Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jean Crespin i njegova Knjiga o mučenicima

Jean Crespin i njegova Knjiga o mučenicima

GODINE 1546. u francuskom gradu Meauxu četrnaest je muškaraca proglašeno krivima za herezu i osuđeno na smrt. Trebali su biti spaljeni na lomači. Čime su ti ljudi zaslužili tako tešku kaznu? Sastajali su se u privatnim kućama, molili se Bogu, pjevali psalme, slavili Gospodnju večeru i javno govorili da nikad neće prihvatiti idolopoklonstvo koje je uz papinski blagoslov postalo sastavni dio crkvenog bogoslužja.

Na dan smaknuća rimokatolički teolog François Picard napao je osuđenike izrugujući se njihovim vjerovanjima o Gospodnjoj večeri. Oni su mu zauzvrat počeli postavljati pitanja vezana za katolički nauk o transsupstancijaciji, prema kojem se kruh i vino prilikom proslave Gospodnje večere na čudesan način pretvaraju u Isusovo tijelo i krv. Osuđenici su ga upitali: ‘Kad jedete kruh, ima li on okus mesa? Kad pijete vino, ima li ono okus krvi?’

Premda Picard nije znao odgovoriti na ta pitanja, 14 osuđenika ipak je bilo živo spaljeno na lomači. Oni kojima nisu odsjekli jezike pjevali su psalme. Svećenici koji su prisustvovali pogubljenju počeli su pjevati kako bi ih nadglasali. Sutradan je Picard na istom mjestu izjavio da će tih 14 muškaraca vječno gorjeti u paklu.

U Europi 16. stoljeća bilo je opasno izraziti neslaganje s Crkvom. Mnogi koji su dovodili u pitanje općeprihvaćene crkvene nauke bili su okrutno mučeni i progonjeni. O strahotama koje su ti ljudi proživjeli svjedoči i knjiga Le Livre des martyrs (Knjiga o mučenicima), koju je Jean Crespin objavio 1554. u Ženevi. Ta je knjiga poznata i pod nazivom Histoire des martyrs (Povijest mučenika). *

Pravnik se priključuje reformaciji

Jean Crespin rodio se oko 1520. u gradu Arrasu, koji se danas nalazi na sjeverozapadu Francuske. Studirao je pravo u belgijskom gradu Leuvenu, gdje se vjerojatno prvi put susreo s reformacijskim idejama. Godine 1541. odselio se u Pariz kako bi ondje radio kao tajnik jednog uglednog pravnika. Otprilike u to vrijeme vidio je kako je na pariškom trgu Place Maubert na lomači spaljen Claude Le Painctre, koji je bio osuđen zbog hereze. Crespina se duboko dojmila vjera tog mladog zlatara, koji je bio pogubljen zato što je, prema Crespinovim riječima, “obznanjivao istinu roditeljima i prijateljima”.

Nekako u to vrijeme Crespin se zaposlio kao pravnik u Arrasu. No zbog reformacijskih vjerovanja koja je prihvatio ubrzo je bio optužen za herezu. Kako ne bi bio izveden pred sud, pobjegao je u Strasbourg, a kasnije se preselio u Ženevu. Ondje se družio s pristašama reformacije. Prestao se baviti pravom i počeo je tiskati knjige.

 Crespin je tiskao djela reformatora kao što su Jean Calvin, Martin Luther, John Knox i Théodore de Bèze te izvorni tekst grčkog dijela Biblije (takozvani Novi zavjet). Osim toga, tiskao je cijelu Bibliju ili neke njene dijelove na engleskom, francuskom, latinskom, španjolskom i talijanskom jeziku. No najviše je poznat po svom djelu Knjiga o mučenicima. U njemu je naveo mnoge ljude koji su od 1415. do 1554. bili pogubljeni zbog hereze.

Zašto su objavljivane knjige o mučenicima

Većina knjiga koje su objavili reformatori osuđivala je okrutnost katoličkih vjerskih vođa. Ta su djela hrabrila ljude tako što su protestantske mučenike prikazivala kao junake koji podnose iste patnje kakve su podnosili i Božji sluge iz prošlosti, pa tako i kršćani iz 1. stoljeća. Crespin je pisao o osobama koje su bile pogubljene zbog svoje vjere kako bi drugim protestantima dao primjer na koji se mogu ugledati. *

Crespinova knjiga zapravo je zbirka podataka o suđenjima i inkvizicijskim procesima. Ona ujedno sadrži izvještaje očevidaca i izjave koje su optuženici pisali dok su bili u zatvoru. U njoj se nalaze i pisma podrške upućena zatvorenicima, a neka od njih puna su biblijskih citata. Crespin je smatrao da je vjera optuženika koja dolazi do izražaja u njihovim pisanim izjavama “toliko vrijedna da nikad ne smije pasti u zaborav”.

Crespin u svojoj knjizi govori i o doktrinarnim temama, a ponajviše se bavi dobro poznatim pitanjima oko kojih se katolici i protestanti nikako nisu mogli usuglasiti. Naprimjer, tužitelji i optuženici sporili su se oko toga je li ispravno koristiti slike i kipove u štovanju Boga, postoji li čistilište, treba li se moliti za mrtve, ponavlja li se Isusova žrtva uvijek iznova tijekom katoličke mise te je li papa Božji zastupnik na Zemlji.

Knjiga o mučenicima svjedoči o sukobima i netoleranciji koji su obilježili to burno i krvavo razdoblje. Premda je Crespin pisao o tome kako su katolici progonili protestante, ne treba smetnuti s uma da su i protestanti znali jednako okrutno progoniti katolike.

Kroz čitavu povijest kriva je religija bila okaljana “krvlju proroka i svetih i svih koji su pobijeni na zemlji”. Nema sumnje da krv mučenika koje Bog smatra svojim vjernim slugama vapi k Bogu tražeći osvetu (Otkrivenje 6:9, 10; 18:24). Neki koji su u vrijeme Jeana Crespina bili mučeni i ubijeni zbog svoje vjere nesumnjivo su svim srcem tražili istinu o Bogu.

^ odl. 5 Jedno izdanje tog Crespinovog djela nosilo je naslov koji u prijevodu glasi: Knjiga o mučenicima, odnosno zbirka zapisa o mučenicima koji su dali život za ime našeg Gospodina Isusa Krista, od Jana Husa do ove godine, 1554. Za Crespinova života objavljeno je nekoliko revidiranih i proširenih izdanja različitih naslova i različitog sadržaja. Nakon njegove smrti objavljena su još neka izdanja.

^ odl. 11 Godine 1554, kad je Crespin objavio svoju Knjigu o mučenicima, tiskane su još dvije knjige koje govore o žrtvama vjerskih progona — jednu je napisao Ludwig Rabus na njemačkom, a drugu John Foxe na latinskom.