KAO što sigurno znaš ljudi danas stare, obolijevaju i umiru. Čak i neka djeca umru. Trebaš li se bojati smrti ili nekoga tko je umro?— Što se s ljudima događa kad umru?—

Nitko tko je danas živ nije umro, a nakon toga oživio da nam kaže što se događa s mrtvima. No kad je Isus, Veliki Učitelj, bio na Zemlji postojao je takav čovjek. Ako pročitamo o tome što je bilo s njim, možemo saznati što se događa s onima koji umru. Taj je čovjek bio Isusov prijatelj i živio je u Betaniji, malom gradu nedaleko od Jeruzalema. Zvao se Lazar i imao je dvije sestre, Martu i Mariju. Da vidimo što o tom događaju piše u Bibliji.

Lazar se jednog dana teško razbolio. Isus je tada bio veoma daleko. Zato su Marta i Marija poslale glasnika da kaže Isusu da je njihov brat Lazar bolestan. Učinile su to jer su znale da može doći i izliječiti njihovog brata. On nije bio liječnik, ali imao je moć od Boga tako da je mogao liječiti ljude od svake bolesti (Matej 15:30, 31).

Međutim, prije nego što je Isus stigao, Lazar se toliko razbolio da je umro. Ali Isus je rekao svojim učenicima da Lazar spava i da će ga on probuditi. Učenici nisu shvatili što time misli. Zato im je rekao otvoreno: “Lazar je umro.” Što nam to  govori o smrti?— Smrt je poput dubokog sna. To je tako dubok san da osoba za to vrijeme čak i ne sanja.

Isus je došao vidjeti Martu i Mariju. Mnogi obiteljski prijatelji već su bili tamo. Došli su ih tješiti jer im je umro brat. Kad je Marta čula da Isus dolazi, krenula mu je u susret. Ubrzo je i Marija pošla prema njemu. Bila je jako tužna i plakala je te je pala pred njegove noge. I drugi prijatelji koji su za njom išli plakali su.

Veliki Učitelj je upitao gdje su stavili Lazara. Ljudi su ga odveli do pećine u kojoj je Lazar bio sahranjen. Kad je Isus vidio druge kako plaču, i on je počeo plakati. Znao je koliko je bolno kad smrt nekome oduzme voljenu osobu.

Na ulazu u pećinu stajao je kamen, pa je Isus rekao: “Odmaknite kamen!” Jesu li ga trebali odmaknuti?— Marta je mislila da to nije baš pametno. Rekla je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan.”

Ali Isus joj je odgovorio: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti Božju slavu?” Time je htio reći da će Marta vidjeti nešto čime će se proslaviti Boga. Što je Isus učinio? Kad su odmaknuli kamen, naglas se pomolio Jehovi. Potom je glasno rekao: “Lazare, izađi!” Je li izašao? Je li to bilo moguće?—

Možeš li probuditi nekoga tko spava?— Možeš. Ako ga glasno zazoveš, probudit će se. Ali možeš li probuditi nekoga tko spava smrtnim snom?— Ne možeš. Koliko god glasno zvao, onaj tko je umro, neće te čuti. Ni ti ni ja ni bilo koja druga  osoba na cijelom svijetu nikako ne može probuditi onoga tko je umro.

Ali Isus je bio drugačiji. On je dobio posebnu moć od Boga. Kad je zazvao Lazara, dogodilo se nešto zadivljujuće. Čovjek koji je bio mrtav četiri dana izašao je iz pećine! Oživio je! Ponovno je disao, hodao i govorio! Da, Isus je podigao Lazara iz mrtvih (Ivan 11:1-44).

A sad razmisli malo o tome: Što se dogodilo Lazaru kad je umro? Je li neki dio njega, njegova duša ili duh, napustio tijelo i otišao živjeti na neko drugo mjesto? Je li Lazarova duša otišla na nebo? Je li on gore živio četiri dana s Bogom i svetim anđelima?—

Ne, nije. Prisjeti se da je Isus rekao da Lazar spava. A što se događa kad spavaš? Kad si u dubokom snu, ne znaš što se  događa oko tebe. Je li tako?— A kad se probudiš, ne znaš koliko si spavao dok ne pogledaš na sat.

Tako je i s mrtvima. Ne znaju ništa, ne osjećaju ništa i ništa ne mogu raditi. U takvom je stanju bio Lazar dok je bio mrtav. Smrt je poput dubokog sna i osoba se ničeg ne sjeća. Biblija kaže: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5, 10).

Razmisli i o ovom: Da je Lazar bio na nebu ta četiri dana, bi li to spomenuo?— I da je bio na nebu, bi li ga Isus vratio na Zemlju s takvog divnog mjesta?— Naravno da ne bi!

Pa ipak, mnogi ljudi kažu da imamo dušu i da ona nastavlja živjeti kad tijelo umre. Kažu da je Lazarova duša negdje živjela. Ali Biblija to ne govori. Ona kaže da je Bog prvog čovjeka Adama stvorio kao ‘živu dušu’. Adam je bio duša. U Bibliji također stoji da je Adam umro kad je sagriješio. Vratio se u prah iz kojeg je stvoren, a i svi njegovi potomci naslijedili su grijeh i smrt (1. Mojsijeva 2:7; 3:17-19; Rimljanima 5:12).

 Dakle, mi nemamo dušu koja je odvojena od tijela. Svi mi jesmo duše. A budući da su ljudi naslijedili grijeh od prvog čovjeka Adama, Biblija kaže: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezehijel 18:4).

Neki se ljudi boje mrtvih. Ne žele proći kraj groblja jer misle da mrtvi imaju duše odvojene od tijela koje mogu nanijeti zlo živima. Može li mrtav čovjek nanijeti zlo nekome tko je živ?— Ne može.

Neki ljudi čak vjeruju da mrtvi mogu kao duhovi posjećivati žive. Zato im ostavljaju hranu. No oni koji tako postupaju ne vjeruju u ono što Bog kaže o mrtvima. Ako vjerujemo u ono što Bog kaže, nećemo se bojati mrtvih. A ako smo zaista zahvalni Bogu na životu, to ćemo pokazivati tako što ćemo činiti ono što Bog odobrava.

No možda se pitaš: ‘Može li Bog vratiti u život djecu koja su umrla? Da li on to stvarno želi?’ To je sljedeća tema o kojoj ćemo razgovarati.