• IME I PREZIME: TERRENCE O’BRIEN

• DOB: 57

• ZEMLJA: AUSTRALIJA

• PRIJE: UZIMAO JE RAZLIČITE VRSTE DROGE, VOLIO JE MOTOCIKLE

MOJ ŽIVOT NEKADA: Djetinjstvo sam proveo u Brisbaneu, užurbanom glavnom gradu australske države Queenslanda. Moja je obitelj bila katoličke vjeroispovijedi, no u vrijeme kad sam navršio osam godina prestali smo ići u crkvu i nikada nismo razgovarali o religiji. Kad mi je bilo deset godina, moja se obitelj preselila u Gold Coast. Budući da smo živjeli blizu obale, u ranim tinejdžerskim godinama puno sam plivao i surfao.

Unatoč tome nisam imao sretno djetinjstvo. Otac nas je napustio kad sam imao osam godina. Majka se ponovno udala, a u našoj su kući alkohol i svađe postali dio svakodnevice. Jedne sam večeri, nakon naročito žestoke svađe mojih roditelja, sjeo na krevet i zakleo se da se ja, ako se ikada oženim, nikada neću svađati sa svojom ženom. Usprkos mnogim problemima naša obitelj — koja se sastojala od šestero djece, majke i očuha — bila je blisko povezana.

Kad sam zašao u kasniju tinejdžersku dob, mnogi od mojih vršnjaka bunili su se protiv autoriteta svake vrste. Željeli su sve isprobati, pa su se opijali, pušili duhan i marihuanu te uzimali i druge vrste droge. I ja sam poput njih živio takvim lakomislenim načinom života. Osim toga jako sam volio voziti motore. Premda sam sudjelovao u nekoliko teških prometnih nesreća, i dalje sam volio motore te sam odlučio motorom proputovati cijelu Australiju.

 Unatoč svoj slobodi koju sam imao često sam se osjećao potišteno kad sam razmišljao o stanju u svijetu i o tome kako većina ljudi nimalo ne mari za probleme s kojima se čovječanstvo suočava. Želio sam saznati istinu o Bogu, religiji i o tome zašto je svijet u tako lošem stanju. No kad sam o tome razgovarao s dvojicom katoličkih svećenika, bio sam razočaran onime što su mi rekli. Ista sam pitanja postavio i različitim protestantskim propovjednicima, ali i njihovi su me odgovori jednako razočarali. Nakon nekog vremena preko jednog prijatelja upoznao sam Jehovinog svjedoka koji se zvao Eddie. Četiri puta razgovarao sam s Eddieom, a on je svaki put na moja pitanja odgovarao služeći se Biblijom. Već nakon prvog razgovora shvatio sam da sam pronašao nešto posebno. No u to vrijeme nisam smatrao da u bilo kom pogledu trebam promijeniti svoj način života.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Dok sam putovao Australijom, upoznao sam jednog drugog Jehovinog svjedoka i s njim sam više puta razgovarao. No nakon što sam se vratio u Queensland, šest mjeseci nisam bio u kontaktu s Jehovinim svjedocima.

A onda sam jednog dana, kad sam se vraćao s posla, na ulici vidio dva lijepo odjevena muškarca s aktovkama, pa sam pretpostavio da su Jehovini svjedoci. Kad sam im prišao, rekli su mi da doista jesu Jehovini svjedoci, pa sam ih zamolio da sa mnom proučavaju Bibliju. Odmah sam počeo ići na sastanke Jehovinih svjedoka, a čak sam bio i na jednom njihovom kongresu koji se 1973. održao u Sydneyu. No kad su članovi moje obitelji saznali za to, jako su se uznemirili. To je naročito pogodilo moju majku. Zbog toga, a i zbog nekih drugih razloga, prestao sam kontaktirati s Jehovinim svjedocima. Sljedećih godinu dana glavna preokupacija bila mi je igranje kriketa, sporta koji sam također jako volio.

No nakon nekog vremena shvatio sam da sam istinski sretan bio jedino kad sam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Ponovno sam s njima stupio u kontakt i počeo ići na sastanke. Osim toga prestao sam se družiti sa svojim prijateljima koji su uzimali drogu.

Te sam promjene odlučio poduzeti zbog onoga što sam iz Biblije naučio o Jobu. Jedan dobrodušan, ali principijelan stariji Jehovin svjedok koji se zvao Bill redovito je sa mnom proučavao Bibliju. Nakon što smo proučili neke događaje iz Jobovog života, Bill me upitao koga je osim Joba Sotona još optužio da ne služi Bogu cijelim srcem (Job 2:3-5). Nabrajao sam sve biblijske ličnosti koje sam znao, a Bill je strpljivo govorio: “Da, tako je, i njih isto.” Zatim me pogledao u oči i rekao mi: “Sotona isto to tvrdi i za tebe!” To me jako iznenadilo! I prije tog razgovora znao sam da su učenja o kojima smo razgovarali istinita. No sada sam shvatio zašto bih trebao i postupati u skladu s onim što sam učio. Četiri mjeseca nakon toga krstio sam se i postao Jehovin svjedok.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Plašim se i razmišljati o tome kakav bi moj život bio da nisam počeo živjeti po biblijskim moralnim mjerilima. Najvjerojatnije me danas ne bi ni bilo. Mnogi moji bivši prijatelji umrli su od droge ili alkohola. Osim toga nisu bili sretni u braku. Pretpostavljam da bih i ja slično prošao u životu.

Danas sam oženjen te sa svojom suprugom Margaret radim u australskoj podružnici  Jehovinih svjedoka i jako smo sretni zbog toga. Osim mene nitko iz moje obitelji nije postao Jehovin svjedok. No tijekom godina Margaret i ja imali smo priliku proučavati Bibliju s brojnim pojedincima i bračnim parovima koji su učinili velike promjene u životu, baš kao i ja. Zahvaljujući tome stekli smo mnogo divnih prijatelja. Osim toga Margaret, koja je odrasla u obitelji Jehovinih svjedoka, pomaže mi održati zavjet koji sam dao prije gotovo 40 godina. U sretnom smo braku već više od 25 godina. Premda nemamo uvijek u svemu isto mišljenje, dosad se niti jednom nismo posvađali. Oboje smo uvjereni da je za to zaslužno ono što smo naučili iz Biblije.

• IME I PREZIME: MASAHIRO OKABAYASHI

• DOB: 39

• ZEMLJA: JAPAN

• PRIJE: KOCKAR

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u Iwakuri, omanjem mjestu koje je od Nagoye udaljeno otprilike pola sata vožnje vlakom. Majku i oca pamtim kao dobre ljude. No kasnije sam doznao da je moj otac bio yakuza, odnosno član mafije, i da je neko vrijeme našu peteročlanu obitelj uzdržavao novcem do kojeg je dolazio sudjelujući u prijevarama. Svakoga je dana mnogo pio, te je umro od ciroze jetre kad sam imao 20 godina.

Moj je otac bio Korejac, pa je naša obitelj često bila žrtvom diskriminacije. Zbog toga, ali i nekih drugih problema, kao tinejdžer nisam bio sretan. Upisao sam se u srednju školu, no pohađao sam je tek povremeno, a nakon godinu dana sam je napustio. Budući da sam već imao dosje u policiji i da mi je otac bio Korejac, bilo mi je vrlo teško naći posao. Ipak, nakon nekog vremena pronašao sam posao, no ozlijedio sam koljena, pa više nisam mogao raditi nikakve fizičke poslove.

Počeo sam zarađivati za život igrajući pachinko, igru na sreću što se igra na spravi koja nalikuje fliperu. Djevojka s kojom sam u to vrijeme živio željela je da nađem ozbiljan posao i da se vjenčamo. No igrajući pachinko zarađivao sam mnogo novca, pa nisam želio mijenjati svoj način života.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Jednog je dana na naša vrata došao jedan Jehovin svjedok i dao mi knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? Nikad prije nisam razmišljao o tom pitanju. No kad sam pročitao knjigu, poželio sam saznati više o Bibliji. Oduvijek sam se pitao što se s čovjekom događa kad umre. Na to i mnoga druga pitanja dobio sam jasne odgovore na temelju Biblije, i to mi je otvorilo oči.

Shvatio sam da moram primjenjivati ono što sam naučio iz Biblije. Stoga sam se vjenčao sa svojom djevojkom, prestao pušiti, ošišao svoju dugu kosu, koju sam bojio u plavo,  i doveo sam u red svoj izgled. Osim toga prestao sam igrati pachinko.

Nije mi bilo lako učiniti sve te promjene. Naprimjer koliko god sam se trudio, u početku nisam mogao prestati pušiti. No kad sam se počeo usrdno moliti Jehovi Bogu i oslanjati se na njega, uspio sam u tome. Osim toga nakon što sam prestao igrati pachinko, bilo mi je teško naviknuti se na novi posao. Bio je naporan i stresan, a zarađivao sam upola manje novca nego kad sam igrao pachinko. U tom teškom razdoblju pomogle su mi misli zapisane u Filipljanima 4:6, 7, gdje stoji: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaš um preko Krista Isusa.” Mnogo puta uvjerio sam se u istinitost tih riječi.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, mojoj ženi to nije bilo drago. No kad je vidjela velike promjene u mom ponašanju, pridružila mi se u proučavanju Biblije te je počela zajedno sa mnom ići na sastanke Jehovinih svjedoka. Sada smo oboje Jehovini svjedoci. Divno je to što možemo zajedno služiti Bogu!

Prije nego što sam počeo proučavati Bibliju, mislio sam da sam sretan. No tek sada znam što je prava sreća. Živjeti u skladu s biblijskim moralnim mjerilima nije nimalo lako, no uvjeren sam da je to najbolji način života.

• IME I PREZIME: ELIZABETH JANE SCHOFIELD

• DOB: 35

• ZEMLJA: VELIKA BRITANIJA

• PRIJE: ŽIVJELA JE ZA PROVODE VIKENDOM

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrasla sam u Hardgateu, gradiću u blizini škotskog grada Glasgowa. Kad sam imala sedam godina, moja je majka postala Jehovin svjedok i počela me poučavati o Bibliji. No kad mi je bilo 17 godina, više me zanimalo druženje s vršnjacima iz škole, izlasci u noćne klubove, slušanje heavy metal muzike i pijenje alkohola. Nije mi bilo ni na kraj pameti da čitam Bibliju i razmišljam o Bogu. Živjela sam za provode vikendom. No sve se to promijenilo kad sam imala 21 godinu.

U to vrijeme otišla sam u Sjevernu Irsku u posjet svojim rođacima. Dok sam bila ondje,  prisustvovala sam mimohodu protestanata Oranskog (Narančastog) reda. Zaprepastila sam se kad sam vidjela snažnu mržnju i vjersku netrpeljivost koja vlada između protestanata i katolika. Zapravo, to me potaknulo da razmislim o svemu. Sjetila sam se onoga što me majka učila iz Biblije. Znala sam da Bog nikad ne bi podupirao one koji krše njegova načela koja se temelje na ljubavi. Odjednom sam shvatila da sam se previše zaokupila ostvarivanjem vlastitih ciljeva i da nisam živjela onako kako to Bog želi. Odlučila sam da ću, kad se vratim u Škotsku, početi temeljito proučavati Bibliju.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Kad sam prvi put nakon dugo vremena došla na sastanak Jehovinih svjedoka u svom rodnom gradu, imala sam tremu i osjećala sam se nelagodno. No svi su me vrlo srdačno dočekali. Kad sam počela primjenjivati ono što sam učila iz Biblije, jedna dobronamjerna Jehovina svjedokinja naročito je pokazala zanimanje za mene. Pomogla mi je da se ponovno osjećam kao dio skupštine. Prijatelji s kojima sam se prije družila i dalje su me pozivali da s njima izlazim u noćne klubove, no rekla sam im da ozbiljno namjeravam živjeti u skladu s biblijskim načelima. Nakon nekog vremena prestali su me zvati.

Nekad sam Bibliju smatrala samo knjigom punom pravila. No sada sam promijenila mišljenje. Počela sam uviđati da su osobe koje se spominju u Bibliji bile stvarni ljudi koji su imali iste osjećaje i slabosti kao i ja. I oni su činili greške, no Jehova Bog im je oprostio kad su se iskreno pokajali. Stekla sam vjeru u to da će mi Bog oprostiti to što sam mu u mladosti okrenula leđa i da će zaboraviti pogreške koje sam tada učinila budem li se svesrdno trudila činiti ono što je njemu ugodno.

Duboko me se dojmio i način života moje majke. Premda sam ja odbacila Boga, ona to nikad nije učinila. Unatoč svemu ostala mu je vjerna, i to mi je pomoglo da shvatim kako je služba Jehovi vrijedna svakog truda. Kad sam ranije s majkom propovijedala od kuće do kuće, nikada nisam uživala u tome i bilo mi je nezamislivo da bih i ja sate i sate provodila u propovijedanju. No sada sam odlučila ispitati jesu li istinite Isusove riječi iz Mateja 6:31-33. Ondje stoji: “Nemojte biti zabrinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’ (...) Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno. Stoga tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati.” Ubrzo nakon što sam se krstila kao Jehovin svjedok dala sam otkaz na poslu s punim radnim vremenom i našla posao sa skraćenim radnim vremenom te sam postala punovremeni propovjednik.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Kad sam bila mlađa i kad sam živjela samo za provode vikendom, nikad nisam bila zadovoljna. Život mi je bio prazan. No otkako sam se potpuno posvetila služenju Jehovi, zadovoljna sam svojim životom. On sada ima smisao. Moj suprug i ja svakog tjedna posjećujemo Jehovine svjedoke u različitim skupštinama kako bismo ih ohrabrili da vjerno služe Bogu. Tu službu smatram najvećim darom koji sam ikada dobila. Doista sam zahvalna Jehovi što mi je pružio još jednu priliku!