Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pogled u svijet

Pogled u svijet

Skupocjena voda

“To je najnoviji modni trend”, piše njemački časopis Natur+Kosmos. “Školarci koji žele biti cool uvijek nose sa sobom mineralnu vodu neke poznate marke. U New Yorku je postalo moderno zalaziti u barove u kojima se poslužuje voda. U hotelima s pet zvjezdica konobari poslužuju inozemne vrste mineralne vode s oznakama kvalitete koje se inače koriste za vrhunska vina.” Ta voda nije nimalo jeftina. “Ljudi skupo plaćaju mineralnu vodu koju nose u bocama prepoznatljivog dizajna”, piše u članku. U nekim hotelima litra vode koja je posebno cijenjena zbog svog porijekla može koštati preko 60 eura. Premda se flaširanu vodu poznatih marki smatra izrazom individualnosti i profinjenog ukusa potrošača, to ne znači da je ona bolja od drugih vrsta vode. Neki proizvođači tvrde da se oni koji piju njihovu vodu psihički i fizički bolje osjećaju, da su zdraviji te da ljepše izgledaju. No mnogi stručnjaci smatraju da ta voda nije ništa bolja od obične vode. Naprimjer, u Njemačkoj je voda iz vodovoda u najmanju ruku jednako kvalitetna kao i mineralna voda koja se doprema s drugog kraja svijeta, stoji u članku. Osim toga, vodu iz vodovoda ne treba se točiti u plastične boce ni dopremati iz područja udaljenih nekoliko tisuća kilometara.

Što Francuze čini vitkima?

“Francuzi jedu puno zasićenih masti”, piše u biltenu UC Berkeley Wellness Letter. “Unatoč tome, mršaviji su od Amerikanaca i imaju daleko manje izgleda da postanu gojazni. U Francuskoj je broj smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim bolestima 50 posto manji nego u Sjedinjenim Državama. Također je manji nego u bilo kojoj drugoj zemlji [Europske unije].” Kako je to moguće? Možda je stvar u tome što Francuzi “konzumiraju manje kalorija”, piše Wellness Letter. Istraživanja koja su provedena u restoranima u Parizu i Philadelphiji (Pennsylvania, SAD) pokazala su da se u francuskim restoranima serviraju znatno manje porcije. Osim toga, primijećeno je da u kuharicama postoje razlike s obzirom na količinu namirnica potrebnih za pripremu pojedinih jela. Tako je u francuskim kuharicama standardna porcija mesa manja nego u američkim. “Jedno od najzanimljivijih otkrića je to što Francuzi znatno duže jedu svoje manje porcije hrane”, stoji u članku. “Prosječni Francuz potroši na jelo gotovo 100 minuta dnevno, dok Amerikanac pojede ‘kruh svoj svagdašnji’ (i sve drugo) za samo 60 minuta.” Što se iz svega toga može zaključiti? Pazite na kalorije! Jedite zdravu hranu, i to u umjerenim količinama. Jedite polako i uživajte u okusu hrane. Ako vam u restoranu serviraju veliku porciju, podijelite je s osobom s kojom ste došli ili ponesite ostatak kući. Osim toga, potrudite se oko pripreme hrane kod kuće kako biste i u tim svakodnevnim prilikama uživali u jelu.

Kako čuvati knjige

“[Knjigama] su najgori neprijatelji zub vremena i vlaga”, piše u jednom članku meksičkog časopisa Día Siete. Da bi knjige što duže bile u dobrom stanju, s njih treba obrisati prašinu najmanje jednom godišnje, kaže se u članku. No pritom čvrsto uhvatite knjigu kako se između listova ne bi uvukla prašina. Ako u zraku ima puno vlage, knjigu možete zaštititi tako da svaki list pospete običnim bijelim puderom, zatim zatvorite knjigu i pritisnete je nekim teškim predmetom. Nakon nekoliko dana četkicom uklonite prašak. Ako se zbog vlage na knjizi uhvati plijesan, lagano je ostružite žiletom, a potom to mjesto očistite alkoholom. Nemojte uzimati knjigu s police tako da je povučete za vrh hrpta. Bilo bi najbolje da je s dva prsta uhvatite za sredinu hrpta, malo je pomaknete lijevo-desno kako biste je odvojili od drugih knjiga na polici, a zatim je lagano izvučete. Velike i teške knjige, pogotovo one koje su stare, lako se mogu oštetiti ako uspravno stoje na polici. Stoga ih je bolje polegnuti na policu.

Izumire li Unitaristička crkva?

“Jedna od najstarijih vjerskih zajednica [u Velikoj Britaniji] (...) ima tako malo članova da za nekoliko desetljeća više neće ni postojati”, piše londonski The Times. Unitaristička crkva u Velikoj Britaniji ima manje od 6 000 članova. Polovica njih ima preko 65 godina. Izumiranje tog vjerskog pokreta pretkazao je Peter Hughes, koji već godinama služi kao svećenik u Unitarističkoj crkvi. Navevši kao primjer najstariju unitarističku crkvu u Liverpoolu, Hughes je rekao: “Ta crkva nema svećenika još od 1976. U tom je gradu unitaristički pokret praktički izumro.” U Engleskoj se naziv “Unitaristička crkva” koristi od 1673, piše The Times. “U 18. stoljeću mnogi su engleski prezbiterijanci postali unitaristi nakon što su, potaknuti teološkom raspravom o božanskoj naravi Krista koja je uzrokovala podjelu u Anglikanskoj crkvi, odbacili vjerovanje u Trojstvo.” U članku se zatim dodaje: “Budući da danas više nije zabranjeno zastupati učenje koje ne priznaje Trojstvo i da mnoge crkve toleriraju ‘vjernike’ koji imaju liberalne stavove o tradicionalnim doktrinama, više nema potrebe za postojanjem unitarističkog pokreta.”

Zašto s godinama postajemo niži?

U starijoj životnoj dobi ljudi obično postaju niži. “Tome uvelike doprinosi sila teža”, pišu australske novine The Daily Telegraph. Zbog utjecaja sile teže čovjekova se visina mijenja tokom dana. Najviši smo dok spavamo. “No kad ostarimo i oslabimo, visina nam se počne trajno smanjivati”, pišu novine. “Ljudi s godinama gube mišićnu masu i masno tkivo. Te su pojave sastavni dio procesa starenja i izravno su povezane s hormonalnim promjenama. Kralješci se s vremenom počnu deformirati i urušavati, uslijed čega se kralježnica skrati dva do tri centimetra, a možda i više.” Uzrok skraćivanja kralježnice mogla bi biti osteoporoza.

Djeca koja govore dva jezika

“Kad se djecu koja uče govoriti dva ili više jezika odgaja strpljivo i taktično, njihovo znanje jezika kasnije može mnogo koristiti njima samima, njihovim obiteljima, a i društvu u kojem žive”, pišu novine Milenio iz Ciudad de Mexica. Na temelju raznih istraživanja “zaključeno je da djeca koja govore dva jezika postižu bolji uspjeh u školi nego djeca koja govore samo jedan jezik”. Ponekad su roditelji zabrinuti kad djeca u jednoj rečenici pomiješaju riječi iz dva jezika ili prave greške u govoru jer gramatička pravila jednog jezika primjenjuju na onaj drugi. “No te su gramatičke greške beznačajne i brzo se izgube”, kaže profesor Tony Cline, psiholog koji se bavi istraživanjem razvitka govornih sposobnosti kod djece. Ako dijete od rođenja uči materinji jezik oba roditelja, počet će govoriti oba jezika, a s vremenom će ih moći i razlikovati.