Rimljanima 4:1-25

  • Abraham proglašen pravednim zbog vjere (1⁠–⁠12)

    • Abraham je otac svima koji vjeruju (11)

  • “Obećanje je dano zbog vjere” (13⁠–⁠25)

4  A što onda reći o našem praocu Abrahamu? Što je on dobio? 2  Da je Abraham bio proglašen pravednim zbog svojih djela, imao bi razloga hvaliti se, ali ne pred Bogom. 3  Jer što kažu Pisma? “Abraham je povjerovao Jehovi*, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.”+ 4  Kad čovjek koji radi dobije plaću, ona nije dar*, nego nešto što je dužan dobiti*. 5  Ali ako se čovjek ne oslanja na svoja djela, nego se uzda u Boga, koji bezbožnika proglašava pravednim, Bog tog čovjeka smatra pravednim zbog njegove vjere.+ 6  Tako i David govori o sreći čovjeka kojeg Bog smatra pravednim, ali ne zbog njegovih djela: 7  “Sretni su oni kojima je bezakonje oprošteno i kojima su grijesi pokriveni*. 8  Sretan je čovjek kojem Jehova* ne pamti grijeh.”+ 9  Je li onda ta sreća samo za obrezane ili i za neobrezane?+ Jer kažemo: “Abrahama je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.”+ 10  A kad ga je počeo smatrati pravednim? Kad je bio obrezan ili dok je još bio neobrezan? Tada još nije bio obrezan, nego je bio neobrezan. 11  I primio je znak+ – obrezanje – kao potvrdu* da ga Bog smatra pravednim zbog vjere koju je imao dok je bio neobrezan. Tako je postao otac svima neobrezanima koji vjeruju+ kako bi ih Bog smatrao pravednima. 12  Postao je otac i obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezivanja nego i onima koji žive u skladu s vjerom koju je imao naš otac Abraham+ dok je bio neobrezan. 13  Doista, obećanje da će naslijediti svijet ni Abraham ni njegovi potomci nisu dobili zbog držanja Zakona,+ nego zato što ga je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.+ 14  Jer ako su nasljednici oni koji se drže Zakona, vjera postaje beskorisna i obećanje je poništeno. 15  Ustvari, Zakon donosi Božju srdžbu,+ no gdje nema Zakona, nema ni prijestupa.+ 16  Dakle, obećanje je dano zbog vjere, po nezasluženoj dobroti,+ i zajamčeno je da će se ispuniti na svim Abrahamovim potomcima,+ ne samo na onima koji se drže Zakona nego i na onima koji imaju vjeru poput Abrahama, koji je otac svih nas.+ 17  (Kao što je napisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda.”+) To je bilo pred Bogom, u kojeg je on vjerovao, pred onim koji oživljava mrtve i govori o onome što se još nije dogodilo kao da se već dogodilo*. 18  Iako Abraham nije imao razloga nadati se, imao je nadu i zato je vjerovao da će postati ocem mnogih naroda, u skladu s riječima: “Toliko će mnogo biti tvojih potomaka.”+ 19  I vjera mu nije oslabjela premda je znao da mu je tijelo takoreći mrtvo (jer mu je bilo oko 100 godina+) i da je Sara nerotkinja*.+ 20  Ali zbog Božjeg obećanja nije se pokolebao niti je izgubio vjeru, nego mu je vjera dala snage, pa je proslavio Boga 21  i bio je potpuno uvjeren da on može ispuniti ono što je obećao.+ 22  Zato ga je Bog “smatrao pravednim”.+ 23  No da ga je “smatrao pravednim” nije napisano samo radi njega+ 24  nego i radi nas – onih koje će Bog smatrati pravednima jer vjerujemo u njega, koji je našeg Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.+ 25  On je bio predan da umre za naše prijestupe+ i uskrsnut da mi budemo proglašeni pravednima.+

Bilješke

Ili: “izraz nezaslužene dobrote”.
Ili: “što mu se duguje”.
Ili: “oprošteni”.
Ili: “jamstvo”. Dosl.: “pečat”.
Moguće i: “i čini da nastane ono čega još nema”.
Dosl.: “i da je Sarina maternica mrtva”.