Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Što kaže Biblija?

Tko je autor Biblije?

Tko je autor Biblije?

BIBLIJA otvoreno kaže tko ju je pisao. Različiti dijelovi te knjige započinju izrazima kao što su “riječi Nehemije”, “viđenje Izaije” i “riječ Jehovina koja je došla Joelu” (Nehemija 1:1; Izaija 1:1; Joel 1:1). Za neke povijesne zapise kaže se da su djelo Gada, Natana i Samuela (1. Ljetopisa 29:29). Naslovi nekih psalama također ukazuju na to tko ih je napisao (Psalam 79, 88, 89, 90, 103 i 127).

Budući da su Bibliju pisali ljudi, neki koji sumnjaju u njenu nadahnutost kažu da je ona naprosto plod ljudske mudrosti, kao i svaka druga knjiga. No postoje li opravdani razlozi za takvo mišljenje?

Četrdeset pisaca, jedan Autor

Pisci Biblije većinom su izjavili da su pisali u ime Jehove, jedinog pravog Boga, te da su to činili pod njegovim vodstvom ili pod vodstvom nekog njegovog anđeoskog predstavnika (Zaharija 1:7, 9). U hebrejskom dijelu Biblije proroci su preko 300 puta rekli: “Ovako kaže Jehova” (Amos 1:3; Mihej 2:3; Nahum 1:12). Mnogi njihovi zapisi započinju izrazima kao što su: “Riječ Jehovina što je došla Hošei” (Hošea 1:1; Jona 1:1). Apostol Petar je o Božjim prorocima rekao: “Ljudi su govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh” (2. Petrova 1:21).

Stoga je Biblija knjiga koja se sastoji od mnogo dijelova, no svi oni zajedno sačinjavaju skladnu cjelinu. To je knjiga koju su pisali ljudi, no oni su rekli da su pisali pod Božjim nadahnućem. Drugim riječima, Bog je koristio ljude kao zapisivače koji su pisali njegove misli. Kako je to učinio?

“Pismo nadahnuto od Boga”

“Sve je Pismo nadahnuto od Boga”, napisao je apostol Pavao (2. Timoteju 3:16). Grčka riječ koja je ovdje prevedena izrazom “nadahnuto od Boga” mogla bi se doslovno prevesti kao “od Boga udahnuto [u nekoga]” ili “bogodahnuto”. Prema tome, Bog je pomoću nevidljive sile utjecao na misli ljudskih pisaca i tako im prenio svoju poruku. S druge strane, riječi iz Deset zapovijedi Jehova je sam napisao na kamenim pločama (2. Mojsijeva 31:18). Ponekad je Bog svojim ljudskim slugama diktirao riječi koje su oni trebali zapisati. Tako u 2. Mojsijevoj 34:27 piše: “Jehova je dalje rekao Mojsiju: ‘Zapiši sebi te riječi...’”

U drugim prilikama Bog je dao ljudima da u viđenjima vide ono što su trebali zapisati. Tako je Ezekijel rekao: “Vidio sam viđenja Božja” (Ezekijel 1:1). Slično tome, “Danijel je na postelji svojoj usnio san i viđenja su mu prolazila glavom. Tada je zapisao san” (Danijel 7:1). Na sličan su način apostolu Ivanu bile prenesene poruke iz Otkrivenja, posljednje knjige Biblije. Ivan je napisao: “Obuzet duhom dospio sam u Gospodinov dan i začuo sam iza sebe jak glas, poput zvuka trube, kako govori: ‘Što vidiš, napiši u svitak’” (Otkrivenje 1:10, 11).

Zapisi otkrivaju osobnost pisaca

To što je Biblija nastala pod Božjim nadahnućem ne znači da se njeni pisci nisu mogli izražavati na sebi svojstven način. Dapače, svaki od njih trebao je uložiti određeni trud i unijeti se u zapisivanje Božje poruke. Pisac biblijske knjige Propovjednika rekao je da se “trudio pronaći ugodne riječi i napisati točne riječi istine” (Propovjednik 12:10). Ezra je pri sastavljanju svog povijesnog izvještaja istražio najmanje 14 izvora, među kojima su “ljetopisi kralja Davida” i “Knjiga o kraljevima Judinim i Izraelovim” (1. Ljetopisa 27:24; 2. Ljetopisa 16:11). Evanđelist Luka je “pomno ispitavši sve od početka, odlučio napisati sve po redu” (Luka 1:3).

Neke biblijske knjige otkrivaju određene pojedinosti o onima koji su ih pisali. Naprimjer, Matej Levi, koji je prije nego što je postao Isusov učenik bio poreznik, posebnu je pažnju posvetio brojevima. On je jedini evanđelist koji je naveo da je Isus bio izdan za “trideset srebrnjaka” (Matej 27:3; Marko 2:14). S druge strane, Luka je bio liječnik, pa je precizno naveo neke medicinske pojedinosti. Kad je opisivao zdravstveno stanje osoba koje je Isus izliječio, koristio je izraze kao što su “velika vrućica” i “pun gube” (Luka 4:38; 5:12; Kološanima 4:14). Jehova je često dopuštao piscima da se izražavaju vlastitim riječima i pišu sebi svojstvenim stilom, no istovremeno je usmjeravao njihove misli kako bi tekst koji napišu bio točan i kako bi vjerno prenosio njegovu poruku (Mudre izreke 16:9).

Konačan rezultat

Nije li zadivljujuće to što je četrdesetak pisaca, koji su živjeli u različitim zemljama u razdoblju od preko 1 600 godina, napisalo knjigu koja se u svakom pogledu odlikuje iznimnom skladnošću i dosljedno ukazuje na prekrasnu glavnu temu? (Vidi članak “O čemu govori Biblija?” na 19. stranici.) To bi bilo nemoguće da sve te pisce nije vodio isti Autor.

Je li Jehova za pisanje svoje Riječi morao koristiti ljude? Nije to morao učiniti. No time što je pisanje povjerio ljudima pokazao je da je iznimno mudar. Jedan od razloga zbog kojih je Biblija privlačna svim vrstama ljudi upravo je to što su njeni pisci na upečatljiv način izrazili čitav niz ljudskih osjećaja, pa čak i grižnju savjesti pokajničkog grešnika koji moli za Božje milosrđe, kao što je to učinio kralj David (Psalam 51:2-4, 13, 17, naslov).

Premda je Jehova za pisanje Biblije koristio ljude, možemo se pouzdati u njihovo djelo jednako kao i prvi kršćani, koji Sveto pismo “nisu prihvatili kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju, što ona uistinu i jest” (1. Solunjanima 2:13).