Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 116. POGLAVLJE

Pouka o poniznosti na posljednjoj Pashi

Pouka o poniznosti na posljednjoj Pashi

MATEJ 26:20 MARKO 14:17 LUKA 22:14-18 IVAN 13:1-17

  • ISUS POSLJEDNJI PUT SLAVI PASHU SA SVOJIM APOSTOLIMA

  • PERE IM NOGE I UČI IH PONIZNOSTI

Petar i Ivan u Jeruzalem su stigli ranije kako bi po Isusovom nalogu izvršili potrebne pripreme za Pashu. Isus je zajedno s ostalom desetoricom stigao tek kasno poslijepodne. Sunce je već polagano zalazilo dok su se spuštali niz Maslinsku goru. Isusu je to bila posljednja prilika prije uskrsnuća da s Maslinske gore po danjem svjetlu promatra Jeruzalem.

Stigavši u grad, Isus i apostoli zaputili su se u kuću u kojoj su trebali nasamo proslaviti Pashu. Uspeli su se stepenicama do velike gornje sobe gdje je sve već bilo spremno. Isus je očito željno iščekivao tu prigodu, jer je rekao: “Žarko sam želio jesti ovu pashalnu žrtvu s vama prije svojih patnji” (Luka 22:15).

Mnogo godina ranije uveden je običaj da sudionici Pashe tijekom proslave međusobno proslijede nekoliko čaša vina. Uzevši jednu od čaša, Isus je zahvalio Bogu i rekao: “Uzmite je i dodajte jedan drugome! Jer kažem vam, odsada više neću piti od roda trsova dok ne dođe kraljevstvo Božje” (Luka 22:17, 18). Htio je da svima bude posve jasno da se bliži njegova smrt.

U jednom trenutku za vrijeme večere Isus je učinio nešto vrlo neobično. Ustao je, odložio svoje haljine, uzeo ručnik i u posudu ulio vodu. Obično je domaćin bio taj koji se pobrinuo da se gostima operu noge, možda tako što bi naredio slugi da to učini (Luka 7:44). Budući da domaćina ondje nije bilo, za to se pobrinuo Isus. Iako je to mogao učiniti bilo koji apostol, nijedan nije ništa poduzeo, možda zato što je među njima još uvijek vladalo suparništvo. No kad im je Isus počeo prati noge, postalo im je neugodno.

Kad je došao do Petra, on se usprotivio: “Nikada ti meni nećeš prati noge!” Isus mu je odvratio: “Ako te ne operem, nećeš biti u zajedništvu sa mnom.” Tada mu je Šimun Petar rekao: “Gospodine, onda mi nemoj oprati samo noge nego i ruke i glavu!” Mora da se jako iznenadio kad mu je Isus kazao: “Onome tko se okupao ne treba prati ništa osim nogu, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi” (Ivan 13:8-10).

Kad je oprao noge svoj dvanaestorici, pa tako i Judi Iskariotu, Isus je obukao haljine i vratio se za stol. Zatim je apostole upitao: “Shvaćate li što sam vam učinio? Vi mi se obraćate sa ‘Učitelju’ i ‘Gospodine’, i s pravom  to govorite, jer to i jesam. Dakle, ako sam ja, Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi trebate jedan drugome prati noge. Dao sam vam primjer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama. Zaista, zaista, kažem vam, rob nije veći od gospodara svojega, niti je onaj tko je poslan veći od onoga koji ga je poslao. Ako to znate, sretni ste ako tako i činite” (Ivan 13:12-17).

Time što je apostolima oprao noge, Isus nije htio uvesti neki obred, nego pružiti pouku o poniznom služenju drugima. Isusovi sljedbenici ne smiju sebe smatrati najvažnijima i misliti da bi drugi trebali služiti njima. On im je svojim primjerom pokazao da trebaju ponizno i bez predrasuda služiti drugima.