JESI li čitajući Bibliju ikad zapazio što se u njoj govori o Safanu i nekim članovima njegove utjecajne obitelji? Tko su oni bili? Koje su dužnosti obavljali? Što možemo naučiti od njih?

Biblija prvi put spominje “Safana sina Azlije sina Mesulamova” kad izvještava o obnovi pravog obožavanja koju je pokrenuo Jozija oko 642. pr. n. e. (2. Kraljevima 22:3). U događajima koji su se odvijali u periodu od narednih 36 godina, do razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e., upoznajemo se s njegova četiri sina Ahikamom, Elazom, Gamarijom, Jezonijom i dva unuka Mihejom i Godolijom. (Vidi rodoslovno stablo.) “Članovi Safanove obitelji bili su najutjecajniji službenici [kraljevstva Jude] i zauzimali su položaj kraljevog tajnika od vremena Jozije do izgnanstva [u Babilon]”, stoji u djelu Encyclopaedia Judaica. Iz razmatranja onoga što Biblija kaže o Safanu i članovima njegove obitelji vidjet ćemo kako su podupirali proroka Jeremiju i pravo obožavanje Jehove.

Godine 642. pr. n. e., kada je kralj Jozija imao oko 25 godina, Safan je služio kao kraljev tajnik i pisar (Jeremija 36:10). Što su sve uključivale te dužnosti? U prethodno spomenutoj enciklopediji stoji kako je osoba koja je obavljala dužnost kraljevog pisara i tajnika bila njegov bliski savjetnik, zadužena za financijska pitanja, vješt diplomat i upućena u vođenje međudržavnih poslova, međunarodni zakon i trgovačke sporazume. Iz toga se može zaključiti da je Safan, kao kraljev tajnik, bio jedan od najutjecajnijih ljudi u kraljevstvu.

Deset godina prije toga mladi Jozija ‘počeo je tražiti Boga Davida oca svojega’. Po svemu sudeći, Safan je bio dosta stariji od Jozije i zbog toga mu je mogao davati dobre savjete u vezi s vjerskim pitanjima i pružiti podršku prvoj obnovi pravog obožavanja koju je pokrenuo Jozija * (2. Dnevnika 34:1-8).

Tokom obnove hrama pronađena je ‘knjiga zakona’, a Safan ju je ‘pročitao kralju’. Jozija se zaprepastio kad je čuo što u njoj piše te je poslao delegaciju pouzdanih ljudi k proročici Holdi kako bi upitali Jehovu u vezi s knjigom. Time što je u tu delegaciju uvrstio Safana i njegovog sina Ahikama, kralj je pokazao da ima povjerenja u njih (2. Kraljevima 22:8-14; 2. Dnevnika 34:14-22).

To je jedino mjesto u Bibliji na kojem se spominje što je sam Safan učinio. U drugim je biblijskim recima samo naveden kao nečiji otac ili djed. Safanovo potomstvo bilo je u bliskom kontaktu s prorokom Jeremijom.

Kao što smo već mogli zapaziti, Safanov sin Ahikam prvi se put spominje u vezi s delegacijom koja je bila poslana k proročici  Holdi. Jedna knjiga navodi: “Premda iz hebrejskog dijela Biblije ne možemo saznati Ahikamovu titulu, očito je da je zauzimao visok položaj.”

Nakon otprilike 15 godina od tog događaja Jeremijin život bio je u opasnosti. Kad je upozorio narod da Jehova ima namjeru uništiti Jeruzalem, ‘uhvatili su ga svećenici i proroci i sav narod govoreći: poginućeš’. Što se potom dogodilo? U izvještaju dalje stoji: “Ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube” (Jeremija 26:1-24). Što to pokazuje? U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Iz tog događaja ne saznajemo samo da je Ahikam imao velik utjecaj već i da je, kao i drugi članovi Safanove obitelji, bio naklonjen Jeremiji.”

Oko 20 godina kasnije, nakon što su Babilonci 607. pr. n. e. razorili Jeruzalem i većinu naroda odveli u izgnanstvo, Safanov unuk Godolija, Ahikamov sin, postavljen je za upravitelja nad Židovima koji su ostali u svojoj domovini. Je li se on, poput drugih članova Safanove obitelji, brinuo za Jeremiju? U biblijskom izvještaju čitamo: “Dođe Jeremija k Godoliji sinu Ahikamovu u Masfat, i osta s njim.” Za nekoliko mjeseci Godolija je bio ubijen, a ostatak Židova poveo je Jeremiju sa sobom u Egipat (Jeremija 40:5-7; 41:1, 2; 43:4-7).

Safanov sin Gamarija i unuk Miheja odigrali su istaknutu ulogu u događajima opisanim u 36. poglavlju Jeremije. Bilo je to oko 624. pr. n. e., pete godine vladavine kralja Joakima. Baruh, Jeremijin pisar, pročitao je naglas Jeremijine riječi u Jehovinom domu, “u klijeti Gamarije sina Safanova”. Tako je ‘Miheja sin Gamarije sina Safanova čuo sve riječi Jehovine iz knjige’ (Jeremija 36:9-11).

Miheja je o tome obavijestio svog oca i sve knezove te su svi oni htjeli čuti što u tom svitku piše. Kakva je bila njihova reakcija? “Kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Baruhu: kazaćemo kralju sve te riječi.” Međutim, prije nego što su to učinili, Baruhu su savjetovali: “Idi, sakrij se i ti i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste” (Jeremija 36:12-19).

Kao što se moglo i očekivati, kralj je odbacio poruku koja je bila zapisana u svitku i spalio ga komad po komad. Premda su neki knezovi, pa i Safanov sin Gamarija, ‘molili kralja da ne pali knjige, on ih nije poslušao’ (Jeremija 36:21-25). U knjizi Jeremiah—An Archaeological Companion u vezi s tim zaključuje  se ovako: “Gamarija je bio osoba koja je na dvoru kralja Joakima pružala snažnu podršku Jeremiji.”

Godine 617. pr. n. e. Babilon je preuzeo vlast nad kraljevstvom Jude. Tisuće Židova, ‘svi knezovi, svi junaci, svi drvodjelje i svi kovači’, odvedeno je u izgnanstvo, a među njima je bio i prorok Ezehijel. Matanija, kojem su Babilonci promijenili ime u Sedecija, postao je novi vazalni kralj (2. Kraljevima 24:12-17). Kasnije je Sedecija u Babilon poslao delegaciju u kojoj je bio Safanov sin Elaza. Jeremija je Elazi povjerio pismo koje je sadržavalo važnu poruku koju je Jehova uputio prognanim Židovima (Jeremija 29:1-3).

Biblija tako pokazuje da su Safan, njegova tri sina i dva unuka koristili svoje utjecajne položaje kako bi podupirali pravo obožavanje i vjernog proroka Jeremiju. No što možemo saznati o Safanovom sinu Jezoniji? Za razliku od drugih članova Safanove obitelji, on se očito bio upleo u obožavanje idola. U šestoj godini svog izgnanstva u Babilonu, ili oko 612. pr. n. e., prorok Ezehijel dobio je viziju u kojoj je 70 muškaraca prinosilo kâd idolima u jeruzalemskom hramu. Među njima je bio Jezonija, jedini koji je naveden po imenu. Iz toga se može zaključiti da je Jezonija bio istaknuti član te grupe (Ezehijel 8:1, 9-12). Jezonijin primjer pokazuje da to što je netko odgajan u bogobojaznoj obitelji nije jamstvo da će postati vjerni Jehovin obožavatelj. Svaki pojedinac odgovoran je za svoj način postupanja (2. Korinćanima 5:10).

Do vremena kad su Safan i njegova obitelj sudjelovali u događajima koji su se odigravali u Jeruzalemu, upotreba pečata postala je uobičajena u Judi. Pečate se koristilo kad se htjelo potvrditi da se dokumente dobilo na uvid ili umjesto potpisa, a izrađivalo ih se od dragog kamenja, metala, slonove kosti i stakla. Obično je na njima bilo ugravirano ime vlasnika, ime njegovog oca, a ponekad i vlasnikova titula.

Pronađeno je na stotine otisaka hebrejskih pečata u glini. Profesor Nahman Avigad, koji se bavi izučavanjem hebrejskih epigrafa, odnosno drevnih natpisa, zapazio je: “Otisci pečata jedini  su izvor hebrejske epigrafske građe koji spominje biblijske ličnosti.” Jesu li pronađeni neki otisci pečata koji su pripadali Safanu i članovima njegove obitelji? Jesu. Safanovo ime i ime njegovog sina Gamarije nalaze se na pečatu koji je prikazan na 19. i 21. stranici.

Pored toga, učenjaci kažu da se na otiscima tih pečata ukazuje vjerojatno na još četiri člana te obitelji — Azliju, Safanovog oca; Ahikama, Safanovog sina; Gamariju, Safanovog sina; te Godoliju, za kojeg se na otisku pečata kaže da je “poglavar doma”. Smatra se kako je jedan od tih pečata pripadao Godoliji, Safanovom unuku, mada se njegov otac, Ahikam, ne spominje. Godolijina titula koja se može pročitati na otisku tog pečata ukazuje na to da je bio jedan od najviših službenika u kraljevstvu.

Kakav su samo izvrstan primjer pružili Safan i članovi njegove obitelji time što su koristili svoje utjecajne položaje da bi podupirali kako pravo obožavanje tako i bogobojaznog Jeremiju! I mi možemo koristiti svoja sredstva i utjecaj kako bismo podupirali Jehovinu organizaciju i našu braću i sestre u vjeri.

Budemo li ne samo redovito čitali Bibliju već je i istraživali te upoznavali svjedoke Jehove koji su živjeli u staro doba, poput Safana i članova njegove obitelji, to će nas oplemeniti i ojačati u vjeri. I ti pojedinci pripadaju velikom ‘oblaku svjedoka’ čiji primjer možemo oponašati (Hebrejima 12:1).