Filipljanima 2:1-30

2  Ako, dakle, imate kakvog ohrabrenja u Kristu,+ ako imate kakve utjehe potaknute ljubavlju, ako imate kakvog zajedništva u duhu,+ ako imate kakve ljubavi+ i samilosti,  upotpunite moju radost ovim: budite složni u razmišljanju+ i imajte istu ljubav, budite jednodušni, jednako razmišljajte,+  ništa ne činite iz častoljublja+ niti iz taštine,+ nego u poniznosti smatrajte druge većima+ od sebe  i ne gledajte samo na vlastitu korist+ nego i na korist drugih.+  Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus,+  koji, iako je bio u Božjem obličju,+ nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu.+  Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba+ te postao sličan ljudima.+  Povrh toga, kad je obličjem postao čovjek,+ ponizio se i postao poslušan sve do smrti,+ i to smrti na mučeničkom stupu.*+  Zato ga je Bog i uzvisio+ i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena,+ 10  da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom+ 11  i da svaki jezik javno prizna+ Isusa Krista za Gospodina+ na slavu Boga, Oca.+ 12  Stoga, ljubljeni moji, poslušni kao što ste uvijek bili+ — ne samo kad sam s vama* nego još više sada kad nisam s vama — radite na svojem spasenju sa strahom i drhtanjem.+ 13  Jer Bog, zato što to želi, djeluje u vama+ da biste i htjeli i postupali.+ 14  Sve činite bez gunđanja+ i prepiranja,+ 15  da budete besprijekorni+ i nedužni, Božja djeca+ neokaljana usred pokvarenog i izopačenog naraštaja+ u kojem kao svjetlonoše svijetlite u svijetu,+ 16  čvrsto se držeći riječi života,+ kako bih se mogao radovati u dan Kristov+ što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.+ 17  No ako se i izlijevam kao žrtva ljevanica+ na vašu žrtvu+ i službu koju vršite potaknuti vjerom,+ veselim se i radujem+ sa svima vama. 18  A tako se i vi veselite i radujte sa mnom!+ 19  A nadam se, bude li volja Gospodina Isusa, da ću vam uskoro poslati Timoteja, da mi se duša razveseli+ kad saznam kako ste. 20  Jer nemam nikoga drugog poput njega tko bi se istinski brinuo+ za vašu dobrobit. 21  Jer svi se drugi brinu samo o sebi,+ a ne o onome što pripada Kristu Isusu. 22  Ali znate kakvim se dokazao, da je kao dijete+ s ocem robovao sa mnom u širenju dobre vijesti. 23  Dakle, njega se nadam poslati čim vidim što će biti sa mnom. 24  A uvjeren sam, bude li Gospodinova volja, da ću i sam uskoro doći.+ 25  No smatram potrebnim poslati vam Epafrodita,+ svojega brata i suradnika+ i suborca,+ kojega ste poslali da mi služi u mojim potrebama, 26  jer čezne vidjeti sve vas i potišten je što ste čuli da se razbolio. 27  Zaista, tako se razbolio da je gotovo umro, ali Bog mu se smilovao,+ i ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28  Zato ću ga što prije poslati, da se opet obradujete kad ga vidite, a ja da budem manje žalostan. 29  Zato ga sa svom radošću dočekajte kao što dočekujete+ sve koji su u zajedništvu s Gospodinom! Poštujte takve kao što je on,+ 30  jer se zbog Gospodinova djela sasvim približio smrti, izloživši svoj život* opasnosti,+ da nadoknadi to što vi niste ovdje da mi poslužite.+

Bilješke

Vidi dodatak 8.
Doslovno: “u mojoj prisutnosti [grčki: parousía (parusija)]”. Vidi dodatak 7.
Doslovno: “dušu”.