Zahvaljujući vrsnom poznavanju grčkog i latinskog Erazmo je mogao uspoređivati latinske prijevode Biblije, primjerice Vulgatu, sa starim grčkim prijepisima grčkih knjiga Biblije, odnosno Novog zavjeta. Bio je uvjeren da je izuzetno važno poznavati Bibliju. Zato je tvrdio da je treba prevesti na narodne jezike koji su se govorili u njegovo vrijeme.

Erazmo je zagovarao reformaciju Katoličke crkve jer je smatrao da kršćanstvo treba biti način života, a ne se svoditi na mehaničko držanje besmislenih obreda. Stoga ne čudi što je katolicima bio trn u oku kad su se reformatori pobunili i počeli tražiti da se u Rimokatoličku crkvu uvedu promjene.

U svojim spisima na satiričan je način razotkrivao greške svećenstva, njihov pompozan način života te pretenciozno ponašanje papa koji su odobravali ratove. Bio je u sukobu s iskvarenim svećenicima koji su iskorištavali vjernike pozivajući se na crkvene običaje — ispovijed grijeha, štovanje svetaca, post i hodočašće. Nije se slagao s nekim postupcima Crkve, naprimjer s prodajom oprosta te prisilnim celibatom.

Godine 1516. Erazmo je napravio nevjerojatan pothvat jer je prvi objavio tiskano izdanje Novog zavjeta. To je zapravo bio prijevod grčkih knjiga Biblije na latinski koji se razlikovao od Vulgate te je sadržavao bilješke. Erazmo je još neko vrijeme dorađivao svoj prijevod, pa je on na koncu u još većoj mjeri odskakao od latinske Vulgate.

Jedna od razlika nalazi se u 1. Ivanovoj 5:7. Da bi se poduprlo nebiblijsko učenje o Trojstvu, u taj je redak u Vulgati umetnut tekst koji je dobio ime Comma Johanneum. Redak tako glasi: “Na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno.” Međutim, Erazmo je iz prva dva izdanja svog Novog zavjeta izbacio te riječi zato što ih ne sadrži nijedan grčki biblijski rukopis koji je konzultirao tijekom svog rada. No Crkva je izvršila pritisak na njega, te ih je uvrstio u treće izdanje svog prijevoda.

Na temelju Erazmovih dorađenih izdanja Novog zavjeta poboljšani su neki prijevodi Biblije na druge europske jezike. Martin Luther koristio ih je za svoj prijevod Novog zavjeta na njemački, William Tyndale za prijevod na engleski, Antonio Brucioli na talijanski i Francisco de Enzinas na španjolski.

Erazmo je živio u vremenu značajnih prevrata i vjerskog prosvjetiteljstva, a njegov Novi zavjet protestantskim je reformatorima bio neprocjenjiva pomoć. Neki su Erazma smatrali reformatorom sve dok se reformacija nije zaista zahuktala. Tada je on otvoreno pokazao svoja gledišta. Nije želio stati ni na čiju stranu u velikim vjerskim debatama koje su uslijedile. Izučavatelj David Schaff prije više od sto godina o Erazmu je napisao nešto zanimljivo. Rekao je da je “umro osamljen, bez igdje ikoga. Katolici nisu htjeli ni čuti za njega, a protestanti ga nisu mogli smatrati svojim.”