Idi na sadržaj

Idi na kazalo

3. Zašto dobri ljudi pate?

3. Zašto dobri ljudi pate?

Zašto je to pitanje važno?

Zbog svog osjećaja za pravdu ne možemo se pomiriti s činjenicom da dobri ljudi pate. A nameće se i pitanje zašto da se čovjek trudi biti dobar ako ionako mora patiti u životu.

Razmislite

Neki vjeruju da se tragedije događaju zato što je sudbina tako htjela. Drugi smatraju da je Bog taj koji ljudima nanosi patnje kako bi kaznio zle ili iskušao vjeru dobrih ljudi. Neki pak misle da nije moguće u potpunosti shvatiti zašto dobri ljudi pate. No logično je pitati se...

  • Ima li smisla paziti na zdravlje i izbjegavati opasne situacije ako je cijeli naš život ionako predodređen sudbinom?

  • Ako je Bogu stalo do dobrih ljudi, kako može biti tako okrutan da im nanosi patnje kako bi ih iskušao?

    SAZNAJTE VIŠE

    Pogledajte kratki film Zašto Bog dopušta patnje? na stranici jw.org.

 Što kaže Biblija

Patnje nisu Božja kazna.

Zapravo, ljudi često pate jednostavno zato što su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.

“Trku ne dobivaju brzi, ni bitku silni, niti kruha imaju mudri, ni bogatstva razboriti, niti su u milosti oni u kojih je znanje; jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih” (PROPOVJEDNIK 9:11).

Patimo zbog svoje naslijeđene grešnosti.

Ljudi često koriste riječ “grijeh” za neko loše djelo koje netko učini. Međutim, Biblija tim izrazom opisuje i grešnu prirodu s kojom se svi ljudi rađaju, i dobri i loši.

“Od rođenja sam kriv za prijestup, grešan sam od trenutka kad me majka začela” (PSALAM 51:5, prijevod Novi svijet, englesko izdanje iz 2013.).

Naslijeđeni grijeh nanosi veliku štetu čovječanstvu.

Grijeh narušava naš odnos sa Stvoriteljem. No on negativno utječe i na naše odnose s drugim ljudima, naš odnos prema planetu na kojem živimo te na našu sliku o samima sebi. Sve to uzrokuje strašne patnje, kako pojedincima tako i ljudskom rodu u cjelini.

“Kad želim činiti dobro, zlo je u meni” (RIMLJANIMA 7:21).

“Znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i da je u boli sve do sada” (RIMLJANIMA 8:22).