Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 DODATAK

Pitanja roditelja

Pitanja roditelja

“Kako mogu potaknuti svoje dijete da razgovara sa mnom?”

“Trebam li djeci odrediti do kada smiju biti vani?”

“Kako mogu pomoći svojoj kćeri da stekne uravnotežen stav prema prehrani?”

To su samo neka od ukupno 17 pitanja koja se razmatraju u ovom dodatku. Tekst je podijeljen na šest dijelova i upućuje na odgovarajuća poglavlja u 1. i 2. svesku knjige Pitanja mladih djelotvorni odgovori.

Pročitajte ovaj dodatak. Ako je moguće, razgovarajte o navedenim savjetima sa svojim bračnim partnerom. Potom ih primijenite kako biste pomogli svojoj djeci. Ti su savjeti doista pouzdani jer se ne temelje na manjkavim ljudskim razmišljanjima, već na Božjoj Riječi, Bibliji (2. Timoteju 3:16, 17).

290  Komunikacija

297  Kućna pravila

302  Djetetova samostalnost

307  Spolnost i ljubavne veze

311  Osjećaji

315  Duhovnost

  KOMUNIKACIJA

Mogu li se doista moje svađe s bračnim partnerom ili djecom štetno odraziti na obitelj?

U braku neminovno dolazi do nesuglasica. No o vama ovisi kako ćete ih rješavati. Na djecu snažno utječu roditeljske svađe. Imajte na umu da vi svojim načinom postupanja u braku pružate djeci primjer koji će ona vjerojatno oponašati ako i sama stupe u brak. Zašto ne biste nesuglasice iskoristili da pokažete svojoj djeci kako mogu učinkovito rješavati probleme u međuljudskim odnosima? Nastojte primijeniti sljedeće savjete:

Slušajte. Biblija kaže da trebamo biti “brzi slušati, a spori govoriti i spori srditi se” (Jakov 1:19). Nemojte dodavati ulje na vatru tako da svom bračnom partneru “vraćate zlo za zlo” (Rimljanima 12:17). Čak i ako smatrate da on nije spreman slušati vas, možete mu pokazati da ste vi spremni slušati njega.

Nastojte objasniti što vas muči, a ne kritizirati. Na miran način recite svom bračnom drugu kako njegovo ponašanje utječe na vas (naprimjer: “Boli me kad ti...”). Borite se protiv sklonosti da ga optužujete i kritizirate (naprimjer: “Tebi uopće nije stalo do mene” ili “Nikad me ne slušaš”).

Prekinite raspravu. Ponekad je najbolje prekinuti razgovor o nekoj spornoj temi i nastaviti ga kad se obje strane  smire. Biblija kaže: “Kad počne svađa, to je kao da se otvori ustava vodi. Zato prije nego svađa izbije, udalji se” (Mudre izreke 17:14).

Ispričajte se jedno drugome, a ako treba, i djeci. Četrnaestogodišnja Lea rekla je: “Ponekad se naši roditelji nakon svađe ispričaju meni i mom starijem bratu jer znaju kako njihova svađa utječe na nas.” Ako ponizno kažete: “Žao mi je”, pružit ćete im jednu od najdragocjenijih pouka.

No što ako se često svađate sa svojim djetetom? Razmislite da li možda na neki način nesvjesno dolijevate ulje na vatru. Uzmimo za primjer zamišljenu situaciju opisanu na početku 2. poglavlja ove knjige, na 15. stranici. Jeste li zapazili čime je Rahelina majka pridonijela svađi? Kako možete izbjeći svađu sa svojim djetetom? Pokušajte primijeniti sljedeće savjete:

  • Izbjegavajte općenite optužbe kao što su “Ti uvijek...” ili “Ti nikad...” Njima ćete samo potaknuti dijete da se počne braniti. Uostalom, takve su izjave vjerojatno pretjerane, čega je sigurno svjesno i vaše dijete. Osim toga ono možda zna da su takve općenite tvrdnje više odraz vaše ljutnje nego njegove neodgovornosti.

  • Umjesto da se djetetu grubo obratite i počnete ga optuživati, objasnite mu kako se osjećate zbog njegovog ponašanja (naprimjer: “Teško mi je kad ti...”). Vjerovali ili ne, vašem je djetetu zapravo stalo do vaših osjećaja. Budete li mu dali do znanja kako njegove riječi i postupci utječu na vas, vjerojatno ćete ga lakše potaknuti na suradnju. *

  • Koliko god to možda bilo teško, nemojte djetetu ništa govoriti dok vas ne prođe ljutnja (Mudre izreke 29:22). Ako je uzrok svađe povezan s kućanskim poslovima, porazgovarajte s njim o tome. Napišite mu koja su točno njegova  zaduženja te mu, ako je potrebno, jasno dajte do znanja kakve će biti posljedice ako ne napravi ono što bi trebalo. Strpljivo slušajte dijete dok iznosi svoje gledište, čak i ako smatrate da je ono pogrešno. Većina djece bolje reagira kad ih roditelji saslušaju nego kad im odmah održe lekciju.

  • Nemojte prebrzo zaključiti da je vaše dijete buntovno. Budite svjesni toga da je njegovo ponašanje u velikoj mjeri zapravo dio odrastanja. Možda burno reagira na neku vašu izjavu samo zato da bi vam dokazalo kako više nije malo dijete. Oduprite se porivu da se upustite u prepirku s njim. Imajte na umu da svojom reakcijom na provokaciju možete djetetu pružiti važnu pouku. Budete li strpljivi s njim, pružit ćete mu dobar primjer i ono će se moći ugledati na vas (Galaćanima 5:22, 23).

VIDI 2. POGLAVLJE 1. SVESKA I 24. POGLAVLJE 2. SVESKA

Koliko bi djeca trebala znati o mojoj prošlosti?

Zamislite sljedeću situaciju: Sjedite za stolom sa svojim suprugom, kćeri i nekoliko obiteljskih prijatelja. Tijekom razgovora netko od vaših prijatelja spomene dečka s kojim ste hodali — i prekinuli — prije nego što ste upoznali svog muža. Vašoj kćeri od iznenađenja skoro ispadne vilica iz ruke. “Zar si imala nekog prije tate?” upita ona. Nikad joj niste pričali o toj vezi, no ona sada želi saznati nešto više o tome. Što ćete učiniti?

Obično je najbolje pozitivno reagirati kad vas dijete nešto pita. Na kraju krajeva, kad vam kći ili sin postavi neko pitanje i želi čuti vaš odgovor, to je prilika da razgovarate. Koji roditelj to ne bi želio?

No koliko toga o svojoj prošlosti trebate ispričati svom sinu ili kćeri? Naravno, neugodne pojedinosti vjerojatno želite zadržati za sebe. Međutim dobro je da, kad je to prikladno,  ispričate djeci s kakvim ste se problemima suočavali. Kako im to može koristiti?

Razmotrimo jedan primjer. Apostol Pavao jednom je o sebi napisao: “Kad želim činiti dobro, zlo je u meni. (...) Jadan li sam ja čovjek!” (Rimljanima 7:21-24). Jehova Bog nadahnuo je Pavla da zapiše te riječi i pobrinuo se da one ostanu sačuvane u Bibliji kako bi nam pružale ohrabrenje i utjehu. One nas doista hrabre, jer tko se od nas ne može poistovjetiti s tim iskrenim Pavlovim riječima?

Slično tome, ako svojoj djeci pričate o dobrim odlukama koje ste donijeli, ali i o svojim greškama, to im može pomoći da vas bolje razumiju i zbliže se s vama. Istina, vi ste odrasli u drugačijem vremenu. No iako su se vremena promijenila, osnovne ljudske potrebe nisu se promijenile, a nisu ni biblijska načela (Psalam 119:144). Kad svojoj djeci tinejdžerske dobi govorite o problemima s kojima ste se suočavali i o tome kako ste ih svladali, možete im pomoći da izađu na kraj s vlastitim problemima. “Kad saznaš da su se i tvoji roditelji borili s problemima koji tebe sada muče, to ti može pomoći da ih bolje razumiješ i približiš im se”, rekao je mladić po imenu Danijel. “Sljedeći put kad se nađeš u nekoj teškoj situaciji pitaš se jesu li tvoji roditelji i to već iskusili.”

No imajte na umu da ne morate na kraju svakog razgovora dati djetetu neki savjet. Možda se bojite da bi ono moglo izvući krivi zaključak iz onoga što ste mu ispričali ili smatrati da ima pravo činiti greške kakve ste i vi činili. No umjesto da na kraju svakog razgovora napomenete svom djetetu kakvu pouku treba izvući iz onog što ste mu ispričali (naprimjer: “Zato ti nikad ne bi smio...”), u kratkim crtama opišite kako vi gledate na to što ste učinili (naprimjer: “Danas mi je žao što sam učinio to i to, jer...”). Na taj način dijete može mnogo naučiti iz vašeg primjera, a neće imati osjećaj da mu držite prodike (Efežanima 6:4).

VIDI 1. POGLAVLJE 1. SVESKA

 Kako mogu potaknuti svoje dijete da razgovara sa mnom?

Kad su vaša djeca bila mala, vjerojatno su s vama razgovarala o svemu. Ako ste ih nešto pitali, bez puno razmišljanja iskreno bi vam odgovorila. Ustvari, često niste ni morali postavljati pitanja jer bi vam ona brzo sve sama ispričala. No ako su vaša djeca tinejdžerske dobi, možda vam se čini da je “izvući” iz njih bilo kakvu informaciju nemoguća misija. Možda se pitate: “Ako razgovaraju sa svojim prijateljima, zašto neće razgovarati sa mnom?”

To što vam ne govore puno o sebi ne znači da su vas odbacili ili da ne žele da budete uključeni u njihov život. Ustvari, sad ste im potrebniji nego ikad. I sigurno će vas ohrabriti činjenica da većina tinejdžera, kako pokazuju rezultati nekih istraživanja, još uvijek cijeni savjete svojih roditelja — čak više nego savjete koje čuju od vršnjaka ili putem medija.

Zašto se onda toliko ustručavaju otkriti vam o čemu razmišljaju? Pročitajte što su neki mladi rekli kad im je postavljeno pitanje zašto ponekad oklijevaju razgovarati s roditeljima. Zatim pokušajte odgovoriti na pitanja navedena nakon komentara mladih i pročitajte biblijske retke.

“Nije mi lako razgovarati s tatom jer ima puno obaveza, i na poslu i u skupštini. Čini mi se da nikad nije pravo vrijeme za razgovor s njim” (Andrija).

Da li svojoj djeci nesvjesno dajem do znanja da nemam vremena za razgovor s njima? Što mogu učiniti da im budem pristupačniji? U koje bih vrijeme mogao redovito razgovarati s djecom? (5. Mojsijeva 6:7).

“Mami sam u suzama ispričala kako sam se u školi posvađala. Željela sam da me utješi, ali na kraju sam još dobila po nosu. Otada nisam s njom razgovarala ni o čemu što mi je važno” (Karolina).

 Kako reagiram kad mi dijete kaže za neki svoj problem? Čak i ako mu trebam dati savjet, mogu li ga najprije s razumijevanjem saslušati? (Jakov 1:19).

“Roditelji uvijek kažu da s njima možemo razgovarati o svemu i da se neće naljutiti. No ipak se naljute. Mi mladi tada se osjećamo prevareno” (Rahela).

Što mi može pomoći da ne planem kad mi djeca kažu nešto što bi me moglo uznemiriti i naljutiti? (Mudre izreke 10:19).

“Moja je mama puno puta ispričala svojim prijateljicama ono što sam joj rekla u povjerenju. Zato joj dugo nisam mogla vjerovati” (Mihaela).

Pokazujem li obzirnost prema osjećajima svog djeteta tako da ne govorim drugima ono što mi je reklo u povjerenju? (Mudre izreke 25:9).

“Željela bih o puno toga razgovarati sa svojim roditeljima. Ali voljela bih da mi pomognu započeti razgovor” (Lucija).

Kako mogu navesti dijete da razgovara sa mnom? Koje je vrijeme najbolje za razgovor? (Propovjednik 3:7).

Budete li se trudili premostiti jaz u komunikaciji između vas i vašeg djeteta, sigurno nećete požaliti — možete samo biti na dobitku. Razmotrite iskustvo 17-godišnje djevojke iz Japana po imenu Junko. Ona je ispričala: “Jednom sam svojoj mami priznala da se bolje osjećam u društvu svojih prijatelja iz škole nego u društvu sukršćana. Sutradan sam na radnom stolu našla njeno pismo. U njemu mi je napisala da je i njoj bilo teško pronaći prijatelje među sukršćanima. Podsjetila me i na neke biblijske primjere osoba koje su služile Bogu iako kraj sebe nisu imale nikoga tko bi ih podupirao. Također me pohvalila što se trudim pronaći prijatelje koji će pozitivno utjecati na mene. Iznenadila sam se kad sam saznala da nisam jedina koja ima takav problem — i moja je  mama doživjela nešto slično. To me toliko dirnulo da sam zaplakala. Njene su me riječi jako ohrabrile i dale mi snagu da činim ono što je ispravno.”

Kao što ovo iskustvo pokazuje, tinejdžeri su spremni reći roditeljima što misle i osjećaju ako su sigurni da ih oni neće ismijavati ili kritizirati zbog onoga što čuju. No što možete učiniti ako vaše dijete razgovara s vama preko volje ili čak ljutito? Nemojte mu uzvraćati istom mjerom (Rimljanima 12:21; 1. Petrova 2:23). Naprotiv, koliko god to možda bilo teško, svojim primjerom pokažite djetetu kakav način komunikacije i kakvo ponašanje očekujete od njega.

Imajte na umu da je tinejdžerska dob prijelazna faza na djetetovom putu do zrelosti. Stručnjaci su zapazili da su adolescenti u toj fazi skloni promjenjivom ponašanju — ponekad se ponašaju zrelo za svoje godine, a ponekad djetinjasto. Ako primijetite da se i vaše dijete tako ponaša, što možete poduzeti — naročito kad se ponaša vrlo nezrelo?

Oduprite se porivu da ga odmah oštro kritizirate ili da se upustite u djetinjaste rasprave. Umjesto toga ophodite se sa svojim sinom ili kćeri kao da je već odrasla osoba (1. Korinćanima 13:11). Naprimjer, ako vam djetinjasto kaže: “Zašto me stalno gnjaviš?” mogli biste doći u iskušenje da mu ljutito uzvratite. Međutim, ako to učinite, više nećete imati kontrolu nad razgovorom i vjerojatno ćete se upustiti u besmislenu raspravu. S druge strane mogli biste naprosto reći: “Vidim da si sad jako uzrujan. Zašto ne bismo o tome porazgovarali kasnije, kad se malo smiriš?” Tako ćete upravljati situacijom — položili ste temelj za razgovor, a ne za svađu.

VIDI 1. I 2. POGLAVLJE 1. SVESKA

  KUĆNA PRAVILA

Trebam li djeci odrediti do kada smiju biti vani?

Da biste lakše dobili odgovor na to pitanje, zamislite se u sljedećoj situaciji: Vaš sin pola sata kasni kući, a onda začujete kako se polako otvaraju ulazna vrata. “Sigurno misli da već spavam”, pomislite u sebi. No jasno je da ne spavate! Vi, ustvari, sjedite i čekate ga otkako je trebao doći kući. Vrata su se širom otvorila i pogledi vam se susreću. Što ćete mu reći? Kako ćete reagirati?

Imate nekoliko mogućnosti. Možete olako prijeći preko toga i reći: “Tinejdžeri su takvi.” A mogli biste otići i u drugu krajnost i zaprijetiti: “Nema više izlazaka!” No umjesto da naglo reagirate, najprije saslušajte svoje dijete jer možda ima opravdan razlog zašto kasni. Zatim tu situaciju možete iskoristiti kako biste ga poučili nečem važnom. Kako to možete učiniti?

Prijedlog: Recite djetetu da ćete sutra razgovarati s njim. Zatim izaberite prikladan trenutak i s njim ozbiljno razgovarajte o tome što ćete poduzeti u vezi s njegovim kašnjenjem. Neki su roditelji isprobali sljedeću metodu: Ako se dijete vrati kući nakon dogovorenog vremena, sljedeći se put mora vratiti pola sata ranije. Međutim, ako vaše dijete redovito dolazi kući na vrijeme i svojim ponašanjem pokazuje da možete imati povjerenja u njega, možda biste mu mogli dati više slobode, naprimjer mogli biste mu ponekad dopustiti  da duže ostane vani. Vrlo je važno da dijete točno zna kad mora doći kući i koje će posljedice snositi ako ne bude poštovalo dogovor. Potom se morate dosljedno držati onoga što ste rekli.

No imajte na umu ono što kaže Biblija: “Neka razumnost vaša bude poznata” (Filipljanima 4:5). Prije nego što odredite vrijeme kad se vaše dijete treba vratiti kući, možda možete s njim razgovarati o tome i dopustiti mu da samo predloži do kada bi voljelo ostati vani i da objasni zašto. Razmislite o njegovom prijedlogu. Ako je ono svojim ponašanjem pokazalo da je odgovorno, možda ćete moći udovoljiti njegovim razumnim željama.

Točnost je važna osobina u životu. Time što svojoj djeci određujete kad se moraju vratiti kući štitite ih od raznih nevolja, a ujedno im pomažete razviti osobinu koja će im koristiti i kad odu iz roditeljskog doma (Mudre izreke 22:6).

VIDI 3. POGLAVLJE 1. SVESKA I 22. POGLAVLJE 2. SVESKA

Što mogu poduzeti ako se često prepirem s djecom zbog njihove odjeće?

Pročitajte razgovor naveden na 77. stranici i zamislite da je Helena vaša kći. Čim ste je vidjeli, uočili ste da njena odjeća previše otkriva. Po vašem mišljenju, obukla se preizazovno. Istog trena joj kažete: “Idi u sobu i presvuci se ili ne ideš nikamo!” Ako tako reagirate, vaša će vas kći vjerojatno poslušati. Na kraju krajeva, nema drugog izbora. No kako je možete potaknuti da ne promijeni samo odjeću već i način razmišljanja?

  • Kao prvo, imajte na umu da je vašem djetetu važno kakve će reakcije izazvati svojim odijevanjem i da o tome razmišlja možda i više nego vi. Ono ne želi izgledati smiješno niti privući neželjenu pažnju. Strpljivo mu ukažite na to  da nepristojna odjeća nije istinski privlačna i objasnite mu zašto nije. * Predložite mu da obuče nešto drugo.

  • Kao drugo, budite razumni. Upitajte se: “Ako bi se moje dijete tako obuklo, bi li prekršilo neko biblijsko načelo ili se samo radi o tome da se meni taj stil ne sviđa?” (2. Korinćanima 1:24; 1. Timoteju 2:9, 10). Možete li mu ipak dozvoliti da obuče što želi ako je u pitanju samo osobni ukus?

  • Kao treće, nemojte svom djetetu samo reći što nije prikladno obući. Pomozite mu pronaći odgovarajuću odjeću. Poslužite se radnim listom na 82. i 83. stranici kako biste pronašli neko zajedničko rješenje. To će sigurno biti vrijedno vašeg vremena i truda.

VIDI 11. POGLAVLJE 1. SVESKA

Trebam li dopustiti djetetu da igra videoigre?

Videoigre znatno su se promijenile od vremena kad ste vi bili tinejdžer. Kako vi, kao roditelj, možete pomoći svom djetetu da prepozna potencijalne opasnosti i izbjegne ih?

Ništa nećete postići ako svu takvu zabavu proglasite lošom ili ako dogmatično tvrdite da su videoigre samo gubitak vremena. Nemojte zaboraviti da nisu sve igre loše. Međutim one mogu izazvati ovisnost. Stoga pratite koliko vremena vaše dijete provodi igrajući te igre. Osim toga upoznajte se sa sadržajem igara koje se sviđaju vašem djetetu. Možda mu možete postaviti pitanja poput ovih:

  • Koja je igra najpopularnija u tvom razredu?

  • O čemu se radi u toj igri?

  • Što misliš, zašto je toliko popularna?

 Možda ćete otkriti da vaše dijete o videoigrama zna puno više nego što ste mislili. Možda je čak igralo igru koju smatrate neprimjerenom. Ako se to dogodilo, nemojte burno reagirati. To je prilika da mu pomognete da nauči bolje procjenjivati stvari (Hebrejima 5:14).

Postavite svom djetetu pitanja koja će mu pomoći da shvati zašto su neprimjerene igre tako privlačne. Naprimjer možete ga upitati:

  • Imaš li osjećaj da se ne uklapaš u društvo zato što ne smiješ igrati tu igru?

Mladi možda igraju neku igru zato da bi imali o čemu razgovarati s vršnjacima. Ako je tako i s vašim djetetom, onda vjerojatno problem nećete rješavati jednako kao što biste ga rješavali ako bi se vašem djetetu baš sviđale igre koje su pune krvi i nasilja ili seksualno obojenih prizora (Kološanima 4:6).

No što da učinite ako se vašem djetetu ipak sviđaju negativni elementi neke igre? Neki mladi možda odmah naglašavaju da na njih ne utječe virtualno krvoproliće. Oni kažu: “Ako to radim u igri, ne znači da ću to učiniti i u stvarnom životu.” Ako tako misli i vaše dijete, ukažite mu na Psalam 11:5. Iz tog se retka jasno vidi da Bog ne osuđuje samo nasilničke postupke nego i ljubav prema nasilju. Isto vrijedi i za spolni nemoral ili bilo koji drugi porok koji Božja Riječ osuđuje (Psalam 97:10).

Ako vaše dijete ima problema s videoigrama, pokušajte sljedeće:

  • Nemojte dopustiti da se videoigre igraju u prostorijama u koje se rijetko ulazi, naprimjer u spavaćoj sobi.

  • Postavite neka osnovna pravila. Naprimjer jedno pravilo može glasiti: Nema igranja igara prije nego što se napiše domaća zadaća, prije večere ili prije nekih drugih važnih aktivnosti.

  •   Potičite dijete da se bavi nekim drugim aktivnostima koje zahtijevaju fizički napor.

  • Promatrajte svoje dijete kako igra videoigre — ili, još bolje, ponekad ih i vi igrajte s njim.

Naravno, da biste mogli svoju djecu savjetovati o tome što je primjerena zabava, trebate im dati dobar primjer. Stoga se upitajte: Kakve televizijske emisije i filmove gledam? Nemojte se zavaravati — ako imate dvostruka mjerila, vaše će dijete to primijetiti!

VIDI 30. POGLAVLJE 2. SVESKA

Što ako je moje dijete ovisno o mobitelu, kompjuteru ili nekom drugom elektroničkom uređaju?

Imate li dijete tinejdžerske dobi koje previše vremena troši na internet i na SMS poruke ili je više vezano za svoj MP3 uređaj nego za vas? Ako je vaš odgovor potvrdan, što možete poduzeti?

Možda ste u iskušenju da mu jednostavno oduzmete mobitel ili zabranite korištenje kompjutera. No nemojte naprečac zaključiti da su svi elektronički uređaji zlo kojeg se treba kloniti. Uostalom, vjerojatno i vi koristite neke uređaje koje vaši roditelji nisu imali. Stoga nemojte svom sinu ili kćeri jednostavno oduzeti uređaj koji ga je zaokupio, osim ako za to nemate važan razlog. Umjesto toga iskoristite priliku da poučite svoje dijete kako razborito i s mjerom koristiti elektroničke uređaje. Kako to možete učiniti?

U miru porazgovarajte o tome sa svojim djetetom. Kao prvo, recite mu zašto ste zabrinuti. Kao drugo, saslušajte ga (Mudre izreke 18:13). Kao treće, pronađite praktična rješenja. Nemojte se ustručavati postaviti jasna pravila, no pritom budite razumni. “Kad su moji roditelji uvidjeli da pretjerujem s pisanjem SMS poruka, nisu mi uzeli mobitel,  nego su mi postavili neka pravila”, rekla je Ellen. “To mi je pomoglo da postanem uravnotežena i da ne trošim previše vremena na SMS poruke, čak i kad moji roditelji ne vide što radim.”

Što ako se vaš sin ili kći počnu braniti? Nemojte zaključiti da ne slušaju što im govorite. Umjesto toga budite strpljivi i dajte im vremena da razmisle o onome što ste im rekli. Lako je moguće da su već uvidjeli da ste u pravu i da su odlučili učiniti potrebne promjene. Mnogi mladi razmišljaju poput tinejdžerice Hailey, koja je rekla: “Naljutila sam se kad su mi roditelji rekli da sam ovisna o kompjuteru. No što sam više razmišljala o tome, to mi je bilo jasnije da su u pravu.”

VIDI 36. POGLAVLJE 1. SVESKA

 DJETETOVA SAMOSTALNOST

Koliko bih slobode trebao dati svom djetetu?

To je vrlo složeno pitanje, naročito kad je riječ o djetetovoj privatnosti. Naprimjer, što ako je vaš sin u svojoj sobi i zatvorio je vrata? Hoćete li ući, a da prije toga ne pokucate?  Ili što ako je vaša kći odjurila u školu i zaboravila mobitel kod kuće? Hoćete li čitati njene SMS poruke?

Nije lako odgovoriti na ta pitanja. S jedne strane vi imate pravo znati što se zbiva u životu vašeg djeteta i dužni ste paziti da mu se ne dogodi ništa loše. S druge strane ne možete dovijeka nadzirati svaki njegov korak kao da nemate nimalo povjerenja u njega. Kako možete biti uravnoteženi u tom pogledu?

Kao prvo, zadržite na umu da to što vaše dijete želi imati malo privatnosti ne znači automatski da radi nešto loše. Obično je to sastavni dio odrastanja. Određena mjera privatnosti može pomoći djeci tinejdžerskog uzrasta da se osamostale i da nauče “koristiti svoj razum” dok sklapaju prijateljstva i uče sama rješavati svoje probleme (Rimljanima 12:1, 2). To im pomaže i da razviju sposobnost prosuđivanja — važnu osobinu koja im je potrebna da bi postali odgovorne osobe kad odrastu. Osim toga izvjesna mjera privatnosti pruža im i mogućnost da u miru dobro promisle prije nego što donesu neku odluku ili odgovore na neko složenije pitanje (Mudre izreke 15:28).

Kao drugo, budete li pokušavali nadzirati svaku sitnicu u životu svog djeteta, ono može postati ogorčeno i buntovno (Efežanima 6:4; Kološanima 3:21). Znači li to da trebate pustiti dijete da radi što god želi? Naravno da ne. Vi ste i dalje njegov roditelj. No trebate mu pomoći da ispravno oblikuje svoju savjest (5. Mojsijeva 6:6, 7; Mudre izreke 22:6). Na kraju krajeva, puno ćete više postići ako mu pružite vodstvo u životu nego ako ga neprekidno držite na oku.

Kao treće, razgovarajte o tome sa svojim djetetom. Slušajte ga dok vam govori što mu smeta. Možete li u nekim situacijama popustiti? Recite mu da će imati određenu mjeru privatnosti ukoliko ne iznevjeri vaše povjerenje. Objasnite djetetu što će se dogoditi ako vas ne bude slušalo i držite se  svoje riječi. Budite sigurni da to što dajete djetetu malo privatnosti ne znači da niste brižan roditelj.

VIDI 3. I 15. POGLAVLJE 1. SVESKA

Kako mogu pomoći svom djetetu ako želi prekinuti školovanje?

“Nastavnici su dosadni!” “Imam previše domaće zadaće!” “Nema smisla učiti kad jedva dobijem prolaznu ocjenu.” Neke mlade muče takvi problemi, pa pomišljaju na to da prekinu školovanje prije nego steknu znanja i vještine potrebne da bi se mogli samostalno uzdržavati. Što možete učiniti ako vaše dijete želi napustiti školu? Pokušajte primijeniti sljedeće savjete:

  • Preispitajte vlastiti stav prema obrazovanju. Je li škola za vas bila gubitak vremena? Je li vam bila poput zatvora u kojem ste morali “izdržati kaznu” dok ne budete “pušteni na slobodu” tako da se možete baviti onim što vas zanima? Ako još uvijek imate takav stav, mogli biste ga nesvjesno prenijeti na svoju djecu. No imajte na umu da će im odgovarajuće obrazovanje pomoći da steknu “mudrost i sposobnost prosuđivanja”, a te im osobine trebaju da bi ostvarili svoje životne ciljeve (Mudre izreke 3:21).

  • Omogućite im dobre uvjete za učenje. Neka djeca mogla bi imati bolje ocjene, ali jednostavno ne znaju kako učiti ili nemaju prikladne uvjete za učenje. Bilo bi dobro da dijete ima stol s dovoljno prostora, prikladno osvjetljenje te potrebne udžbenike i pomagala. Omogućite mu odgovarajuće okruženje u kojem će moći učiti i razmišljati. Tako ćete mu pomoći ne samo da bude bolji učenik nego i da duhovno napreduje. (Usporedi 1. Timoteju 4:15.)

  • Pokažite zanimanje. Nastavnike i pedagoge smatrajte svojim saveznicima, a ne neprijateljima. Upoznajte ih. Zapamtite njihova imena. Razgovarajte s njima o ciljevima i  problemima svog djeteta. Ako ono ima problema s ocjenama, pokušajte otkriti što je uzrok tome. Naprimjer ima li osjećaj da će ga djeca u školi maltretirati ako bude dobar učenik? Ima li problema s nekim profesorom ili s pojedinim predmetima? Nastavni program trebao bi dijete poticati na marljivo učenje, ali ne bi mu smio biti pretežak. S druge strane ima li vaše dijete neki zdravstveni problem kojeg niste svjesni, naprimjer slabiji vid ili poremećaj u učenju?

Što se više budete zanimali za djetetov napredak, kako u školi tako i u duhovnom pogledu, ono će imati više izgleda za uspjeh (Psalam 127:4, 5).

VIDI 19. POGLAVLJE 1. SVESKA

Kako mogu znati je li moje dijete spremno otići od kuće?

Serena, koju smo spomenuli u 7. poglavlju ovog sveska, rekla je da se boji otići od kuće. Zašto? Ona sama navela je jedan od razloga: “Čak i kad nešto želim kupiti svojim novcem, tata mi ne da. Kaže da je red da on to plati. Zato me plaši pomisao na to da ću sama morati plaćati račune.” Serenin otac nesumnjivo to čini u najboljoj namjeri, no mislite li da joj time pomaže da nauči voditi brigu o vlastitom kućanstvu? (Mudre izreke 31:10, 18, 27).

Strepite li previše nad svojom djecom, otežavajući im tako da se pripreme za samostalan život? Kako to možete saznati? Razmotrite ponovno vještine i navike koje su navedene u 7. poglavlju pod podnaslovom “Jesam li spreman?” no ovaj put iz perspektive roditelja.

Mudro raspolaganje novcem. Znaju li vaša starija djeca plaćati račune za režije? Znaju li koje poreze trebaju plaćati i kako ispuniti poreznu prijavu? (Rimljanima 13:7). Znaju li se odgovorno ponašati kad je riječ o kreditima? (Mudre izreke 22:7). Znaju li razborito rasporediti svoje prihode  i živjeti u skladu sa svojim financijskim mogućnostima? (Luka 14:28-30). Jesu li iskusila kako je lijepo kupiti nešto novcem koji su sama zaradila? Jesu li imala priliku svoje vrijeme i materijalna sredstva odvojiti da bi pomagala drugima i osjetiti zadovoljstvo koje iz toga proizlazi? (Djela apostolska 20:35).

Obavljanje kućanskih poslova. Znaju li vaša djeca kuhati — ne samo kći nego i sin? Jeste li ih naučili prati i glačati odjeću? Ako voze automobil, znaju li vršiti sitne popravke, primjerice zamijeniti osigurač, provjeriti ulje ili promijeniti kotač?

Dobri odnosi s drugima. Što činite kad među vašom starijom djecom dođe do svađe? Preuzimate li uvijek ulogu suca, namećući im konačno rješenje problema, ili ste ih naučili da mirnim putem sama riješe problem i potom vam kažu kako su ga riješila? (Matej 5:23-25).

Dobre duhovne navike. Govorite li svojoj djeci u što trebaju vjerovati ili im pomažete da se sama uvjere da je ono što uče istina? (2. Timoteju 3:14, 15). Učite li ih da razviju svoju “sposobnost prosuđivanja” umjesto da vi svaki put odgovarate na njihova pitanja o vjeri i moralu? (Mudre izreke 1:4). Jeste li im dobar primjer u pogledu osobnog proučavanja Biblije ili smatrate da se i sami trebate popraviti u tome kako bi i vaša djeca proučavanju pridavala veću važnost? *

Nema sumnje, potrebno je mnogo vremena i truda kako biste pomogli djeci da steknu navedene vještine i navike. No trud će vam se itekako isplatiti kad dođe radostan, ali i pomalo tužan dan da se vaše dijete osamostali i napusti roditeljski dom.

VIDI 7. POGLAVLJE 1. SVESKA

  SPOLNOST I LJUBAVNE VEZE

Trebam li s djetetom razgovarati o seksu?

Seks je tema s kojom djeca dolaze u doticaj već u vrlo ranoj dobi. Biblija je davno prorekla da će u “posljednjim danima” nastati “naročito teška vremena” u kojima će ljudi biti “neobuzdani” te će “više voljeti užitke nego Boga” (2. Timoteju 3:1, 3, 4). Popularnost takozvanog neobaveznog seksa jedan je od pokazatelja da se to proročanstvo doista ispunjava.

Današnji je svijet puno drugačiji od onog u kojem ste vi odrasli. No osnovni problemi s kojima se ljudi suočavaju ostali su manje-više isti. Zato nemojte očajavati ni biti uplašeni zbog loših utjecaja kojima su okružena vaša djeca. Umjesto toga odlučno im pomažite da učine ono što je apostol Pavao savjetovao kršćanima prije otprilike 2 000 godina, kad im je rekao: “Obucite svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti Đavlovim spletkama” (Efežanima 6:11). Mnogi mladi kršćani zaslužuju pohvalu zbog toga što se trude činiti ono što je ispravno premda su okruženi mnogim negativnim utjecajima. Kako možete pomoći svojoj djeci da i ona tako postupaju?

Naprimjer mogli biste iskoristiti pojedina poglavlja iz 4. cjeline ovog sveska te iz 1. i 7. cjeline 2. sveska kao temu za razgovor sa svojim sinom ili kćeri. U tim su poglavljima navedeni zanimljivi biblijski reci koji potiču na razmišljanje.  Neki reci govore o stvarnim događajima i ljudima koji su odlučili činiti ono što je ispravno te su zbog toga bili blagoslovljeni, ali i o onima koji su zanemarili Božje zakone te su morali snositi neugodne posljedice. U drugim recima iznose se načela koja mogu pomoći vašoj djeci da duboko cijene to što, jednako kao i vi, mogu živjeti u skladu s Božjim zakonima. Zašto se ne biste dogovorili da uskoro zajedno razmotrite poglavlja iz navedenih cjelina?

VIDI 23, 25, I 32. POGLAVLJE 1. SVESKA TE POGLAVLJA 4-6, 28 I 29 U 2. SVESKU

Trebam li dopustiti svom djetetu da započne ljubavnu vezu?

Vaša će djeca prije ili kasnije biti u situaciji kada će trebati odlučiti hoće li početi izlaziti s nekim. “Ja ne moram ništa poduzimati!” kaže Phillip. “Djevojke me same pozivaju da izađemo, a ja ne znam što učiniti. Teško mi je odbiti poziv kad su neke tako zgodne!”

Najbolje što kao roditelj možete učiniti je da razgovarate o tome sa svojim djetetom tinejdžerske dobi. Prvo poglavlje 2. sveska može vam pomoći u tome. Saznajte kako se vaša kći ili sin nose s time što ih drugi u školi ili čak u kršćanskoj skupštini nagovaraju da nađu dečka ili curu. Mogli biste spontano započeti takav razgovor, naprimjer “kad sjedite u kući i kad idete putem” (5. Mojsijeva 6:6, 7). Bez obzira na to u kojoj prilici razgovarate, budite “brzi slušati, a spori govoriti” (Jakov 1:19).

Ako vam sin ili kći kažu da im se netko sviđa, nemojte odmah burno reagirati. “Kad je tata saznao da izlazim s jednim dečkom, strašno se uzrujao!” rekla je jedna tinejdžerica. “Pokušao me prestrašiti brojnim pitanjima o tome jesam li spremna za brak — a kad si mlad, zbog takve reakcije baš dobiješ želju nastaviti vezu i dokazati roditeljima da su u krivu!”

 Ako se vaš sin ili kći tinejdžerske dobi ne usude razgovarati s vama o izlascima s osobom suprotnog spola jer znaju da ne želite ni čuti o tome, to bi moglo dovesti do ozbiljnog problema — mogli bi početi potajno hodati s nekim. Jedna djevojka kaže: “Ako roditelji reagiraju pretjerano, njihova će djeca samo još više doći u iskušenje da taje svoju vezu. Neće je prekinuti, nego će je samo još lukavije skrivati.”

Otvoren razgovor donijet će daleko bolje rezultate. Dvadesetogodišnja Brittany rekla je: “Uvijek sam mogla otvoreno razgovarati s roditeljima o hodanju s dečkima. Važno im je da znaju tko mi se sviđa i mislim da je to baš lijepo. Tata se uvijek potrudi razgovarati s dečkom koji mi se sviđa. Ako su mama i tata zbog nečega zabrinuti, onda mi to i kažu. Obično shvatim da zapravo i nisam zainteresirana za dečka koji mi se svidio, i to prije nego što uopće dođe do toga da započnemo vezu.”

Nakon što ste pročitali 2. poglavlje 2. sveska možda se pitate: Da li bi moj sin ili kći hodali s nekim, a da to taje od mene? Zapazite što je nekoliko mladih osoba reklo kad su ih upitali zašto neki mladi mogu doći u iskušenje da potajno s nekim hodaju. Nakon toga razmislite o popratnim pitanjima.

“Neki mladi ne dobivaju podršku kod kuće, pa misle da će je dobiti od cure ili dečka” (Wendy).

Kako kao roditelj možete na ispravan način zadovoljiti emocionalne potrebe svoje djece? Možete li u tom pogledu nešto poboljšati? Što konkretno možete učiniti?

“Kad sam imala 14 godina, jedan dečko iz škole pitao me želim li biti njegova cura. Rekla sam da želim. Mislila sam da bi bilo lijepo imati nekoga tko će me zagrliti” (Diane).

Što biste vi učinili da je Diane vaša kći?

“Kad imaš mobitel, lako je potajno hodati s nekim. Roditelji nemaju pojma što se događa!” (Annette).

 Kako možete paziti na to da vaša djeca odgovorno koriste mobitel?

“Puno je lakše potajno s nekim hodati kada roditelji ne obraćaju puno pažnje na to što njihova djeca rade i s kim se druže” (Thomas).

Možete li se više približiti svom djetetu i pokazivati zanimanje za njegov život, no istovremeno mu dati odgovarajuću slobodu?

“Kad su djeca kod kuće, roditelja često nema. A neki roditelji djeci previše vjeruju na riječ kad su u pitanju izlasci s društvom” (Nicholas).

Razmislite o najbliskijim prijateljima svoga djeteta. Da li stvarno znate što rade kad su zajedno?

“Mladi koji imaju prestroge roditelje mogli bi s nekim početi potajno hodati” (Paul).

Kako možete pokazivati razumnost, a da ne kršite biblijske zakone i načela? (Filipljanima 4:5).

“Kad sam ušla u pubertet, patila sam od osjećaja manje vrijednosti i čeznula za pažnjom. Počela sam se putem e-maila dopisivati s jednim dečkom iz susjedne skupštine te sam se zaljubila. Zbog njega sam se osjećala tako posebnom” (Linda).

Što mislite, kako bi se Lindi moglo pomoći da svoje emocionalne potrebe zadovolji u krugu obitelji?

Zašto ne biste upotrijebili misli iz 2. poglavlja 2. sveska te iz ovog dijela dodatka kao temelj za razgovor sa svojim sinom ili kćeri? Ako ne biste željeli da djeca od vas nešto skrivaju, najbolje je da uvijek s njima suosjećajno i otvoreno razgovarate (Mudre izreke 20:5).

VIDI POGLAVLJA 1-3 U 2. SVESKU

  OSJEĆAJI

Što da poduzmem ako primijetim da moje dijete razmišlja o samoubojstvu?

U nekim dijelovima svijeta stopa samoubojstva među mladima zabrinjavajuće je velika. Naprimjer u Hrvatskoj samoubojstvo zauzima treće mjesto na ljestvici najčešćih uzroka smrti kod mladih u dobi od 15 do 24 godine. Samoubojstvu su najviše skloni mladi koji pate od nekog psihičkog poremećaja, kojima je netko u obitelji već počinio samoubojstvo i oni koji su već pokušali počiniti samoubojstvo. Ako mlada osoba razmišlja o samoubojstvu, to se ponekad može prepoznati po tome što:

  • sve manje razgovara s obitelji i prijateljima

  • mijenja navike prehrane i spavanja

  • gubi interes za aktivnosti u kojima je prije uživala

  • ponaša se kao neka sasvim druga osoba

  • ima problema s drogom ili alkoholom

  • poklanja drugima svoje vrijedne stvari

  • često priča o smrti ili temama koje su povezane sa smrću

Jedna od najvećih grešaka koje roditelji mogu učiniti jest ignorirati te znakove koji upozoravaju na opasnost. Svaki od tih znakova treba ozbiljno shvatiti. Nemojte olako zaključiti da vaše dijete naprosto prolazi kroz neku depresivnu fazu.

 Isto tako neka vam ne bude neugodno zatražiti pomoć ako vaša kći ili sin pate od teške depresije ili nekog drugog psihičkog poremećaja. Ako vam se čini da vaše dijete razmišlja o samoubojstvu, razgovarajte s njim o tome. Neki misle da razgovor o samoubojstvu može potaknuti mladu osobu da si oduzme život, no to nije istina! Mnogi mladi osjete olakšanje kad roditelji s njima povedu razgovor o toj temi. Zato ako vam dijete kaže da razmišlja o samoubojstvu, pokušajte saznati ima li već plan o tome kako to učiniti, a ako ima, doznajte koliko je detaljno razrađen. Što je plan detaljnije razrađen, to hitnije trebate nešto poduzeti.

Nemojte zaključiti da će depresija proći sama od sebe. Čak i ako izgleda da prolazi, nemojte misliti da je problem riješen. Baš naprotiv, upravo tada postoji najveća opasnost da mlada osoba počini samoubojstvo. Zašto? Zato što je tinejdžer koji pati od teške depresije možda toliko bezvoljan da nema snage počiniti samoubojstvo. No kad potištenost prođe i vrati mu se snaga, možda će biti u stanju oduzeti si život.

Uistinu je tragično što su neki mladi toliko očajni da razmišljaju o tome da si oduzmu život. Ako roditelji i druge odrasle osobe obrate pažnju na znakove opasnosti i na vrijeme reagiraju, moći će utješiti mlade koji su potišteni te im pružiti podršku i ohrabrenje (1. Solunjanima 5:14).

VIDI 13. I 14. POGLAVLJE 1. SVESKA TE 26. POGLAVLJE 2. SVESKA

Trebam li pred djecom skrivati svoju tugu?

Smrt bračnog druga sigurno vas je teško pogodila. No ne zaboravite da i vaše dijete treba pomoć, naročito ako je u tinejdžerskoj dobi. Kako mu možete pomoći da se nosi sa svojom tugom, a da pritom ne zapostavite sebe i svoje osjećaje? Pokušajte primijeniti sljedeće savjete:

  • Nemojte skrivati svoje osjećaje. Vaše je dijete promatrajući vas naučilo mnoge važne stvari o životu. Tako će od vas naučiti i kako se nositi s tugom. Zato nemojte misliti da  kao roditelj morate biti jaki i skrivati svoju tugu. To bi samo moglo potaknuti vaše dijete da i ono čini to isto. S druge strane, kad otvoreno pokazujete da vam je teško, vaše dijete uči da je obično bolje pokazivati osjećaje, a ne ih potiskivati, i da je sasvim normalno biti tužan, razočaran, pa čak i ljut.

  • Potičite dijete da razgovara s vama. Trudite se navesti ga da vam kaže kako se osjeća, ali pazite da ne dobije dojam da ga prisiljavate na razgovor. Ako primijetite da djetetu nije lako razgovarati o tome, zašto ne biste zajedno razmotrili 16. poglavlje ovog sveska? Osim toga pričajte mu o mnogim lijepim uspomenama koje vas vežu za vašeg preminulog bračnog druga. Slobodno mu recite koliko će vam biti teško bez njega. Kad dijete vidi da otvoreno govorite o svojim osjećajima, i ono će naučiti tako postupati.

  • Budite svjesni svojih ograničenja. Razumljivo je da u ovom teškom razdoblju želite pružati podršku svom djetetu. No ne zaboravite da je smrt vašeg voljenog bračnog druga i za vas težak gubitak. To će vam možda još neko vrijeme oduzimati emocionalnu, psihičku i fizičku snagu (Mudre izreke 24:10). Zbog toga ćete možda morati zatražiti pomoć od drugih odraslih članova obitelji i zrelih prijatelja. Traženje pomoći znak je zrelosti i razboritosti. Mudre izreke 11:2 kažu: “Mudrost je u skromnih.”

No najveću podršku možete dobiti od samog Jehove Boga, koji svojim slugama obećava: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Izaija 41:13).

VIDI 16. POGLAVLJE 1. SVESKA

Kako mogu pomoći svojoj kćeri da stekne uravnotežen stav prema prehrani?

Što možete učiniti ako vaša kći pati od nekog poremećaja u prehrani? * Kao prvo, pokušajte razumjeti zašto je došlo do tog problema.

 Iskustva pokazuju da mnoge osobe koje pate od poremećaja u prehrani imaju nisko mišljenje o sebi, sklone su perfekcionizmu i previše očekuju od sebe. Pazite da svojim ponašanjem ne biste doprinijeli razvoju takvih stavova. Pomozite svojoj kćeri da postane sigurnija u sebe (1. Solunjanima 5:11).

Osim toga preispitajte vlastite stavove prema hrani i tjelesnoj težini. Je li moguće da možda i nesvjesno svojim riječima i ponašanjem pridajete tome preveliku važnost? Imajte na umu da su mlade osobe jako osjetljive na svoj izgled. Čak i bezazlene šale na račun toga što je bucmasta ili što je u pubertetu naglo narasla i razvila se mogu dovesti do toga da osjetljiva mlada osoba počne imati iskrivljene predodžbe o svom izgledu.

Nakon što uz molitvu dobro razmislite o svemu tome, otvoreno porazgovarajte sa svojom kćeri. U tome vam mogu pomoći sljedeći savjeti:

  • Pažljivo razmislite što ćete joj reći i kada ćete to učiniti.

  • Otvoreno joj recite da ste zabrinuti za nju i da joj želite pomoći.

  • Nemojte se iznenaditi ako vaša kći u početku odbije pomoć.

  • Strpljivo je slušajte.

Što je najvažnije, dajte sve od sebe kako biste pomogli svojoj kćeri da se oporavi. Pomažite joj svi zajedno, kao obitelj!

VIDI 10. POGLAVLJE 1. SVESKA I 7. POGLAVLJE 2. SVESKA

   DUHOVNOST

Kako mogu djeci pružati duhovnu pouku i kad uđu u pubertet?

Biblija kaže da je Timotej dobivao duhovnu pouku “od ranog djetinjstva” (2. Timoteju 3:15). Sigurno ste i vi kao roditelj počeli poučavati svoju djecu još dok su bila mala. Međutim, kad vaša djeca zađu u tinejdžersku dob, možda ćete svoje metode poučavanja morati prilagoditi novim okolnostima. Djeca u toj dobi počinju shvaćati složene i apstraktne pojmove koje prije nisu mogla potpuno razumjeti. Sada ćete ih više nego ikad prije morati poticati da “koriste svoj razum” (Rimljanima 12:1).

Pavao je potaknuo Timoteja da “ostane u onome što je naučio i u što se uvjerio” (2. Timoteju 3:14). Vaša se djeca možda moraju uvjeriti u istinitost biblijskih učenja koja poznaju još od malena. Da biste doprli do njihovog srca, nije dovoljno da im samo kažete što trebaju raditi ili vjerovati. Oni to trebaju sami shvatiti. Kako im u tome možete pomoći? Često ih potičite da razmišljaju i razgovaraju s vama o sljedećim pitanjima:

Možda oklijevate poticati svoje dijete da razmišlja o takvim pitanjima iz bojazni da neće znati odgovoriti na njih. Međutim to bi bilo kao da oklijevate provjeriti koliko još imate goriva u automobilu jer se bojite da ćete ustanoviti kako je rezervoar prazan. No ako je doista prazan, bilo bi dobro da to znate kako biste ga mogli što prije napuniti. Slično tome bilo bi dobro da svojoj djeci sada — dok još uvijek žive s vama — pomognete da izgrade svoju vjeru i uvjere se u istinitost biblijskih učenja. *

Imajte na umu da nema ništa loše u tome da se vaše dijete pita: Zašto u nešto vjerujem? Upravo je to činila 22-godišnja Dijana dok je još bila tinejdžerica. Ona je rekla: “Htjela sam biti sigurna u svoja vjerovanja. Kad sam pronašla jasne i pouzdane odgovore na svoja pitanja, shvatila sam da mi je drago što sam Jehovin svjedok. Kad god me netko pitao zašto nešto ne želim učiniti, nikada nisam odgovorila: ‘Moja religija to ne odobrava’, nego bih rekla: ‘Ja smatram da to nije ispravno.’ Drugim riječima, biblijska gledišta postala su moja gledišta.”

Prijedlog: Kad se pojavi neka problematična situacija, predložite svom djetetu da se stavi u ulogu roditelja. Tako ćete ga potaknuti da “koristeći svoj razum” primjenjuje biblijska načela. Primjerice zamislite da vas je kći pitala smije li ići na jednu zabavu. Međutim i vi, a vjerojatno i ona,  znate da ta zabava nije prikladna za nju. Umjesto da joj samo kažete da ne smije ići, mogli biste joj reći nešto poput ovoga: “Kako bi bilo da zamijenimo uloge? Ti budi roditelj i razmisli o toj zabavi. Istraži što biblijska literatura (naprimjer 37. poglavlje ovog sveska i 32. poglavlje 2. sveska) kaže o tome pa ćemo sutra porazgovarati. Ja ću glumiti da sam tvoja kći i pitat ću te smijem li ići na tu zabavu, a ti mi kao ‘roditelj’ kaži je li to dobra ideja.”

VIDI 38. POGLAVLJE 1. SVESKA TE POGLAVLJA 34-36 U 2. SVESKU

Naše je dijete izgubilo interes za duhovne stvari. Kako mu možemo pomoći?

Kao prvo, nemojte odmah zaključiti da je dijete odbacilo vašu religiju. Gubitak interesa za duhovne stvari često može imati neki drugi uzrok. Naprimjer možda vaše dijete...

  • doživljava pritisak vršnjaka i boji se da će se zbog svoje vjere jako razlikovati od drugih mladih

  • vidi druge mlade (možda vlastitu braću i sestre) koji su uzorni u svim kršćanskim aktivnostima i smatra da nikad neće moći biti poput njih

  • želi imati prijatelje, ali se u skupštini osjeća usamljeno i ne može se uklopiti među suvjernike

  • vidi da neki mladi “kršćani” vode dvostruki život

  • pokušava izgraditi vlastiti identitet i zato preispituje stavove i vrijednosti do kojih je vama jako stalo

  • vidi da mladi iz škole čine neispravne stvari i čini mu se da zbog toga ne snose nikakve posljedice

  • pokušava steći naklonost roditelja koji nije Jehovin svjedok

Zanimljivo je zapaziti da navedeni problemi zapravo nisu povezani s temeljnim načelima vaše vjere. Više su povezani  s okolnostima u kojima je mladoj osobi teško živjeti u skladu sa svojom vjerom, barem zasada. Kako možete potaknuti dijete da hrabro zastupa svoja uvjerenja?

Budite prilagodljivi, ali ne odstupajte od biblijskih načela. Nastojte razumjeti zašto je vaše dijete obeshrabreno i učinite potrebne prilagodbe koje će mu omogućiti da bolje duhovno napreduje (Mudre izreke 16:20). Naprimjer okvir pod naslovom “Kako ću se oduprijeti pritisku vršnjaka” (2. svezak, stranice 132-133) može pomoći vašem djetetu da stekne više samopouzdanja i lakše se suprotstavi mladima iz škole. Ako je vaše dijete usamljeno, možda ćete mu morati pomoći da pronađe dobre prijatelje.

Pronađite osobu koja bi vašem djetetu mogla biti duhovni oslonac. Ponekad mladima mogu pomoći duhovno zrele odrasle osobe koje nisu članovi njihove obitelji. Poznajete li nekoga tko bi vašem djetetu mogao pružiti potreban poticaj i probuditi u njemu zanimanje za duhovne stvari? Zašto ga ne biste zamolili da posveti malo vremena i pažnje vašem sinu ili kćeri? Naravno, cilj vam pritom nije da svoju odgovornost prebacite na nekog drugog. No sjetite se Timoteja. Njemu je puno značio izvrstan primjer apostola Pavla, a i Pavao je bio sretan što je Timotej surađivao s njim (Filipljanima 2:20, 22).

Dok god dijete živi pod vašim krovom, vi imate pravo zahtijevati od njega da sudjeluje u svim vašim vjerskim aktivnostima. Međutim vaš krajnji cilj je u djetetovo srce usaditi ljubav prema Bogu, a ne naprosto postići da nešto radi zato što to mora. Da biste djetetu pomogli da prihvati pravu religiju, budite mu primjer na koji će se htjeti ugledati. No nemojte imati nerazumna očekivanja. Pobrinite se da ima dobro društvo i nekoga tko će mu služiti kao duhovni oslonac. Možda će jednog dana i vaše dijete poput psalmista reći: “Jehova je hrid moja, tvrđava moja i izbavitelj moj” (Psalam 18:2).

VIDI 39. POGLAVLJE 1. SVESKA TE 37. I 38. POGLAVLJE 2. SVESKA

^ odl. 23 No nemojte pritom djetetu nabijati osjećaj krivnje, misleći da ćete ga tako potaknuti da vas posluša.

^ odl. 64 Vašem djetetu vjerojatno je vrlo važno kako izgleda. Stoga pazite da ne ostavite dojam kako nešto nije u redu s njegovim tjelesnim izgledom.

^ odl. 168 Zbog jednostavnosti o osobama koje pate od takvih poremećaja govorit ćemo u ženskom rodu. No navedena načela vrijede za oba spola.

^ odl. 188 Sadržaj 36. poglavlja 2. sveska može pomoći tinejdžerima da se “koristeći svoj razum” uvjere da Bog postoji.