Poniznost je osobina onoga tko nema previsoko mišljenje o sebi. Suprotna je oholosti i ponosu. Ponizna osoba ne smatra druge manje vrijednima i svjesna je svojih ograničenja.

Jehova je Mojsija postavio za vođu izraelskog naroda. No Mojsije se zbog toga nije uzoholio. Kad čovjek dobije određenu mjeru vlasti, obično se brzo pokaže je li ponizan ili ohol. Robert Ingersoll, političar iz 19. stoljeća, ovako je to komentirao: “Daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je.” Mojsije nam je svojom poniznošću dao primjer u koji se svi možemo ugledati. Zašto to možemo reći?

Kao što smo već spomenuli, Mojsije nije dopustio da ga vlast iskvari. Njegova je poniznost došla do izražaja naprimjer kad je trebalo odrediti tko će dobiti nasljedstvo jednog Izraelca koji je iza sebe ostavio pet kćeri (4. Mojsijeva 27:1-11). Mojsije je bio pred teškom odlukom jer je znao da će ona biti pravni presedan po kojem će se ravnati buduće generacije.

Kako je postupio? Je li smatrao da je on, kao izraelski vođa, osposobljen donijeti tu odluku? Je li se pouzdao u svoje sposobnosti, godine iskustva ili dobro poznavanje Jehovinog načina razmišljanja?

Ponosan bi čovjek na njegovom mjestu vjerojatno tako mislio. Ali ne i Mojsije. U biblijskom izvještaju stoji: “Mojsije je iznio njihov slučaj pred Jehovu” (4. Mojsijeva 27:5). Čak i nakon što je 40 godina predvodio Izraelce, nije se oslanjao na sebe, već je tražio mudrost od Jehove. On je uistinu bio ponizna osoba.

Mojsije nije ljubomorno čuvao svoj položaj. Radovao se kad je Jehova i drugim Izraelcima dao dar proricanja (4. Mojsijeva 11:24-29). Kad mu je tast savjetovao da iz naroda odabere ljude koji bi mu pomagali u izvršavanju određenih dužnosti, ponizno je prihvatio taj savjet (2. Mojsijeva 18:13-24). Mojsije je dugi niz godina bio vođa izraelskog naroda. Biblija otkriva da ga snaga nije počela izdavati ni kad je zašao u pozne godine. Ipak, Mojsije je zamolio Jehovu da imenuje njegovog nasljednika. Jehova je odabrao Jošuu, koji je bio puno mlađi od Mojsija. Taj ostarjeli Božji sluga Jošui je pružio svesrdnu podršku i potaknuo Izraelce da ga prihvate kao novog vođu koji će ih dovesti u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 27:15-18; 5. Mojsijeva 31:3-6; 34:7). Mojsije je smatrao velikom čašću što može predvoditi Izraelce i pomagati im da vjerno služe Bogu. Uvijek je imao na umu njihovu dobrobit i nikad nije zloupotrijebio svoj položaj nauštrb njih.

Mojsije nije dozvolio da se zbog položaja ili sposobnosti koje je imao u njegovom srcu razvije oholost. Mi bismo se trebali ugledati na njega. Jehovi je poniznost važnija od sposobnosti koje imamo i on upravo poniznim osobama povjerava važne zadatke u svojoj organizaciji (1. Samuelova 15:17). Onaj tko je istinski ponizan trudi se primjenjivati mudar biblijski savjet: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum” (Mudre izreke 3:5, 6).

Od Mojsija učimo i da nije dobro pridavati previše važnosti svom položaju ili ugledu.

Budemo li pokazivali poniznost po uzoru na Mojsija, to će biti za naše dobro, drugi će nas voljeti i bit će im ugodno u našem društvu. Što je još važnije, steći ćemo naklonost Jehove Boga, koji također pokazuje tu prekrasnu osobinu (Psalam 18:35). Biblija kaže: “Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrotu ukazuje poniznima” (1. Petrova 5:5). Nije li to dobar razlog da se ugledamo na Mojsija i razvijamo poniznost?