Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 ČLANAK ZA RAZMATRANJE 35

Poštuj svakoga u Jehovinoj skupštini

Poštuj svakoga u Jehovinoj skupštini

Oko ne može reći ruci: “Ne trebam te”, ili pak glava nogama: “Ne trebam vas” (1. KOR. 12:21)

PJESMA 124 Uvijek budimo vjerni!

SAŽETAK *

1. Što je Jehova dao svakome od svojih vjernih slugu?

JEHOVA je svakome od svojih vjernih slugu s ljubavlju dao vrijednu ulogu u svojoj skupštini. Iako imamo različite uloge u skupštini, svi smo mi važni i trebamo jedni druge. Apostol Pavao pomogao nam je da razumijemo tu važnu pouku. Na koji način?

2. Prema Efežanima 4:16, zašto trebamo cijeniti jedni druge i međusobno surađivati?

2 Kao što to pokazuje tematski redak ovog članka, Pavao je istaknuo da nitko od nas ne može drugom Jehovinom sluzi reći: “Ne trebam te” (1. Kor. 12:21). Da bi u skupštini vladao mir, moramo cijeniti jedni druge i međusobno surađivati. (Pročitaj Efežanima 4:16.) Kad smo ujedinjeni i složno surađujemo jedni s drugima, skupština je duhovno jaka i svi se u njoj osjećaju voljeno i cijenjeno.

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

3 Na koje načine možemo pokazati da poštujemo svoje suvjernike u skupštini? U ovom članku razmotrit ćemo kako starješine mogu pokazati da poštuju jedni druge. Zatim ćemo vidjeti kako svi mi možemo pokazati da cijenimo svoju braću i sestre koji nisu u braku. I na kraju ćemo razmotriti kako možemo pokazati poštovanje prema onima koji ne govore dobro naš jezik.

POKAZUJ POŠTOVANJE DRUGIM STARJEŠINAMA

4. Koji Pavlov savjet iz Rimljanima 12:10 trebaju poslušati svi starješine?

4 Sva braća koja u skupštini služe kao starješine imenovana su Jehovinim svetim duhom. No svaki od njih ima drugačije vrline i sposobnosti (1. Kor. 12:17, 18). Neki su  možda tek nedavno imenovani i nemaju baš mnogo iskustva. Drugi zbog starosti i zdravstvenih problema ne mogu činiti onoliko koliko bi htjeli. Međutim, nijedan starješina ne bi smio nekog drugog starješinu smatrati beskorisnim. Umjesto toga, svaki starješina treba poslušati Pavlov savjet iz Rimljanima 12:10. (Pročitaj.)

Starješine pokazuju da poštuju druge starješine tako što ih pažljivo slušaju (vidi odlomke 5–6)

5. Kako starješine pokazuju da se međusobno poštuju i zašto je važno da tako postupaju?

5 Starješine pokazuju da se međusobno poštuju tako da pažljivo slušaju jedni druge. To je naročito bitno kad se starješinstvo sastane kako bi razmatralo važna pitanja. Zašto? Zapazi da je u Stražarskoj kuli od 1. veljače 1989. pisalo: “Starješine moraju biti svjesni da Krist može posredstvom svetog duha kod bilo kojeg člana starješinstva dozvati u sjećanje biblijsko temeljno načelo odlučujuće za rješenje nekog problema ili za donošenje neke važne odluke (Djela 15:6–15). Nijedan od članova starješinstva nema monopol na sveti duh.”

6. Kako starješine mogu složno surađivati i kako skupština ima koristi od toga?

6 Starješina koji poštuje druge starješine neće se uvijek prvi javiti za riječ na sastancima starješinstva. On ne dominira razgovorom i ne smatra da je uvijek u pravu. Umjesto toga, ponizno i skromno iznosi svoje mišljenje te pažljivo sluša što drugi govore. Što je još važnije, spreman je razmotriti biblijska načela i držati se uputa “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45–47). Ako starješine razgovaraju u ugodnoj atmosferi te jedni drugima pokazuju ljubav i poštovanje, na njihovom sastanku prisutan je Božji sveti duh i on ih vodi kako bi došli do odluka koje će jačati skupštinu (Jak. 3:17, 18).

POKAZUJ POŠTOVANJE PREMA KRŠĆANIMA KOJI NISU U BRAKU

7. Kako je Isus gledao na one koji nisu stupili u brak?

7 U našim skupštinama ima bračnih parova i obitelji s djecom. No ima i mnogo  neoženjene braće i neudanih sestara. Kako trebamo gledati na svoje suvjernike koji nisu u braku? Razmisli o tome kako je Isus gledao na samaštvo. Dok je služio na Zemlji, Isus se nije oženio. Ostao je samac kako bi više vremena i pažnje poklonio svom zadatku. Isus nikad nije naučavao da ljudi moraju stupiti u brak, a niti da im je to zabranjeno. Međutim, rekao je da će neki kršćani odlučiti da neće stupiti u brak (Mat. 19:11, 12). Isus je poštovao one koji nisu bili u braku. Nije smatrao da su oni manje vrijedni niti da su u nečemu zakinuti.

8. Prema 1. Korinćanima 7:7–9, na što je Pavao potaknuo kršćane?

8 Poput Isusa, i apostol Pavao izvršavao je svoju službu kao neoženjen čovjek. Pavao nikad nije govorio kršćanima da je neispravno stupiti u brak. On je znao da je to stvar osobne odluke. No ipak je potaknuo kršćane da razmisle mogu li služiti Jehovi kao samci. (Pročitaj 1. Korinćanima 7:7–9.) Pavao nipošto nije omalovažavao kršćane koji nisu u braku. Dapače, neke važne zadatke povjerio je mladom Timoteju, koji nije bio oženjen * (Filip. 2:19–22). To jasno pokazuje da bi bilo neispravno misliti kako je neki brat više ili manje sposoban za izvršavanje određenih zadataka ovisno o tome je li oženjen ili je samac (1. Kor. 7:32–35, 38).

9. Kako trebamo gledati na brak i samaštvo?

9 Ni Isus ni Pavao nisu učili da kršćani moraju stupiti u brak, a niti da moraju ostati sami. Kako onda trebamo gledati na brak i samaštvo? U Stražarskoj kuli od 1. listopada 2012. bilo je lijepo rečeno: “I za brak i za samaštvo može se reći da su darovi od Boga. (...) U Jehovinim očima samaštvo nije nešto sramotno niti razlog za žalost.” Drugim riječima, trebamo poštovati naše suvjernike koji nisu u braku.

Što nećemo raditi ako poštujemo osjećaje onih koji nisu u braku? (vidi odlomak 10)

10. Što nećemo činiti ako poštujemo svoju braću i sestre koji nisu u braku?

10 Kako možemo pokazati da poštujemo osjećaje naše braće i sestara koji nisu u braku? Trebamo imati na umu da postoje razni razlozi zašto netko nije u braku. Neki kršćani sami su odlučili da neće  stupiti u brak. Drugi bi voljeli stupiti u brak, ali nisu pronašli odgovarajuću osobu. Ima i onih kojima je smrt oduzela bračnog partnera. U svakom slučaju, je li na mjestu da pojedinci u skupštini pitaju kršćane koji nisu u braku zašto su sami ili da im nude pomoć da pronađu bračnog partnera? Naravno, neki kršćani koji nisu u braku možda će zatražiti takvu pomoć. No ako nas naša braća i sestre ne pitaju za pomoć, kako bi se mogli osjećati ako bismo im je nudili? (1. Sol. 4:11; 1. Tim. 5:13). Razmotrimo što su o tome rekle neke neudane sestre i neoženjena braća koji vjerno služe Jehovi.

11, 12. Kako bismo mogli obeshrabriti našu braću i sestre koji nisu u braku?

11 Jedan neoženjeni pokrajinski nadglednik koji odlično izvršava svoju službu smatra da samaštvo ima mnoge dobre strane. No on je rekao da ga neka braća pitaju zašto nema ženu. Iako zna da to čine u najboljoj namjeri, objasnio je da to može djelovati obeshrabrujuće. Jedan drugi neoženjeni brat koji služi u jednoj našoj podružnici rekao je: “Ponekad vidim da neka braća i sestre misle da treba sažalijevati one koji nisu u braku. Po tome ispada da je samaštvo teret, a ne dar.”

12 Jedna neudana sestra koja služi u Betelu rekla je: “Neka braća i sestre misle da svi samci traže nekoga s kime bi stupili u brak ili da na svako druženje ili kršćanski sastanak gledaju kao na priliku da pronađu bračnog partnera. Jednom sam zbog posla koji radim u Betelu otputovala u drugi dio zemlje i stigla sam navečer, baš kad je bilo vrijeme za sastanak. Sestra kod koje sam trebala spavati rekla mi je da u njenoj skupštini služe dva brata koji su mojih godina. Obećala je da mi neće pokušavati namjestiti nekoga od njih. Ali čim smo došle u dvoranu, povukla me za ruku i odvela do te dvojice braće da se upoznamo. Ne trebam ni reći da je i meni i njima bilo vrlo neugodno.”

13. Tko je svojim primjerom ohrabrio jednu neudanu sestru?

13 Jedna druga neudana sestra koja služi u Betelu rekla je: “Znam neke starije pionire koji nisu u braku. Ta su braća i sestre vrlo razboriti, usredotočeni na duhovne ciljeve, samopožrtvovni i sretni u službi koju izvršavaju. Oni puno znače skupštini. Imaju uravnoteženo gledište o samaštvu – ne misle da su bolji od drugih zato što nisu stupili u brak, a niti da su zakinuti zato što nemaju bračnog partnera i djecu.” Doista je lijepo biti u skupštini u kojoj nas suvjernici poštuju i cijene. Nemamo osjećaj da nas drugi sažalijevaju, a niti da nam zavide. Nitko nas ne zanemaruje niti nas kuje u zvijezde. Jednostavno znamo da nas braća vole.

14. Kako možemo pokazati da cijenimo svoje suvjernike koji nisu u braku?

14 Naša braća i sestre koji nisu u braku bit će nam zahvalni budemo li ih cijenili zbog njihovih lijepih osobina, a ne ih sažalijevali zato što nemaju bračnog partnera. Trebamo ih cijeniti zbog toga što vjerno služe Jehovi. Budemo li tako gledali na svoje suvjernike koji nisu u braku, oni se nikad neće osjećati kao da im govorimo: “Ne trebam te” (1. Kor. 12:21). Naprotiv, znat će da ih poštujemo i da smo sretni što su s nama u skupštini.

 POŠTUJ ONE KOJI NE ZNAJU DOBRO TVOJ JEZIK

15. Koje su promjene neki poduzeli kako bi mogli više učiniti u službi propovijedanja?

15 Posljednjih godina mnogi objavitelji zadali su si cilj da nauče neki drugi jezik kako bi mogli više učiniti u službi propovijedanja. Zbog toga su morali napraviti neke promjene u svom životu. Ta su braća i sestre otišli iz skupštine koja održava sastanke na njihovom materinjem jeziku kako bi služili u skupštini koja djeluje na nekom drugom jeziku i u području gdje postoji veća potreba za objaviteljima (Djela 16:9). Riječ je o osobnoj odluci koju su donijeli kako bi mogli učiniti više u službi Jehovi. Iako možda još godinama neće moći tečno govoriti novi jezik, oni pomažu skupštini na mnoge načine. Svojim lijepim kršćanskim osobinama i iskustvom pozitivno utječu na braću i sestre te doprinose stabilnosti i napretku skupštine. Svi mi iskreno cijenimo tu požrtvovnu braću i sestre!

16. Na temelju čega starješine procjenjuju ispunjava li neki brat preduvjete da služi kao starješina ili sluga pomoćnik?

16 Starješine ne bi trebali zaključiti da neki brat ne može biti imenovan za starješinu ili slugu pomoćnika samo zato što još ne govori dobro jezik na kojem skupština djeluje. Procjenu o tome trebaju donijeti na temelju preduvjeta koji su izneseni u Bibliji, a ne na temelju toga koliko dobro brat govori njihov jezik (1. Tim. 3:1–10, 12, 13; Titu 1:5–9).

17. S kojim se pitanjima suočavaju neke obitelji kad se presele u drugu zemlju?

17 Neke kršćanske obitelji došle su u drugu zemlju kao izbjeglice ili su se onamo preselile u potrazi za poslom. Djeca iz tih obitelji sada možda pohađaju školu na službenom jeziku zemlje u kojoj žive. Možda i roditelji trebaju naučiti taj jezik kako bi našli posao. Što ako u području u koje su se doselili postoji skupština ili grupa koja djeluje na njihovom materinjem jeziku? U kojoj bi skupštini ta obitelj trebala služiti? Trebaju li izabrati skupštinu koja djeluje na službenom jeziku zemlje u kojoj žive ili skupštinu koja održava sastanke na njihovom jeziku?

18. U skladu s Galaćanima 6:5, kako možemo pokazati da poštujemo odluku glave obitelji?

18 Glava obitelji mora odlučiti u kojoj će skupštini obitelj služiti. Pritom mora razmisliti o tome što je najbolje za cijelu obitelj. (Pročitaj Galaćanima 6:5.) Budući da je to osobna stvar, trebamo prihvatiti i poštovati odluku glave obitelji. Što god on odlučio, izrazimo obitelji srdačnu dobrodošlicu i učinimo sve što možemo da se njeni članovi osjećaju kao dragocjen dio naše skupštine (Rim. 15:7).

19. O čemu glava obitelji treba pažljivo razmisliti uz molitvu?

 19 Neke obitelji služe u skupštini koja djeluje na materinjem jeziku roditelja, ali djeca možda ne govore dobro taj jezik. Ako se njihova skupština nalazi na području na kojem se govori službeni jezik zemlje i djeca pohađaju školu na tom jeziku, a ne na materinjem jeziku svojih roditelja, ona možda neće razumjeti program koji se iznosi na sastancima i neće duhovno napredovati. U takvim situacijama glava obitelji treba uz molitvu razmotriti što učiniti kako bi pomogao svojoj djeci da se zbliže s Jehovom i njegovim narodom. Trebat će ili pomoći svojoj djeci da dobro nauče jezik zemlje iz koje su došli ili razmisliti o tome da se presele u skupštinu koja djeluje na jeziku koji djeca dobro razumiju. Kakvu god odluku glava obitelji donese, skupština u kojoj odluči služiti sa svojom obitelji treba mu pokazati da poštuje i cijeni njega i njegovu obitelj.

Kako možemo pokazati da cijenimo one koji uče novi jezik? (vidi odlomak 20)

20. Kako možemo pokazati da poštujemo našu braću i sestre koji uče novi jezik?

20 Zbog svih razloga koje smo naveli, u mnogim skupštinama ima braće i sestara koji muku muče s učenjem novog jezika i teško im je komunicirati na tom jeziku. No ako se ne koncentriramo samo na to kako oni govore naš jezik, vidjet ćemo da oni jako vole Jehovu i žele mu služiti. Ako kod te braće i sestara vidimo takve prekrasne osobine, duboko ćemo ih cijeniti i poštovati. Nećemo im reći: “Ne trebam te” samo zato što ne govore dobro naš jezik.

MI SMO DRAGOCJENI JEHOVI

21, 22. Za što smo jako zahvalni Jehovi?

21 Jako smo zahvalni Jehovi što je svakome od nas dao vrijednu ulogu u skupštini. Svi mi koji smo dio skupštine – muškarci i žene, oni koji su u braku i oni koji nisu, mladi i stari, oni koji dobro govore neki jezik i oni koji ga slabo znaju – dragocjeni smo Jehovi i jedni drugima (Rim. 12:4, 5; Kol. 3:10, 11).

22 Trudimo se i dalje primjenjivati mnoge divne pouke koje nam pruža Pavlova usporedba o ljudskom tijelu. To će nam pomoći da još više cijenimo svoju ulogu u Jehovinoj skupštini, ali i ulogu naše drage braće i sestara.

PJESMA 90 Hrabrimo jedni druge!

^ odl. 5 Jehovini sluge razlikuju se po porijeklu i životnim iskustvima te imaju različite uloge u skupštini. Ovaj članak pomoći će nam da vidimo zašto trebamo poštovati svakog člana Jehovine obitelji.

^ odl. 8 Ne možemo sa sigurnošću reći da se Timotej nikad nije oženio.