Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pozdrav zlata vrijedi!

Pozdrav zlata vrijedi!

“DOBAR DAN! Kako si danas?”

Sigurno si bezbroj puta pozdravio nekoga ovim riječima. Možda si pritom i zagrlio osobu ili joj pružio ruku. Običaji povezani s pozdravljanjem mogu se razlikovati od kulture do kulture, ali svrha pozdrava je u osnovi ista. Ako ne bismo nekoga pozdravili ili ako ne bismo reagirali kad nas drugi pozdrave, mogli bismo ispasti neljubazni ili nekulturni.

Međutim, nekima nije ugodno pozdravljati druge. Možda su sramežljivi ili nemaju puno samopouzdanja. Neki pak ne vole pozdravljati osobe koje su druge rase, kulture, spola, dobi ili društvenog položaja. No čak i kratak pozdrav može jako pozitivno utjecati na druge.

U nastavku ćemo razmotriti zašto je važno pozdravljati druge i što o toj temi učimo iz Božje Riječi.

SVI ZASLUŽUJU POZDRAV

Apostol Petar je Korneliju, prvom ne-Židovu koji je prihvatio istinu, rekao: “Bog nije pristran” (Djela 10:34). Nešto kasnije Petar je napisao da Bog želi da “svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). Obično mislimo da nepristranost prvenstveno trebamo pokazivati u ophođenju s onima koji tek upoznaju istinu. No što je s našim suvjernicima? Petar je svojoj braći i sestrama rekao: “Svakoga poštujte, svu braću ljubite” (1. Petr. 2:17). Ne bismo li onda trebali pozdravljati sve ljude, bez obzira na njihovu rasu, kulturu ili porijeklo? Na taj im način iskazujemo poštovanje i ljubav.

Apostol Pavao potaknuo je svoje suvjernike: “Prigrlite jedni druge, kao što je i Krist prigrlio nas” (Rim. 15:7). Pavao je u jednoj poslanici poimence spomenuo neku braću te je za njih rekao: “Oni su mi pomagali i jačali me.” Braći i sestrama u današnje vrijeme još je više potrebno ohrabrenje jer ih Sotona nemilosrdno napada (Kol. 4:11; Otkr. 12:12, 17).

U nastavku ćemo razmotriti neke biblijske primjere koji pokazuju da pozdrav ne mora biti tek prijateljska gesta. Njime se može postići puno više.

OHRABRI DRUGE I POKAŽI IM LJUBAV

Kad je došlo vrijeme da Jehova prenese život svog Sina u Marijinu utrobu, poslao je anđela da razgovara s njom. “Zdravo, milošću obdarena”, rekao je anđeo, “Jehova je s tobom!” Marija se uplašila i nije joj bilo jasno zašto joj se anđeo obratio. On je to primijetio i zato joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga!” Objasnio joj je da ju je Bog izabrao da rodi Mesiju. Anđelove riječi umirile su Mariju, pa je poslušno rekla: “Evo robinje Jehovine! Neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1:26-38).

Anđeo je sigurno bio sretan što može poslužiti kao Jehovin glasnik i nije mu bilo ispod časti komunicirati s nesavršenim čovjekom. Razgovor s Marijom započeo je pozdravom. Što učimo iz toga? I mi trebamo pozdravljati druge i hrabriti ih. Ponekad je dovoljno tek nekoliko riječi da ohrabrimo druge i pokažemo im da su dragocjen dio Jehovine obitelji.

Pavao je u skupštinama diljem Male Azije i Europe upoznao mnoge sukršćane. U svojim ih je poslanicama često pozdravljao poimence. To se jasno vidi iz 16. poglavlja poslanice Rimljanima, u kojem je pozdravio mnoge svoje suvjernike. Za Febu je rekao: “Preporučujem vam Febu, sestru  našu” te dodao: “Primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i pomozite joj u svemu što od vas zatreba.” Pozdravio je i Prisku i Akvilu te rekao: “Njima nisam zahvalan samo ja nego i sve skupštine drugih naroda.” Pozdravio je i neke o kojima danas praktički ništa ne znamo. Naprimjer, rekao je: “Pozdravite mojega ljubljenog Epeneta” te nekoliko redaka dalje: “Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu.” Pavao je očito rado pozdravljao svoju braću i sestre (Rim. 16:1-16).

Zamisli koliko su se ti njegovi suvjernici samo obradovali kad su čuli da su mu ostali u lijepom sjećanju. To je sigurno produbilo ljubav koju su osjećali prema Pavlu, ali i njihovu međusobnu ljubav. A kad su drugi kršćani čuli za te srdačne pozdrave, to je nesumnjivo i njih ohrabrilo te im pomoglo da ostanu čvrsti u vjeri. Da, kad prilikom pozdrava pokažemo iskreno zanimanje za osobu i pohvalimo je, to jača naše prijateljstvo s njom i još nas više ujedinjuje kao Božje sluge.

Kad je Pavao brodom stigao u luku Puteole te potom krenuo prema Rimu, braća iz rimske skupštine zaputila su se prema njemu kako bi ga pozdravila. Čim ih je ugledao, “Pavao je zahvalio Bogu i ohrabrio se” (Djela 28:13-15). No ponekad ćemo se moći samo nasmiješiti nekome ili mu mahnuti. Pa ipak, čak i takav pozdrav može obradovati osobu, pogotovo ako je depresivna ili tužna.

PUT DO DOBRIH ODNOSA

Učenik Jakov jednom je prilikom trebao dati otvoren savjet kršćanima koji su postali prijatelji svijeta i tako se upustili u duhovni blud (Jak. 4:4). Obrati pažnju na to kako je započeo svoju poslanicu:

“Jakov, rob Božji i rob Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena koja su rasijana po svijetu” (Jak. 1:1). Njegovim je sukršćanima sigurno bilo lakše prihvatiti savjet kad su iz njegovog pozdrava vidjeli da on sebe i njih smatra jednakima u Božjim očima. Kad pozdravimo nekoga u duhu poniznosti, lakše možemo s njim razgovarati i o ozbiljnim temama.

Ponekad pozdrav može biti kratak, ali je važno da uvijek bude iskren i odraz prave ljubavi, čak i kad nam se čini da osoba ne obraća pažnju na naše riječi (Mat. 22:39). Jedna sestra iz Irske jednom je ušla u dvoranu baš kad je počinjao sastanak. Kad ju je jedan brat ugledao, nasmiješio joj se i rekao: “Dobra večer! Baš mi je drago što te vidim.” Sestra mu nije ništa odgovorila, nego je samo sjela.

Nekoliko tjedana kasnije prišla je tom bratu i rekla mu da se već neko vrijeme bori s velikim obiteljskim problemima. “Te sam večeri bila toliko uznemirena da skoro nisam došla u dvoranu”, kazala je. “Ne sjećam se gotovo ničega od programa, ali još uvijek pamtim tvoj pozdrav. Tvoje su mi riječi puno značile u tom trenutku. Hvala ti!”

Taj brat nije bio ni svjestan koliko je njegov kratki pozdrav ohrabrio sestru. “Kad mi je rekla koliko joj je značilo tih par riječi, bio sam sretan što sam je pozdravio. Baš sam se lijepo osjećao zbog toga.”

Kralj Salamun je napisao: “Baci kruh svoj na površinu vode, jer poslije mnogo dana opet ćeš ga naći” (Prop. 11:1). Budemo li svjesni vrijednosti pozdrava, rado ćemo pozdravljati druge, pogotovo svoje suvjernike. Time ćemo radovati njih, a i sami ćemo se dobro osjećati. Zato se uvijek sjeti pozdraviti druge!