Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

Ezra 9:1-15

9  A kad se sve to završilo, prišli su mi knezovi+ i rekli: “Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili+ od drugih naroda* i gadosti njihovih,+ to jest od Kanaanaca,+ Hetita,+ Perižana,+ Jebusejaca,+ Amonaca,+ Moabaca,+ Egipćana+ i Amorejaca.+  Jer su za sebe i za sinove svoje uzimali kćeri njihove,+ i tako su se oni, sveti rod,+ pomiješali+ s drugim narodima, a ruka knezova i namjesnika prednjačila+ je u toj nevjernosti.”  Kad sam to čuo, razderao sam haljinu svoju+ i ogrtač svoj i stao sam čupati kosu svoju+ i bradu svoju. I tako sam sjedio duboko potresen.+  I svi koji su drhtali+ zbog riječi Boga Izraelova protiv nevjernosti onih što su se vratili iz izgnanstva, skupili su se oko mene dok sam ja sjedio zaprepašten sve do večernje žitne žrtve.+  A o večernjoj žitnoj žrtvi+ ustao sam od poniženja svojega i, razderane haljine i ogrtača, pao sam na koljena+ i raširio ruke prema Jehovi, Bogu svojemu.+  I rekao sam:+ “Bože moj! Stidim se+ i sramim se+ podignuti lice svoje k tebi, Bože moj! Jer su se prijestupi naši+ umnožili preko glave naše i krivnja je naša narasla do neba.+  Od vremena praotaca naših+ pa do danas u krivnji smo velikoj,+ i zbog prijestupa svojih bili smo predani mi, kraljevi naši+ i svećenici naši+ u ruke kraljevima zemaljskim pod mač,+ u zarobljeništvo,+ u plijen+ i u sramotu,+ kao što je to i danas.  A sad nam ti, Jehova, Bože naš, na trenutak ukazuješ milost+ i ostavio si nam preživjele+ i dao da budemo na sigurnom* u svetome mjestu tvojemu, da bi podario sjaj očima našim,+ Bože naš, i dao nam malo života u ropstvu našemu.+  Jer mi smo sluge,+ ali nas u ropstvu našemu nisi ostavio,+ Bože naš, nego nam iskazuješ milost,* te smo stekli naklonost kraljeva perzijskih,+ daješ nam život kako bismo tebi, Bogu našemu, podigli dom+ i obnovili ruševine njegove,+ i štitiš nas zidom kamenim+ u Judi i u Jeruzalemu. 10  I što da kažemo sada, Bože naš, poslije ovoga što se dogodilo? Jer smo ostavili zapovijedi tvoje+ 11  koje si dao preko slugu svojih proroka, govoreći: ‘Zemlja u koju idete da je zaposjednete nečista je zemlja zbog nečistoće naroda što su u njoj,*+ zbog gadosti njihovih+ kojima su je napunili od jednoga kraja do drugoga+ u nečistoći svojoj.+ 12  Zato ne dajte kćeri svoje sinovima njihovim,+ niti kćeri njihove uzimajte za sinove svoje. Nemojte nikada doprinositi miru njihovu+ ni blagostanju njihovu, da biste postali jaki+ i jeli što je dobro u toj zemlji i zaposjeli je za sinove svoje dovijeka.’+ 13  I poslije svega što je došlo na nas zbog zlih djela naših+ i velike krivnje naše — jer si ti, Bože naš, umanjio težinu prijestupa našega+ i dao si nam ove preživjele+ 14  zar ćemo opet kršiti zapovijedi tvoje i sklapati brakove+ s narodima koji čine takve gadosti?+ Ne bi li se ti toliko razgnjevio+ na nas da nitko ne bi ostao+ niti preživio? 15  Jehova, Bože Izraelov, ti si pravedan,+ jer smo ostali i preživjeli, kao što se vidi danas! Evo, mi smo pred tobom s krivnjom svojom,+ premda se s takvom krivnjom ne može stajati pred tobom.”+

Bilješke

“Drugih naroda” (i u 2. retku) — doslovno: “naroda zemalja” (množina od hebrejskog izraza am haarec).
Doslovno: “dao nam klin”.
Ili: “vjernu ljubav”. Vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Doslovno: “naroda zemalja” (množina od hebrejskog izraza am haarec).