Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

5. Mojsijeva 2:1-37

2  Potom smo se okrenuli i pošli u pustinju Crvenomorskim putem, kao što mi je Jehova rekao,+ i dugo smo vremena putovali oko gore Seira.  Na koncu mi je Jehova rekao:  ‘Dosta ste putovali oko ove gore.+ Skrenite na sjever.  Ovako zapovjedi narodu: “Sada ćete proći uz granicu braće svoje,+ sinova Ezavovih,+ koji žive u Seiru.+ Oni će vas se bojati,+ ali vi dobro pazite.  Ne upuštajte se s njima u borbu, jer vam neću dati od zemlje njihove ni koliko je stopalo široko, jer sam Ezavu dao u posjed goru Seir.+  Jedite hranu koju od njih kupite za novac, i pijte vodu koju od njih kupite za novac.+  Jer Jehova, Bog tvoj, blagoslovio te je u svakom djelu ruku tvojih.+ On dobro zna kako si putovao kroz ovu pustinju* veliku. Ovih četrdeset+ godina Jehova, Bog tvoj, bio je s tobom. Ništa ti nije nedostajalo.”’+  Tako smo otišli od braće svoje, sinova Ezavovih,+ koji žive u Seiru, i od puta što vodi u Arabu,+ od Elata i Esjon-Gebera.+ Potom smo se okrenuli i pošli putem preko pustinje moapske.+  I Jehova mi je rekao: ‘Ne uznemiravaj Moapce i ne kreći u rat protiv njih, jer ti neću dati u posjed ništa od zemlje njihove, budući da sam dao Ar+ u posjed sinovima Lotovim.+ 10  (Prije su ondje živjeli Emijci,+ narod moćan, brojan i visoka rasta kao Anakovci.+ 11  I na Refaimce+ se gledalo kao da su Anakovci,+ a Moapci su ih zvali Emijci. 12  U Seiru su prije živjeli Horijci,+ ali su ih sinovi Ezavovi+ otjerali s posjeda, istrijebili ih pred sobom i naselili se na mjesto njihovo,+ kao što će Izrael učiniti sa zemljom koja im pripada, koju će im dati Jehova.) 13  A sada ustanite i prijeđite dolinu* Zereda.’ I tako smo prešli dolinu Zereda.+ 14  Naše putovanje od Kadeš-Barnee pa dok nismo prešli dolinu Zereda trajalo je trideset i osam godina. Do tada je u taboru pomro sav naraštaj muškaraca sposobnih za rat, kao što im se zakleo Jehova.+ 15  A još je i ruka+ Jehovina bila na njima i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz tabora.+ 16  A kad su u narodu pomrli svi muškarci sposobni za rat,+ 17  Jehova mi je rekao: 18  ‘Danas prelaziš područje moapsko, to jest Ar,+ 19  i približit ćeš se sinovima Amonovim. Ne uznemiravaj ih i ne kreći u rat protiv njih, jer ti neću dati u posjed ništa od zemlje sinova Amonovih, jer sam je dao u posjed sinovima Lotovim.+ 20  I nju se smatralo zemljom refaimskom.+ (Prije su u njoj živjeli Refaimci, a Amonci su ih zvali Zamzumijci. 21  Bio je to narod moćan, brojan i visoka rasta kao Anakovci.+ I Jehova ih je istrijebio+ pred njima da mogu uzeti posjed njihov i naseliti se na mjesto njihovo, 22  kao što je učinio i sinovima Ezavovim, koji žive u Seiru,+ kad je pred njima istrijebio Horijce+ da mogu uzeti posjed njihov i naseliti se na mjesto njihovo gdje žive sve do danas. 23  A Avimce,+ koji su živjeli u mjestima sve do Gaze,+ istrijebili su Kaftorci,+ koji su došli s Kaftora,+ da bi se naselili na mjesto njihovo.) 24  Ustanite, krenite i prijeđite dolinu Arnona!+ Evo, dajem ti u ruke Sihona,+ kralja hešbonskoga, Amorejca. Počni osvajati zemlju njegovu, kreni u rat protiv njega! 25  Od danas ću početi širiti strah i trepet pred tobom među narodima pod cijelim nebom, koji će čuti glas o tebi, tako da će se uznemiriti i zbog tebe će ih obuzeti bolovi poput porođajnih.’+ 26  Potom sam iz pustinje Kedemota+ poslao glasnike Sihonu,+ kralju hešbonskome, s riječima miroljubivim:+ 27  ‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Ići ću samo putem. Neću skretati ni desno ni lijevo.+ 28  Jest ću hranu koju mi prodaš za novac i pit ću vodu koju mi daš za novac. Samo me pusti da prođem pješice,+ 29  kao što su me pustili sinovi Ezavovi što žive u Seiru+ i Moapci+ što žive u Aru, dok ne prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jehova, Bog naš.’+ 30  Ali Sihon, kralj hešbonski, nije nas pustio da prođemo preko njegove zemlje, jer je Jehova, Bog tvoj, dopustio da postane* tvrdokoran+ i da mu srce odrveni, da ga preda tebi u ruke, kao što se vidi danas.+ 31  Tada mi je Jehova rekao: ‘Evo, počeo sam ti predavati Sihona i zemlju njegovu. Počni osvajati zemlju njegovu.’+ 32  Kad je Sihon izašao pred nas, on i sav njegov narod, da započne bitku kod Jahasa,+ 33  predao nam ga je Jehova, Bog naš,+ tako da smo porazili njega,+ sinove njegove i sav narod njegov. 34  Tada smo osvojili sve gradove njegove i sve smo gradove uništili,*+ pobivši muškarce, žene i djecu u njima. Nikoga nismo ostavili na životu. 35  Samo smo stoku uzeli sebi kao plijen, zajedno s plijenom iz gradova koje smo osvojili.+ 36  Od Aroera,+ koji se nalazi na rubu doline Arnona, i od grada koji je u toj dolini pa sve do Gileada nije bilo grada čije su zidine za nas bile previsoke.+ Sve nam ih je predao Jehova, Bog naš. 37  Jedino se nisi približio zemlji sinova Amonovih,+ duž cijele doline Jaboka,+ niti gradovima u brdima, niti bilo čemu što je Jehova, Bog naš, zabranio.

Bilješke

Vidi dodatak 12.
Vidi dodatak 12.
Doslovno: “da duh njegov postane”.
Ili: “uništili kao herem”. Vidi bilješku za 2Mo 22:20.