Nakon što je propovijedao otprilike godinu i pol dana, Isus se našao pred jednom važnom odlukom — trebao je odlučiti tko će mu pomagati da izvrši svoj zadatak. Tko će se nakon njega brinuti o njegovim sljedbenicima, prvim kršćanima? Isus je znao da tu odluku ne može donijeti bez Jehovine pomoći. Zato je otišao na jednu goru kako bi ondje mogao u miru razmišljati i cijelu se noć molio. A ujutro je pozvao k sebi neke svoje učenike i između njih odabrao 12 apostola. Znaš li kako se zovu Isusovi apostoli? To su bili Petar, Andrija, Jakov, Ivan, Filip, Bartolomej, Toma, Matej, Jakov (Alfejev sin), Tadej, Šimun i Juda Iskariot.

Dvanaestorica apostola pratila su Isusa na njegovim putovanjima. Nakon što im je pokazao kako da druge uče o Bogu, poslao ih je da sami propovijedaju. A Jehova im je čak dao moć da istjeruju demone i liječe bolesne.

Isus je apostole smatrao svojim prijateljima i imao je povjerenja u njih. Farizeji su drugačije gledali na apostole  — za njih su oni bili obični ljudi koji ništa ne znaju. Ali Isus je naučio apostole kako da vrše svoju službu. Oni su bili uz njega u najvažnijim trenucima, naprimjer pred njegovu smrt i nakon što je uskrsnuo. Poput Isusa, većina apostola bila je iz Galileje. Neki od njih bili su u braku.

Apostoli su bili nesavršeni i radili su greške. Naprimjer, ponekad su bili nestrpljivi i donosili su krive odluke. Nekad bi rekli nešto pogrešno zato što prije toga nisu razmišljali što će reći. Čak su se među sobom svađali tko je od njih bolji i važniji. Ali bez obzira na sve to, u srcu su bili dobri ljudi i voljeli su Jehovu. Nakon Isusove smrti ti prvi učenici trebali su imati jako važnu ulogu u kršćanskoj skupštini.