Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 TEMA S NASLOVNICE | ŽIVOT NAKON SMRTI — JE LI TAKVO ŠTO MOGUĆE?

Što se događa nakon smrti?

Što se događa nakon smrti?

“Vjerovao sam da postoje tri mjesta na koja čovjek može dospjeti nakon smrti: nebo, pakao ili čistilište. Znao sam da nisam dovoljno dobar da idem na nebo niti toliko loš da završim u paklu. A što se tiče čistilišta... Nije mi bilo jasno što se točno ondje događa. Ništa o svemu tome nisam pročitao u Bibliji. To su naprosto bila vjerovanja uvriježena među ljudima” (Lionel).

“Učili su me da svi ljudi nakon smrti idu na nebo, ali ja nisam vjerovao u to. Smatrao sam da je smrt kraj svega, da za umrle više nema nikakve nade” (Fernando).

Jeste li se ikada pitali što se ustvari događa s čovjekom kad umre? Da li naši voljeni umrli negdje pate? Hoćemo li ih ikada više vidjeti? Kako možemo znati što se s njima događa? Pozivamo vas da u nastavku pročitate što Božja Riječ, Biblija, kaže o svemu tome. Pogledajmo najprije što ona kaže o smrti. Zatim ćemo saznati kakvu nam nadu pruža.

 U kakvom se stanju nalaze mrtvi?

ŠTO KAŽE BIBLIJA: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega, niti više imaju plaće, jer se spomen na njih zaboravio. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš” * (Propovjednik 9:5, 10).

Grob je, jednostavno rečeno, mjesto na koje ljudi odlaze nakon smrti. Taj izraz simbolizira stanje bez svijesti u kojem prestaje svaka aktivnost. Kakvu je predodžbu o grobu imao bogobojazni Job? On je u jednom danu izgubio svu imovinu i svu djecu, a zatim ga je pogodila i mučna bolest — čitavo tijelo prekrili su mu bolni čirevi. Preklinjao je Boga: “O, kad bi me u grob [“u paklu”, katolički prijevod Škarić] sklonio, kad bi me sakrio” (Job 1:13-19; 2:7; 14:13). Sasvim je jasno da Job nije vjerovao da je grob mjesto na kojem vječno gori vatra i na kojem bi još više patio. Umjesto toga smatrao je da će ondje naći počinak.

Postoje još neki biblijski izvještaji iz kojih možemo saznati što se događa nakon smrti. To su izvještaji nadahnuti od Boga koji govore o osmero ljudi koji su uskrsnuli. (Vidi okvir  “Osam uskrsnuća koja se spominju u Bibliji”.)

Nitko od tih osmero uskrsnulih nije rekao da je nakon smrti bio na nekom mjestu gdje vlada blaženstvo ili gdje se proživljavaju teške muke. Da su ti ljudi zaista bili ondje, zar ne bi onda o tome govorili drugima? I ne bi li njihova iskustva bila zabilježena u Bibliji, knjizi koja je nadahnuta od Boga, kako bi svi saznali što su doživjeli? No ništa takvoga nije zapisano u Bibliji. Tih osmero ljudi očito nije imalo što reći o tome jer nakon smrti nisu bili svjesni ničega — bili su u stanju sličnom dubokom snu. Zapravo, Biblija ponekad smrt uspoređuje sa snom kako bi objasnila u kakvom se stanju nalaze ljudi kad umru. Tako se, naprimjer, za bogobojaznog kralja Davida i za učenika Stjepana kaže da su “zaspali” (Djela apostolska 7:60; 13:36, bilješke).

Postoji li onda ikakva nada za umrle? Mogu li se oni probuditi iz smrtnog sna?

^ odl. 7 U prijevodu Biblije Novi svijet koristi se riječ “grob”, koja je prijevod hebrejske riječi “šeol” i grčke riječi “had”. U nekim prijevodima Biblije koristi se izraz “pakao”, ali učenje da se mrtvi muče u vječnoj vatri nema temelja u Bibliji.