ među Židovima,+ nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim,+ i ondje je ostao s učenicima. 55  A približavala se židovska Pasha+ i mnogi iz tog kraja otišli su u Jeruzalem prije Pashe da se obredno očiste.+ 56  I tražili su Isusa te govorili jedni drugima dok su bili u hramu: “Što mislite? Zar neće doći na blagdan?” 57  A glavari svećenički i farizeji izdali su zapovijed da svatko tko dozna gdje je Isus mora to dojaviti, kako bi ga uhvatili.

Bilješke

Vidi bilješku za Mt 23:7.
Oko 3 kilometra. Vidi dodatak 13.
Ili: “Pomazanik, Mesija”. Vidi bilješku za Mt 2:4.
Ili: “zajecao je u duhu i uznemirio se”.
Vidi bilješku za Mt 26:59.