Psalmi 57:1-11
Ravnatelju, za “Nemoj pogubiti!” Miktam.* Davidov psalam, koji je spjevao kad je pobjegao od Šaula i sklonio se u pećinu.+
57 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi sejer kod tebe nalazim utočište.+
U sjeni tvojih krila nalazim utočište dok ne prođu nevolje.+
2 Prizivam svevišnjeg Boga,pravog Boga, koji će ih radi mene okončati.
3 On će poslati pomoć s nebesa i spasiti me.+
Zaustavit će onoga koji me napada. (Sela)
Bog će pokazati svoju ljubav* i vjernost.+
4 Okružen sam lavovima.+
Čak i kad legnem na počinak oko mene su ljudi koji me žele proždrijeti.
Zubi su im koplja i strijele,jezik im je oštar mač.+
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,neka tvoja slava bude nad svom zemljom.+
6 Postavili su mrežu mojim nogama,+pognuo sam se pod teretom nevolja.+
Za mene su iskopali jamu,ali sami su u nju upali.+ (Sela)
7 Moje je srce postojano, Bože,+moje je srce postojano.
Pjevat ću ti i pjesmom te hvaliti.
8 Probudi se, srce moje!
Probudi se, psaltire, i ti, harfo!
Zoru ću probuditi.+
9 Hvalit ću te među narodima, Jehova,+pjevat ću* ti hvalospjeve među narodima.+
10 Jer tvoja je vjerna ljubav velika, seže do nebesa,+i tvoja je vjernost velika, dopire do oblaka.
11 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,neka tvoja slava bude nad svom zemljom.+
