Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

2. Kraljevima 6:1-33

6  Sinovi proročki*+ rekli su Elizeju: “Gle, pretijesno nam je mjesto+ gdje boravimo kod tebe!+  Dopusti nam, molimo te, da odemo do Jordana i uzmemo tamo svaki po brvno te načinimo sebi+ ondje mjesto gdje ćemo stanovati!” A on je rekao: “Idite!”  Ali jedan od njih rekao mu je: “Molim te, hajde pođi sa slugama svojim!” A on je rekao: “Idem.”  I tako je otišao s njima. Kad su došli do Jordana, počeli su sjeći drva.+  I dok je jedan od njih sjekao drvo, sjekira+ mu je pala u vodu. A on je povikao: “Jao, gospodaru,+ bila je posuđena!”+  Tada je čovjek Božji upitao: “Gdje je pala?” Kad mu je pokazao mjesto, on je odsjekao komad drva te ga bacio tamo i učinio da sjekira ispliva.+  I rekao je: “Izvadi je!” I ovaj je pružio ruku i uzeo je.  Kralj sirijski+ zaratio se s Izraelom. I posavjetovao se sa slugama svojim+ i rekao im: “Utaborit ćete se sa mnom na tom i tom mjestu!”+  Tada je čovjek Božji+ poručio kralju izraelskom: “Čuvaj se da ne prolaziš onuda,+ jer onamo dolaze Sirijci!”+ 10  Tako je kralj izraelski poslao poruku u ono mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji.+ Elizej ga je upozoravao,+ a kralj se držao podalje od mjesta za koje ga je upozorio. I to nije bilo samo jedanput ili dvaput. 11  A kralj sirijski razgnjevio se u srcu svojemu zbog toga,+ te je pozvao sluge svoje i rekao im: “Zar mi nećete reći tko je od naših za kralja izraelskoga?”+ 12  A jedan od slugu njegovih odgovorio je: “Nitko, gospodaru moj, kralju, nego Elizej,+ prorok u Izraelu, govori+ kralju izraelskom ono što ti kažeš i u spavaonici svojoj.”+ 13  Nato je rekao: “Pođite i vidite gdje je da pošaljem ljude i uhvatim ga!”+ Kasnije su mu javili: “Eno ga u Dotanu!”+ 14  I poslao je onamo konje, bojna kola i jaku vojsku.+ I došli su noću i opkolili grad. 15  Kad je rano ujutro sluga+ čovjeka Božjeg ustao i izašao van, ugledao je vojsku što je opkolila grad s konjima i bojnim kolima. I sluga mu je rekao: “Jao, gospodaru!+ Što ćemo učiniti?” 16  A on je odgovorio: “Ne boj se,+ jer naših ima više nego njihovih!”+ 17  I Elizej se pomolio:+ “Jehova, molim te, otvori mu oči+ da vidi!” I Jehova je otvorio oči sluzi, i gle, vidio je brda oko Elizeja puna vatrenih konja i kola.+ 18  Kad su Sirijci stali silaziti k njemu, Elizej se pomolio Jehovi: “Molim te, udari ovaj narod sljepilom!”+ I udario ih je sljepilom, prema riječi Elizejevoj. 19  Tada im je Elizej rekao: “Nije ovo pravi put niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti do čovjeka kojeg tražite!” Ali odveo ih je u Samariju.+ 20  Kad su stigli u Samariju, Elizej je rekao: “Jehova, otvori ovima oči da vide!”+ I Jehova im je otvorio oči te su vidjeli da su usred Samarije. 21  A kad ih je ugledao kralj izraelski, rekao je Elizeju: “Hoću li ih pobiti,+ oče moj?+ Hoću li ih pobiti?” 22  Ali on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti! Zar ubijaš one koje zarobiš mačem svojim i lukom svojim?+ Iznesi pred njih kruha i vode da jedu i piju,+ pa neka se vrate gospodaru svojemu!” 23  Tako im je priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili otpustio ih je te su se vratili gospodaru svojemu. Otada sirijske čete više nisu dolazile pljačkati+ zemlju izraelsku. 24  Poslije toga je Ben-Hadad, kralj sirijski, sabrao svu vojsku svoju, krenuo na Samariju i opkolio je.+ 25  I u Samariji je nastala velika glad+ jer je opsada trajala tako dugo da je magareća glava+ stajala čak osamdeset srebrnjaka, a četvrtina kaba* golubinjeg izmeta+ čak pet srebrnjaka. 26  Kad je jednom kralj izraelski hodao po zidinama, neka je žena povikala k njemu: “Pomozi mi, gospodaru moj, kralju!”+ 27  A on je odgovorio: “Ako ti Jehova ne pomogne, kako ću ti ja pomoći?+ Možda nečim s gumna ili iz tijeska za vino ili ulje?” 28  Potom ju je kralj upitao: “Što ti je?” A ona je odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svojega sina da ga pojedemo danas, a mojega ćemo pojesti sutra!’+ 29  Tako smo skuhale+ mojega sina i pojele ga.+ A sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj ovamo svojega sina da ga pojedemo!’ Ali ona je sakrila sina svojega.” 30  Kad je kralj čuo riječi te žene, razderao je haljine svoje.+ I dok je hodao po zidinama, ljudi su vidjeli da ima kostrijet na tijelu svojemu. 31  I kralj je rekao: “Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njemu!”+ 32  A Elizej je sjedio u kući svojoj i starješine su sjedile s njime.+ Tada je kralj poslao pred sobom jednog od svojih ljudi. Ali prije nego što je taj glasnik došao k njemu, Elizej je rekao starješinama: “Vidite li kako je ovaj sin krvnički+ poslao čovjeka da mi skine glavu? Kad dođe glasnik, gledajte da zatvorite vrata i da se uprete o njih! Zar se ne čuju+ za njim koraci gospodara njegova?” 33  Dok im je on još govorio, gle, k njemu je došao glasnik, i kralj je rekao: “Evo, ova je nevolja od Jehove!+ Zašto da još čekam Jehovu?”+

Bilješke

Vidi bilješku za 1Kr 20:35.
Kab je 1,22 litre. Vidi dodatak 13.