Farizeji su mrzili Isusa i smišljali su za što da ga optuže da ga mogu uhvatiti. Zato su rekli da subotom ne bi smio liječiti ljude, jer se taj dan prema židovskom zakonu nije smjelo raditi. Jedne subote Isus je sreo nekog slijepog čovjeka koji je prosio na ulici. Svojim je učenicima rekao: “Pogledajte kako će Bog svojom silom pomoći ovom čovjeku.” Isus je zatim pljunuo na zemlju i napravio od toga blato, a onda je to blato stavio čovjeku na oči. Tada mu je rekao: “Idi i operi oči u jezercu Siloamu!” Čovjek ga je poslušao i onda je progledao — prvi put u životu mogao je vidjeti!

Ljudi su bili u čudu. Pitali su se: “Je li to onaj čovjek koji je sjedio i prosio ili samo sliči na njega?” Čovjek im je tada rekao: “Da, ja sam taj! Bio sam slijep od rođenja.” Ljudi su ga onda upitali: “Kako to da sada vidiš?” Kad im je ispričao što mu se dogodilo, oni su ga odveli farizejima.

Čovjek je farizejima objasnio: “Isus mi je stavio blato na oči i rekao da ih operem. Kad sam to napravio, progledao sam!” Farizeji su tada počeli gunđati: “Ako Isus liječi subotom, onda njegova moć nije od Boga!” No drugi su rekli: “Ali ako njegova moć nije od Boga, onda on nikoga ne bi mogao izliječiti!”

Farizeji su zatim pozvali roditelje tog čovjeka. Upitali su ih: “Kako to da vaš sin više nije slijep?”  Roditelji su se bojali odgovoriti zato što su farizeji zaprijetili da će izbaciti iz sinagoge svakoga tko kaže da vjeruje u Isusa. Zato su oprezno rekli: “Ne znamo mi ništa. Najbolje da pitate njega!” Farizeji su tada opet počeli ispitivati čovjeka, sve dok on nije rekao: “Zašto me stalno pitate jedno te isto? Već sam vam sve rekao.” To je jako razljutilo farizeje, pa su ga izbacili van.

Isus je zatim pronašao tog čovjeka i upitao ga: “Vjeruješ li u Mesiju?” Čovjek mu je odgovorio: “Kad bih znao tko je on, vjerovao bih.” Isus je tada rekao: “Ja sam Mesija.” Isus je stvarno bio dobar, zar ne? On nije samo izliječio tog čovjeka nego mu je i pomogao da stekne vjeru!