Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

2. Samuelova 14:1-33

14  A Joab,+ sin Serujin,+ opazio je da se srce kraljevo priklonilo Abšalomu.+  Tada je Joab poslao sluge u Tekou+ da dovedu odande jednu mudru ženu,+ pa joj je rekao: “Učini se kao da si u žalosti, obuci haljine žalobne i nemoj se mazati uljem,+ nego budi kao žena koja je već dugo u žalosti za mrtvim!+  Zatim otiđi kralju i kaži mu tako i tako!” I Joab joj je rekao što će govoriti.+  I žena iz Tekoe došla je pred kralja, pala ničice, licem do zemlje,+ i rekla: “Pomozi,+ kralju!”  Nato ju je kralj upitao: “Što ti se dogodilo?” A ona je odgovorila: “Evo, ja sam udovica,+ umro mi je muž.  Sluškinja tvoja imala je dva sina. Jednom su se njih dvojica posvađala u polju,+ a nije bilo nikoga da ih razdvoji.+ Na koncu je jedan od njih udario drugoga i ubio ga.  I sada se podigao sav rod protiv sluškinje tvoje, govoreći: ‘Predaj nam onoga koji je ubio brata svojega, da ga pogubimo za život brata njegova+ kojega je ubio+ i da istrijebimo nasljednika!’ Oni će ugasiti žeravicu koja mi je preostala i neće ostaviti mužu mojemu ni imena ni potomstva na zemlji.”+  Tada je kralj rekao ženi: “Idi kući svojoj, a ja ću zapovjediti da ti se učini što treba!”+  A žena iz Tekoe rekla je kralju: “Gospodaru moj, kralju, neka na mene i na dom oca mojega padne krivnja,+ a kralj i prijestolje njegovo neka su nedužni!” 10  Kralj je zatim nastavio: “Ako ti tko što kaže, dovedi ga k meni i više te nikada neće dirnuti!” 11  A ona je rekla: “Molim te, neka se kralj sjeti Jehove, Boga svojega,+ da krvni osvetnik+ ne bi učinio još veće zlo i da mi ne bi pogubili i drugog sina!” On je odvratio: “Tako živ bio Jehova,+ ni vlas s glave+ sina tvojega neće pasti na zemlju!” 12  Ali žena je nastavila: “Molim te, dopusti da sluškinja tvoja+ kaže još jednu riječ+ gospodaru svojemu, kralju!” A on je odvratio: “Govori!”+ 13  I žena je nastavila: “Zašto si onda donio takvu odluku+ protiv naroda Božjeg?+ Kad kralj ovako govori, kao da sam sebe osuđuje+ što nije doveo natrag onoga kojega je prognao.+ 14  Jer svi ćemo umrijeti+ i bit ćemo kao voda koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne oduzima život,*+ nego je omogućio da onaj koji je prognan ne ostane takav pred njim. 15  A ja sam došla kazati ovo kralju, gospodaru svojemu, jer su me ljudi uplašili. Zato je sluškinja tvoja pomislila: ‘Moram govoriti s kraljem! Možda će kralj učiniti po riječi robinje svoje. 16  Jer kralj je poslušao robinju svoju i obećao da će je izbaviti iz ruku onoga koji želi mene i sina koji mi je ostao ukloniti iz nasljedstva koje nam je dao Bog.’+ 17  Zato je pomislila sluškinja tvoja: ‘Neka me umiri riječ gospodara mojega, kralja!’ Jer moj je gospodar, kralj, kao anđeo+ pravoga Boga i razlikuje dobro i zlo.+ Neka Jehova, Bog tvoj, bude s tobom!” 18  Kralj je nato odgovorio ženi: “Nemoj mi zatajiti ono što ću te sada pitati!”+ A žena je rekla: “Neka govori gospodar moj, kralj!” 19  Tada je kralj upitao: “Je li ruka Joabova+ s tobom u svemu ovome?”+ A žena je odgovorila: “Tako živa bila duša tvoja,+ gospodaru moj, kralju, ne može se ni desno ni lijevo od svega što je rekao gospodar moj, kralj! Da, sluga tvoj Joab zapovjedio mi je to i on je rekao sluškinji tvojoj da kaže sve ovo.+ 20  Sluga tvoj Joab učinio je to da bi svemu ovom dao drugo lice, ali moj je gospodar mudar kao što je mudar anđeo+ pravoga Boga i zna sve što se zbiva na zemlji.” 21  Tada je kralj rekao Joabu: “Evo, učinit ću to.+ Idi i dovedi natrag sina mojega Abšaloma!”+ 22  A Joab je pao ničice, licem do zemlje, i blagoslovio je kralja.+ Zatim je Joab rekao: “Danas zna sluga tvoj da je našao milost u očima tvojim,+ gospodaru moj, kralju, jer je kralj postupio po riječi sluge svojega.” 23  Tada je Joab ustao i otišao u Gešur+ te doveo Abšaloma u Jeruzalem.+ 24  Ali kralj je rekao: “Neka se vrati kući svojoj, ali moje lice ne može vidjeti!”+ Tako se Abšalom vratio kući svojoj, ali lice kraljevo nije vidio. 25  A u svemu Izraelu nije bilo čovjeka kojega su toliko hvalili zbog ljepote+ njegove kao Abšaloma. Od stopala do tjemena nije bilo na njemu mane. 26  Kad je šišao kosu — a šišao ju je krajem svake godine jer mu je bila preteška,+ pa ju je morao šišati — vagao je kosu s glave svoje i bila je teška dvije stotine šekela,* po kraljevskoj mjeri.* 27  Abšalomu su se rodila tri sina+ i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.+ 28  Abšalom je živio u Jeruzalemu dvije godine, ali nije vidio lice kraljevo.+ 29  Stoga je Abšalom poslao po Joaba da ga pošalje kralju, ali on nije htio doći k njemu. Poslao je i drugi put po njega, ali on opet nije htio doći. 30  Naposljetku je Abšalom rekao slugama svojim: “Znate da Joab ima polje pokraj mojega, na kojemu raste ječam. Idite i zapalite ga!”+ I sluge Abšalomove zapalile su ono polje.+ 31  Tada je Joab ustao i otišao k Abšalomu u kuću njegovu te ga upitao: “Zašto su sluge tvoje zapalile moje polje?” 32  A Abšalom je rekao Joabu: “Evo, poslao sam po tebe i poručio ti: ‘Dođi ovamo da te pošaljem kralju da mu kažeš: “Zašto sam se vratio iz Gešura?+ Bilo bi mi bolje da sam ostao ondje. Zato bih sada htio vidjeti lice kraljevo, pa ako ima na meni kakva krivnja,+ neka me pogubi!”’” 33  I Joab je otišao kralju i rekao mu sve to. Tada je kralj pozvao Abšaloma, koji je došao pred njega i pao ničice, licem do zemlje. I kralj je poljubio Abšaloma.+

Bilješke

Doslovno: “dušu”.
Otprilike 2,3 kilograma. Vidi dodatak 13.
“Po kraljevskoj mjeri” — možda se radilo o standardnom utegu koji se čuvao u kraljevskoj palači ili je postojao “kraljevski” šekel koji se razlikovao od običnog. Usporedi bilješku za izraz “prema svetom šekelu” u 2Mo 30:13.