U JEDNOJ velikoj knjižari punoj ljudi jedna je majka s ogorčenjem rekla prodavačici: “Toliko knjiga imate ovdje, a nijedne koja bi mogla pomoći mom djetetu!” Ta je majka tražila savjete kako svom djetetu pomoći da prebrodi iznenadnu smrt člana obitelji.

S pravom je bila ogorčena. Kakvu samo bol djetetu zadaje smrt voljene osobe! Djeca su sretna i zadovoljna kad su u obitelji okružena ljubavlju i pažnjom, no smrt im može uzeti upravo onu osobu kojoj su jako privržena. Ako ste roditelji, kako možete svom djetetu pomoći kad je očito da će netko iz obitelji uskoro umrijeti ili je možda već umro?

Dakako, kad umre voljena osoba možda ne možete izići na kraj niti s vlastitim osjećajima. Možda je i vas same shrvala tuga i zaokupljeni ste svojim mislima. No ne zaboravite da vaše dijete treba vašu podršku. “Djeca slušaju dok odrasli razgovaraju, a budući da ne razumiju sve, često stvaraju djelomično ili potpuno pogrešne zaključke na temelju onoga što čuju”, stoji u brošuri koju je u američkoj saveznoj državi Minnesoti izdala jedna ustanova za skrb o umirućim bolesnicima. U brošuri nadalje piše: “Djeci treba reći istinu.” Zato bi možda bilo najpametnije da objasnite svom djetetu što se zapravo dogodilo, i to riječima koje će ono moći razumjeti. To nije lako jer se dijete od djeteta jako razlikuje po sposobnosti razumijevanja događaja (1. Korinćanima 13:11).

Neki stručnjaci kažu da treba biti jako oprezan kad se djetetu smrt objašnjava izrazima kao što su “spava”, “izgubili smo ga”, “otišao je”. Ako se takvi izrazi koriste, a da se pritom djetetu ne objasni u kom se smislu koriste i što zapravo znače, ono može ostati zbunjeno. Istina, i Isus je smrt predočio snom, i to s punim pravom. No imajte na umu da se pritom nije obraćao djeci. Osim toga, on je pojasnio tu usporedbu. Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao.” Učenici su, premda su bili odrasli ljudi, “mislili da govori o spavanju”. Zato je Isus pojasnio ono što je rekao: “Lazar je umro” (Ivan 11:11-14). Ako takva pojašnjenja  trebaju odraslima, koliko li više trebaju djeci!

“Majka možda nastoji ublažiti jezik kojim svome djetetu objašnjava što je smrt”, kažu Mary Ann i James Emswiler, autori priručnika za psihološku pomoć djeci, “no na taj način u djetetov um usađuje predodžbe koje ono prije nije imalo i koje mogu biti zastrašujuće i štetne.” Naprimjer, ako djetetu kažemo da je preminuli “zaspao”, ono će se navečer možda plašiti ići u krevet, misleći da se i njemu može dogoditi da se više nikad ne probudi. Ako mu kažemo da je preminuli “otišao”, to u djetetu može stvoriti osjećaj odbačenosti ili napuštenosti.

Mnogi roditelji koji su svom djetetu nastojali objasniti što je smrt ustanovili su da jednostavne, izravne riječi djeca razumiju lakše nego apstraktne pojmove ili eufemizme kojima se nastoji ublažiti realnost (1. Korinćanima 14:9). Stručnjaci preporučuju da potaknete dijete neka vas pita što želi i neka govori o stvarima koje ga muče. Čestim ćete razgovorima moći ukloniti pogrešna djetetova shvaćanja, a možda i otkriti druge načine na koje možete pomoći svom djetetu.

U razdoblju žalovanja vaše će dijete od vas očekivati vodstvo, podršku i odgovore na njegova pitanja. Gdje možete pronaći odgovore u vezi sa smrću? Mnogi su utvrdili da je Biblija priručnik koji može pružiti istinsku utjehu i nadu. Ona daje vjerodostojna objašnjenja o tome zašto čovjek umire, u kakvom su stanju mrtvi i kakva je nada za umrle. Jednostavna istina da “mrtvi nisu svjesni ničega” trebala bi pomoći vašem djetetu shvatiti da preminula osoba nigdje ne pati (Propovjednik 9:5). Osim toga, Bog nam putem Biblije daje nadu u ponovni susret s preminulim voljenim osobama u raju na Zemlji (Ivan 5:28, 29).

Poslužite li se Biblijom, svoje ćete dijete poučiti da u njoj možemo pronaći provjerene savjete i utjehu u svim poteškoćama koje bismo mogli doživjeti. Istovremeno će vaše dijete vidjeti da se vi kao roditelji u važnim životnim pitanjima oslanjate na vodstvo Božje Riječi (Mudre izreke 22:6; 2. Timoteju 3:15).

Dok svom djetetu pomažete da prebrodi tugu, možda dolazite u situacije u kojima ne znate što reći i kako postupiti. Što tada? * Osvrnimo se na pitanja koja se najčešće javljaju.

• Trebam li skrivati svoju tugu pred djetetom? Prirodno je da roditelj želi zaštititi svoje dijete. No ima li išta loše u tome da dijete vidi kako tugujete? Iskustvo mnogih roditelja pokazuje da je najbolje da budete iskreni u vezi sa svojom tugom, čime djetetu pokazujete da je normalno tugovati. Neki roditelji su sa svojom djecom razgovarali o biblijskim osobama koje su pred drugima izražavale svoju tugu. Naprimjer, Isus je zaplakao kad je umro njegov dragi prijatelj Lazar. On nije skrivao svoje osjećaje (Ivan 11:35).

• Je li dobro da dijete ide na pogreb ili komemoraciju? Ako će dijete ići na pogreb odnosno komemoraciju, dobro je objasniti mu što će se ondje zbivati i zašto se sve to čini. Naravno, roditelji mogu pod određenim okolnostima zaključiti da postoje opravdani razlozi da dijete ne bude prisutno u nekim trenucima ili čak da uopće ne bude ondje. Na pogrebima Jehovinih svjedoka  djeca mogu čuti poučan biblijski govor koji se tom prigodom održava. Osim toga, “srdačna ljubav” koju iskazuju prisutni može ostaviti snažan dojam čak i na dijete i djelovati utješno na njega (Rimljanima 12:10, 15; Ivan 13:34, 35).

• Je li dobro da svom djetetu pričam o preminulome? Neki stručnjaci kažu da potpunim izbjegavanjem te teme svoje dijete navodite na zaključak da nešto tajite u vezi s preminulim ili da želite posve izbrisati svaku uspomenu na njega. Julia Rathkey, autorica jednog psihološkog priručnika, piše: “Važno je da dijete nauči živjeti s uspomenama, a ne bojati ih se.” Ako bez ustezanja govorite o preminulome, između ostalog i o pozitivnim stranama njegove osobnosti i života, svome djetetu možete puno pomoći u procesu žalovanja. Roditelji koji su Jehovini svjedoci svoju djecu tješe biblijskom nadom u uskrsnuće mrtvih u zemaljskom raju, gdje više neće biti bolesti ni smrti (Otkrivenje 21:4).

• Kako mogu pomoći svom djetetu tijekom žalovanja? U tom se periodu kod vašeg djeteta mogu pojaviti neki fizički simptomi tuge, primjerice bolest. Dijete može postati razdražljivo ili uznemireno zato što se osjeća bespomoćno ili ogorčeno. Nemojte se iznenaditi ako ga počne mučiti osjećaj krivnje, ako stalno želi biti uz vas ili ga uhvati panika kad zakasnite kući ili ako obolite. Kako možete pomoći djetetu da se nosi s tim nemirima? Dijete nikada ne smije dobiti dojam da ne primjećujete njegovu uznemirenost. Zato dobro pazite na njegove osjećaje i dobro motrite situaciju. Nemojte donositi krive prosudbe ili umanjivati posljedice smrtnog slučaja na psihu vašeg djeteta. Stalno mu pružajte utjehu i podršku te ga potičite da vas pita sve što ga zanima i da s vama otvoreno razgovara. “Utjehom iz Pisama [Biblije]” možete pothranjivati utješnu nadu kod svog djeteta — a i kod sebe (Rimljanima 15:4).

• Koliko treba proći vremena prije nego što ponovno uspostavim obiteljsku rutinu i druge aktivnosti? Stručnjaci kažu da je dobro što više stvari vratiti u normalnu rutinu. Ustanovljeno je da je dobro što prije nastaviti sa zdravim životnim navikama jer one jako pomažu u prevladavanju tuge. Iskustvo mnogih roditelja koji su Jehovini svjedoci pokazuje da uobičajene duhovne aktivnosti — među kojima je redovito obiteljsko proučavanje Biblije i posjećivanje kršćanskih sastanaka — pomažu obitelji stabilizirati se i prebroditi tugu (5. Mojsijeva 6:4-9; Hebrejima 10:24, 25).

Dok Jehova Bog ne ukine bolest i smrt, i djeca će ponekad morati osjetiti koliko je bolno izgubiti voljenu osobu (Izaija 25:8). Međutim, ako im na pravi način pružimo utjehu i podršku, uspješno će prebroditi smrt nekoga koga su voljeli.