NO PRISTALICE međuvjerskih pokreta ne bi se s tim složili. “Nema te religije koja ne potiče ljude da budu suosjećajni (...), koja ne ističe da je važno brinuti se za okoliš (...), koja ne uči ljude da budu gostoljubivi”, kazao je Eboo Patel, osnivač Međuvjerske zajednice mladih.

Doista, budisti, katolici, protestanti, hinduisti, muslimani i pripadnici mnogih drugih religija ponekad znaju udružiti snage kako bi se borili protiv siromaštva, promicali ljudska prava, zalagali se za zabranu upotrebe kopnenih mina ili skrenuli pažnju na zagađivanje Zemlje. Pripadnici različitih religija pozivaju na međureligijski dijalog koji bi pridonio međusobnom razumijevanju i toleranciji. U tu svrhu organiziraju svečanosti i priredbe na kojima pale svijeće, pjevaju, mole se te na razne druge načine promiču međureligijsku solidarnost.

No mogu li međuvjerski pokreti stati na kraj sukobima među religijama? Hoće li Bog putem tih pokreta popraviti stanje u svijetu?

Jedna od najvećih međuvjerskih organizacija na svijetu ponosno ističe da djeluje u 76 zemalja te da njeni članovi dolaze iz više od 200 religija. Na službenoj internetskoj stranici te organizacije stoji kako je njezin cilj “promicati trajnu međuvjersku suradnju u svakodnevnom životu”. No iskustvo je pokazalo da je te riječi vrlo teško provesti u djelo. Naprimjer, osnivači te organizacije rekli su da su trebali jako paziti na to kako će sročiti povelju organizacije da ne bi uvrijedili predstavnike mnogobrojnih vjerskih i etničkih skupina koji su potpisali taj dokument. Zašto je to bio tako osjetljiv zadatak? Između ostalog, zato što se nisu mogli usuglasiti treba li u povelji spomenuti Boga ili ne. Stoga se u tom dokumentu Bog nijednom ne spominje niti se na bilo koji način ukazuje na njega.

No ako izostavimo Boga, koja je uloga vjere u njihovom djelovanju? Što je još važnije, po čemu se onda takav međuvjerski pokret razlikuje od neke humanitarne ili dobrotvorne organizacije svjetovnog karaktera? Nimalo ne čudi što međuvjerska organizacija koju smo spomenuli ne naziva sebe vjerskom udrugom, nego “organizacijom koja nastoji premostiti razlike među ljudima”.

“Sve velike religije ustvari promiču iste temeljne vrijednosti — ljubav, suosjećanje i opraštanje”, rekao je Dalaj lama XIV, poznati pobornik međureligijske  solidarnosti. Potom je dodao: “Važno je da te vrijednosti oblikuju naš svakodnevni život.”

Istina, životne vrijednosti kao što su ljubav, suosjećanje i opraštanje izuzetno su važne. Uostalom, Isusovo zlatno pravilo o međuljudskim odnosima glasi: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Matej 7:12). No je li bit prave vjere samo poticati ljude da čine dobra djela?

Govoreći o mnogim svojim suvremenicima koji su tvrdili da štuju Boga, apostol Pavao napisao je: “Svjedočim za njih da se revno trude ugoditi Bogu, ali ne znaju točno što je njegova volja.” U čemu je bio problem? Pavao je za njih rekao: “Ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju” (Rimljanima 10:2, 3). Budući da nisu točno znali što je Božja volja, uzalud su se trudili revno mu služiti, a njihova vjera bila je isprazna (Matej 7:21-23).

“Sretni su mirotvorci”, rekao je Isus (Matej 5:9). On je postupao u skladu s onim što je naučavao. Poticao je ljude različitih religija da se klone nasilja i da budu miroljubivi (Matej 26:52). Među onima koji su prihvatili njegova učenja postojala je neraskidiva veza koja se temeljila na ljubavi (Kološanima 3:14). No je li Isusu cilj bio samo pomoći ljudima različitog porijekla i vjere da premoste međusobne razlike i žive u miru? Je li sudjelovao s drugima u njihovim vjerskim obredima?

Vjerski vođe farizejske i saducejske sljedbe žestoko su se protivili Isusu. Čak su ga htjeli ubiti. Kako je on reagirao na njihovo protivljenje? Svojim je učenicima rekao: “Pustite ih! Oni su slijepi vođe” (Matej 15:14). Isus nipošto nije želio biti u duhovnom zajedništvu s takvim ljudima.

Nešto kasnije u grčkom gradu Korintu, u kojem su živjeli pripadnici različitih naroda i religija, osnovana je kršćanska zajednica. Kako su se tamošnji kršćani trebali postaviti prema pripadnicima drugih religija? Apostol Pavao jasno im je rekao da ne smiju sudjelovati s njima u njihovim vjerskim obredima. U vezi s tim napisao je: “Što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala [odnosno Sotone]?” Na koncu im je uputio sljedeći savjet: “Iziđite iz njihove sredine i odvojite se” (2. Korinćanima 6:14, 15, 17).

Iz toga je očito da Biblija ne odobrava međuvjersku suradnju. No možda se pitate kako je onda moguće istinski ujediniti ljude.

Međunarodna svemirska postaja — pravo čudo tehnologije koje kruži oko Zemlje — nastala je suradnjom stručnjaka iz čak 15 zemalja. Bi li oni mogli načiniti tu postaju da se nisu složili oko toga po kojem će je nacrtu graditi?

Da bi ostvarili svoje ciljeve, međuvjerski pokreti trebali bi funkcionirati po sličnom principu. Istina, njihovi zagovornici naveliko govore o suradnji i toleranciji, no ne postoji zajednički temelj na kojem grade svoju vjeru. Zbog toga se njihova gledišta o moralnim vrijednostima i vjerskom nauku jako razlikuju, što ugrožava njihovu suradnju.

Biblija sadrži Božja moralna mjerila koja se mogu usporediti s nacrtom na temelju kojeg čovjek “gradi” svoj život. Oni koji se drže tih mjerila nadvladali su rasne i vjerske predrasude te su naučili živjeti s drugima u miru i jedinstvu. Bog je u vezi s tim prorekao: “Tada ću promijeniti jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime Jehovino i složno mu služili.” Ljudi mogu biti ujedinjeni samo ako govore “čist jezik”, odnosno ako štuju Boga u skladu s njegovim zapovijedima (Sefanija 3:9; Izaija 2:2-4).

Jehovini svjedoci srdačno vas pozivaju da dođete na njihove sastanke kako biste iz prve ruke iskusili neopisiv mir i jedinstvo koji vladaju među njima (Psalam 133:1).