Rimljanima 4:1-25
4 A što onda reći o našem praocu Abrahamu? Što je on dobio?
2 Da je Abraham bio proglašen pravednim zbog svojih djela, imao bi razloga hvaliti se, ali ne pred Bogom.
3 Jer što kažu Pisma? “Abraham je povjerovao Jehovi*, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.”+
4 Kad čovjek koji radi dobije plaću, ona nije dar*, nego nešto što je dužan dobiti*.
5 Ali ako se čovjek ne oslanja na svoja djela, nego se uzda u Boga, koji bezbožnika proglašava pravednim, Bog tog čovjeka smatra pravednim zbog njegove vjere.+
6 Tako i David govori o sreći čovjeka kojeg Bog smatra pravednim, ali ne zbog njegovih djela:
7 “Sretni su oni kojima je bezakonje oprošteno i kojima su grijesi pokriveni*.
8 Sretan je čovjek kojem Jehova* ne pamti grijeh.”+
9 Je li onda ta sreća samo za obrezane ili i za neobrezane?+ Jer kažemo: “Abrahama je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.”+
10 A kad ga je počeo smatrati pravednim? Kad je bio obrezan ili dok je još bio neobrezan? Tada još nije bio obrezan, nego je bio neobrezan.
11 I primio je znak+ – obrezanje – kao potvrdu* da ga Bog smatra pravednim zbog vjere koju je imao dok je bio neobrezan. Tako je postao otac svima neobrezanima koji vjeruju+ kako bi ih Bog smatrao pravednima.
12 Postao je otac i obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezivanja nego i onima koji žive u skladu s vjerom koju je imao naš otac Abraham+ dok je bio neobrezan.
13 Doista, obećanje da će naslijediti svijet ni Abraham ni njegovi potomci nisu dobili zbog držanja Zakona,+ nego zato što ga je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.+
14 Jer ako su nasljednici oni koji se drže Zakona, vjera postaje beskorisna i obećanje je poništeno.
15 Ustvari, Zakon donosi Božju srdžbu,+ no gdje nema Zakona, nema ni prijestupa.+
16 Dakle, obećanje je dano zbog vjere, po nezasluženoj dobroti,+ i zajamčeno je da će se ispuniti na svim Abrahamovim potomcima,+ ne samo na onima koji se drže Zakona nego i na onima koji imaju vjeru poput Abrahama, koji je otac svih nas.+
17 (Kao što je napisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda.”+) To je bilo pred Bogom, u kojeg je on vjerovao, pred onim koji oživljava mrtve i govori o onome što se još nije dogodilo kao da se već dogodilo*.
18 Iako Abraham nije imao razloga nadati se, imao je nadu i zato je vjerovao da će postati ocem mnogih naroda, u skladu s riječima: “Toliko će mnogo biti tvojih potomaka.”+
19 I vjera mu nije oslabjela premda je znao da mu je tijelo takoreći mrtvo (jer mu je bilo oko 100 godina+) i da je Sara nerotkinja*.+
20 Ali zbog Božjeg obećanja nije se pokolebao niti je izgubio vjeru, nego mu je vjera dala snage, pa je proslavio Boga
21 i bio je potpuno uvjeren da on može ispuniti ono što je obećao.+
22 Zato ga je Bog “smatrao pravednim”.+
23 No da ga je “smatrao pravednim” nije napisano samo radi njega+
24 nego i radi nas – onih koje će Bog smatrati pravednima jer vjerujemo u njega, koji je našeg Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.+
25 On je bio predan da umre za naše prijestupe+ i uskrsnut da mi budemo proglašeni pravednima.+
Bilješke
^ Vidi dodatak A5.
^ Ili: “izraz nezaslužene dobrote”.
^ Ili: “što mu se duguje”.
^ Ili: “oprošteni”.
^ Vidi dodatak A5.
^ Ili: “jamstvo”. Dosl.: “pečat”.
^ Moguće i: “i čini da nastane ono čega još nema”.
^ Dosl.: “i da je Sarina maternica mrtva”.