Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

3. Mojsijeva 24:1-23

24  Jehova je dalje rekao Mojsiju:  “Zapovjedi sinovima Izraelovim da ti donesu čistoga ulja od gnječenih maslina za osvjetljenje,+ da se svijećnjak neprestano pali.+  Izvan zavjese Svjedočanstva u šatoru sastanka neka ga Aron neprestano poslužuje kako bi gorio od večeri do jutra pred Jehovom. To je trajna odredba za vaše buduće naraštaje.  Svjetiljke+ na svijećnjaku+ od čistoga zlata neka neprestano poslužuje pred Jehovom.+  Uzmi finoga brašna i od njega ispeci dvanaest kolutastih kruhova. U svaki kruh neka idu dvije desetine efe.  Potom ih naslaži jednog na drugog u dva reda, po šest u redu,+ na stolu od čistoga zlata pred Jehovom.+  Na svaki red stavi čistoga tamjana, i on neka služi kao kruh za podsjećanje,+ kao žrtva Jehovi paljena.  Na svaki dan počinka* neka ga on slaže pred Jehovu.+ To je trajan savez sa sinovima Izraelovim.  Neka pripadne Aronu i sinovima njegovim,+ i oni neka ga jedu na svetome mjestu,+ jer je to nešto najsvetije što pripada svećeniku od žrtava Jehovi paljenih. To neka bude trajna uredba.” 10  A sin jedne žene Izraelke, kojemu je otac bio Egipćanin,+ izašao je među sinove Izraelove, pa se on — sin Izraelke — potukao+ u taboru s nekim Izraelcem. 11  Tada je sin Izraelke stao huliti na ime Božje+ i proklinjati ga.+ Zato su ga doveli k Mojsiju.+ A majci mu je bilo ime Šelomita, bila je kći Dibrija iz plemena Danova. 12  I stavili su ga pod stražu+ dok im se jasno ne kaže što će činiti s njim po riječi Jehovinoj.+ 13  A Jehova je rekao Mojsiju: 14  “Onoga koji je proklinjao izvedi izvan tabora.+ I neka svi oni koji su ga čuli polože ruke+ na njegovu glavu, i neka ga sva zajednica kamenuje.+ 15  A ti kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ako tko prokune svoga Boga, mora odgovarati za svoj grijeh. 16  Onaj tko pohuli na ime Jehovino neka se pogubi.+ Neka ga sva zajednica zaspe kamenjem. Bio došljak ili rođeni Izraelac, ako pohuli na ime Božje, neka se pogubi.+ 17  Ako tko udari drugog čovjeka* tako da on umre, neka se pogubi.+ 18  Tko udari domaću životinju* tako da ona ugine, neka da naknadu za nju — dušu za dušu.+ 19  Ako tko ozlijedi svoga bližnjega, neka mu se učini onako kako je on učinio njemu.+ 20  Prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub — ista ozljeda kakvu je on nanio drugome neka se nanese i njemu.+ 21  Tko udari životinju tako da ona ugine,+ neka da naknadu+ za nju, ali tko smrtni udarac zada čovjeku, neka se pogubi.+ 22  Neka za vas vrijedi jedan zakon. Došljaku neka bude jednako kao i rođenome Izraelcu,+ jer sam ja Jehova, Bog vaš.’”+ 23  Potom je Mojsije to prenio sinovima Izraelovim, i oni su izveli iz tabora onoga koji je proklinjao te su ga zasuli kamenjem.+ Tako su sinovi Izraelovi učinili kako je Jehova zapovjedio Mojsiju.

Bilješke

Doslovno: “šabat”. Vidi bilješku za 2Mo 16:23.
Doslovno: “dušu ljudsku”.
Doslovno: “dušu domaće životinje”.