Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Biblija online | BIBLIJA — PRIJEVOD NOVI SVIJET

1. Mojsijeva 24:1-67

24  A Abraham je ostario i zašao u godine, i Jehova je blagoslovio Abrahama u svemu.+  Tako je Abraham rekao sluzi svojemu, najstarijem u domu svojemu, koji je upravljao svime što je on imao:+ “Molim te, stavi ruku svoju pod bedro moje,+  da te zakunem Jehovom,+ Bogom neba i Bogom zemlje, da nećeš uzeti ženu za sina mojega od kćeri Kanaanaca među kojima živim,+  nego da ćeš otići u zemlju moju i k rodu mojemu,+ i da ćeš dovesti ženu za sina mojega Izaka!”  Ali sluga mu je rekao: “A što ako žena ne bude htjela poći sa mnom u ovu zemlju? Hoću li morati sina tvojega vratiti u zemlju iz koje si otišao?”+  Nato mu je Abraham rekao: “Dobro pazi da ne vratiš sina mojega onamo!+  Jehova, Bog nebeski, koji me odveo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega,+ i koji mi je govorio i zakleo mi se:+ ‘Potomstvu ću tvojemu+ dati ovu zemlju’,+ on će poslati anđela svojega pred tobom,+ i ti ćeš odande dovesti ženu sinu mojemu.+  Ali ako žena ne bude htjela poći s tobom, bit ćeš oslobođen od zakletve koju si mi dao.+ Samo nemoj vratiti onamo sina mojega!”  I sluga je stavio ruku svoju pod bedro Abrahama, gospodara svojega, i zakleo mu se da će tako učiniti.+ 10  Potom je sluga uzeo deset deva iz stada gospodara svojega i spremio svakovrsna blaga gospodara svojega koja su i bila u rukama njegovim.+ Tada je ustao i krenuo u Mezopotamiju u Nahorov grad. 11  Stigavši tamo, pustio je deve da poliježu izvan grada kod bunara.+ Bilo je to u predvečerje, kad žene izlaze da zahvaćaju vodu.+ 12  A onda je rekao: “Jehova, Bože gospodara mojega Abrahama,+ molim te, učini danas ovo djelo preda mnom i milostiv*+ budi gospodaru mojemu Abrahamu!+ 13  Evo, stojim kraj izvora vode, a kćeri stanovnika grada ovoga dolaze zahvaćati vodu.+ 14  Neka djevojka kojoj kažem: ‘Molim te, spusti vrč svoj da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, i deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za slugu svojega+ Izaka! Daj da po tome znam da si pokazao milost gospodaru mojemu!”+ 15  I još to nije dokraja ni izgovorio,+ kad evo, došla je Rebeka, kći Betuela,+ sina Milke,+ žene Abrahamova brata Nahora,+ s vrčem na ramenu.+ 16  A djevojka je bila vrlo lijepa,+ djevica s kojom muškarac još nije legao.+ Sišla je do izvora, napunila vrč, a onda se vratila gore. 17  I sluga joj je odmah potrčao u susret i rekao: “Daj mi, molim te, malo vode iz vrča svojega!”+ 18  A ona mu je odgovorila: “Pij, gospodaru!” I brzo je spustila vrč na ruku i dala mu da pije.+ 19  Kad se napio, rekla je: “I devama ću tvojim vode zahvaćati dok se sve ne napoje.”+ 20  Onda je brzo izlila vrč u korito i opet otrčala do bunara da zahvati vode,+ i nije stala dok nije nalila vode za sve deve njegove. 21  Cijelo to vrijeme čovjek ju je u čudu šutke promatrao, ne bi li saznao je li Jehova učinio put njegov uspješnim ili nije.+ 22  A kad su se deve napojile, čovjek je izvadio prsten nosni+ od zlata, težak pola šekela,* i za ruke njezine dvije zlatne narukvice,+ teške deset šekela, 23  a zatim je rekao: “Kaži mi, molim te, čija si kći! Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?”+ 24  A ona mu je odgovorila: “Ja sam kći Betuela,+ sina Milke, kojega je ona rodila Nahoru.”+ 25  Zatim mu je rekla: “Imamo i slame i mnogo hrane za stoku, a i mjesta da se prenoći.”+ 26  Čovjek se tada poklonio i pao ničice pred Jehovom+ 27  te je rekao: “Neka je blagoslovljen Jehova,+ Bog gospodara mojega Abrahama, koji nije uskratio milost svoju i vjernost svoju gospodaru mojemu! Na putu me mojemu Jehova doveo u kuću braće gospodara mojega.”+ 28  I djevojka je otrčala i sve to ispričala u domu majke svoje. 29  A Rebeka je imala brata koji se zvao Laban.+ Tada je Laban otrčao k čovjeku koji je bio vani kod izvora. 30  Kad je on naime vidio prsten nosni i narukvice+ na rukama sestre svoje te čuo riječi sestre svoje Rebeke, koja je rekla: “Tako mi je kazao čovjek”, otišao je k čovjeku, koji je još stajao kod deva na izvoru, 31  i odmah mu rekao: “Dođi, blagoslovljeni od Jehove!+ Zašto stojiš tu vani kad sam ja pripravio kuću i mjesto za deve?” 32  I čovjek je došao u kuću, a on je rastovario deve, donio slamu i hranu devama te vodu da se operu noge njemu i ljudima koji su bili s njim.+ 33  Onda su mu postavili da jede, ali on je rekao: “Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.” A Laban je rekao: “Onda kaži!”+ 34  Tada je počeo govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov.+ 35  Jehova je veoma blagoslovio gospodara mojega tako što ga je učinio bogatim i dao mu ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.+ 36  A i Sara, žena gospodara mojega, rodila je sina gospodaru mojemu kad je već ostarjela,+ i on će mu dati sve što ima.+ 37  Tako me gospodar moj zakleo: ‘Ne smiješ uzeti ženu sinu mojemu od kćeri Kanaanaca u čijoj zemlji živim!+ 38  Ne, nego idi u kuću oca mojega i k obitelji mojoj,+ i dovedi ženu sinu mojemu!’+ 39  Ali ja sam rekao gospodaru svojemu: ‘A što ako žena ne pođe sa mnom?’+ 40  Tada mi je rekao: ‘Jehova, kojemu služim,*+ poslat će anđela+ svojega s tobom i sigurno će dati da uspješan bude put tvoj,+ a ti dovedi ženu sinu mojemu iz obitelji moje i iz doma oca mojega.+ 41  A moje ćeš zakletve biti oslobođen ako dođeš k obitelji mojoj, a oni ti je ne daju, tada ćeš biti slobodan od zakletve moje.’+ 42  Kad sam danas došao na izvor, rekao sam: ‘Jehova, Bože gospodara mojega Abrahama, ako zaista želiš da uspije put na koji sam krenuo,+ 43  evo, ja stojim kraj izvora vode, pa neka djevojka+ koja dođe da zahvati vodu i ja joj kažem: “Daj mi, molim te, da popijem malo vode iz vrča tvojega”, 44  a ona mi kaže: “Pij, a i devama ću tvojim vode zahvatiti”, ona neka bude žena koju je Jehova odredio za sina gospodara mojega.’+ 45  Još to u srcu+ svojemu nisam dokraja ni izgovorio,+ kad evo, došla je Rebeka s vrčem na ramenu. I sišla je do izvora i zahvatila vodu,+ a ja sam joj rekao: ‘Daj mi, molim te, da se napijem!’+ 46  Ona je brzo spustila vrč i rekla: ‘Pij,+ a i deve ću ti napojiti!’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve. 47  Potom sam je upitao: ‘Čija si kći?’+ a ona je odgovorila: ‘Kći sam Betuela, sina Nahorova, kojega mu je rodila Milka.’ Tada sam joj stavio prsten na nos i narukvice na ruke.+ 48  A onda sam se poklonio i pao ničice pred Jehovom i blagoslovio sam Jehovu, Boga gospodara mojega Abrahama,+ koji me vodio pravim putem+ da uzmem kćer brata gospodara mojega za sina njegova. 49  A sada, ako želite pokazati milost i vjernost gospodaru mojemu,+ recite mi! Ako li ne, i to mi recite, da mogu krenuti desno ili lijevo!”+ 50  A Laban i Betuel odgovorili su: “Od Jehove ovo dolazi.+ Ne možemo ti reći ni zlo ni dobro.+ 51  Evo, Rebeka je pred tobom. Uzmi je i idi, i neka bude žena sinu gospodara tvojega, kao što je Jehova rekao!”+ 52  A kad je sluga Abrahamov čuo riječi njihove, odmah je pao ničice na zemlju pred Jehovom.+ 53  I sluga je izvadio predmete od srebra i od zlata i haljine, i dao ih je Rebeki, a vrijedne darove dao je i njenom bratu i majci.+ 54  Potom su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, i prenoćili su ondje, a ujutro su ustali. I on je rekao: “Pustite me da se vratim gospodaru svojemu!”+ 55  Nato su njen brat i majka rekli: “Neka djevojka ostane s nama barem deset dana! Poslije može ići.” 56  Ali on im je rekao: “Ne zadržavajte me kad je Jehova dao da uspije put moj!+ Pustite me da idem gospodaru svojemu!”+ 57  A oni su rekli: “Pozovimo djevojku da iz njenih usta čujemo što ona misli!”+ 58  I pozvali su Rebeku i rekli joj: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” “Hoću”,+ odgovorila je. 59  I tako su otpremili sestru svoju Rebeku,+ dojkinju njezinu+ i slugu Abrahamova s ljudima njegovim. 60  I blagoslovili su Rebeku, rekavši joj: “Sestro naša, budi majka nebrojenim tisućama i neka potomstvo tvoje osvoji vrata* onih koji ga mrze!”+ 61  Zatim su se Rebeka i sluškinje+ njezine digle, sjele na deve+ i krenule za čovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i otišao. 62  A Izak se vraćao putem koji vodi iz Beer-Lahaj-Roia,+ jer je živio u području Negeba.+ 63  Izak je naime u predvečerje izašao u polje da razmišlja.+ Podigavši oči, ugledao je deve kako dolaze. 64  A kad je Rebeka podigla oči i ugledala Izaka, brzo se spustila s deve, 65  pa je upitala slugu: “Tko je onaj čovjek što ide preko polja nama u susret?” “To je gospodar moj”, odgovorio je sluga. A ona je uzela koprenu i pokrila se.+ 66  I sluga je ispričao Izaku sve što je učinio. 67  Izak je potom Rebeku uveo u šator majke svoje Sare.+ Tako ju je uzeo i ona mu je postala žena.+ Izak ju je zavolio,+ i tako je našao utjehu nakon smrti majke svoje.+

Bilješke

Ili: “iskaži vjernu ljubav”. O izrazima “milostiv” i “milost” u recima 12, 14, 27 i 49 vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Šekel je težio 11,4 grama. Vidi dodatak 13.
Doslovno: “pred kojim hodim”.
To jest gradska vrata.