Ti su se cijenjeni satovi isprva izrađivali samo u velikim europskim gradovima kao što su London i Pariz. No s vremenom su se počeli izrađivati diljem Europe. Svi su ti satovi zadržali isti osnovni izgled, ali su bili ukrašeni na način koji je karakterističan za umjetnost određenog kraja. Sat je mogao biti ravnih ili zaobljenih linija, a njegovo je kućište moglo biti načinjeno od laganog ili masivnog drva. Ono se izrađivalo od borovine, ebanovine, mahagonija, hrastovine ili orahovine. Neka su kućišta bila jednostavnog izgleda, a neka bogato ukrašena i izrezbarena. Ljudi su zavoljeli stojeće satove ne samo zbog njihove izuzetne točnosti nego i zato što su oni bili lijep i otmjen ukras koji je postao dio sobnog namještaja.

No postoji još jedan razlog zbog kojeg su ljudima i dan-danas stojeći satovi zanimljivi i lijepi. Oni na neki način nalikuju ljudima. “Stojeći sat visok je kao prosječan čovjek i ima brojčanik koji nalikuje čovječjem licu”, kaže dr. Sinikka Mäntylä, koja se u Finskoj bavi istraživanjem starih satova. Čak i njihovi otkucaji podsjećaju na kucanje srca. Danas su precizni i jeftini kvarcni satovi zamijenili većinu tih prekrasnih starih ura. No čak i u ovom užurbanom vremenu stojeći satovi unose u naš život dašak prošlosti i određenu mjeru spokoja. U knjizi Keeping Time—Collecting and Caring for Clocks piše: “Odmjereno i polagano kucanje stojećih satova djeluje umirujuće i budi sjećanja na neka stara, mirnija vremena.”