Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 72. POGLAVLJE

Isus šalje 70 učenika u propovijedanje

Isus šalje 70 učenika u propovijedanje

LUKA 10:1-24

  • ISUS ODABIRE 70 UČENIKA I ŠALJE IH DA PROPOVIJEDAJU

Polako se i 32. godina bližila kraju. Prošle su već otprilike tri godine od Isusovog krštenja. Nakon Blagdana sjenica on i njegovi učenici očito su i dalje bili u blizini Jeruzalema (Luka 10:38; Ivan 11:1). Zapravo, posljednjih šest mjeseci svoje službe Isus je većinu vremena proveo u Judeji ili obližnjoj Pereji, oblasti koja se nalazila s druge strane Jordana. Na tom je području također trebalo propovijedati.

Poslije Pashe 30. godine Isus je nekoliko mjeseci propovijedao u Judeji i putovao kroz Samariju. Ali nakon što su ga tijekom Pashe 31. godine Židovi u Jeruzalemu pokušali ubiti, idućih godinu i pol propovijedao je gotovo isključivo na sjeveru, u Galileji. Za to su vrijeme mnogi postali njegovi sljedbenici. U Galileji je svoje apostole poučio kako trebaju propovijedati te ih je poslao da objavljuju važnu poruku: “Približilo se kraljevstvo nebesko” (Matej 10:5-7). A sada je organizirao propovjedničku akciju po Judeji.

Za početak je odabrao 70 učenika i rasporedio ih u 35 parova. Namjeravao je poslati ih da objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu na području na kojem je, prema njegovim riječima, žetva bila velika, a radnika malo (Luka 10:2). Njihov je zadatak bio da posjete mjesta u koja je i sam Isus namjeravao doći nakon njih. Trebali su liječiti bolesne i širiti poruku koju je i on objavljivao.

Ovi učenici nisu trebali poučavati ljude u sinagogama, nego ići u njihove domove. Isus im je objasnio: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ I ako tamo bude prijatelj mira, vaš će mir počinuti na njemu.” Što su trebali reći ljudima? Isus ih je uputio: “Govorite im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’” (Luka 10:5-9).

Upute koje je dao sedamdesetorici slične su onima koje je godinu dana ranije dao i dvanaestorici apostola. Upozorio ih je da ih neće svi lijepo primiti. No njihova je služba trebala pomoći prijemljivim ljudima da spremno dočekaju i poslušaju Isusa kad ih ubrzo posjeti on osobno.

Nedugo nakon toga sedamdesetorica su se vratila k Isusu i radosno mu rekla: “Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo imenom tvojim.” Isusa je ta vijest zasigurno jako obradovala jer im je rekao: “Gledao sam Sotonu kako je kao munja pao s neba. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima” (Luka 10:17-19).

 Time je zajamčio svojim sljedbenicima da će moći nadvladati opasnosti koje im budu prijetile, što će u simboličnom smislu biti kao da gaze po zmijama i škorpionima. Povrh toga, mogli su biti sigurni da će u budućnosti Sotona biti zbačen s neba. A onda im je pomogao i da shvate što bi im, dugoročno gledano, trebao biti najvažniji razlog za radost. Rekao im je: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:20).

Ushićen, Isus je naglas slavio svog Oca što se poslužio svojim poniznim slugama da bi činio tako moćna djela. Potom se okrenuo učenicima i rekao im: “Sretne su oči koje gledaju ono što vi gledate. Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli” (Luka 10:23, 24).