Psalmi 141:1-10
Davidova pjesma.
141 Prizivam te, Jehova.+
Pohitaj mi u pomoć!+
Poslušaj me kad te prizovem.+
2 Neka ti moja molitva bude kao pomno pripremljeni kad+ koji se prinosi pred tobom,+neka ti moje podignute ruke budu kao večernja žitna žrtva.+
3 Postavi, Jehova, stražu na moja usta,čuvara na vrata mojih usana.+
4 Ne daj da mi se srce prikloni ikakvom zlu,+da činim zla djela zajedno sa zlima.
Ne želim se gostiti njihovim poslasticama.
5 Ako me pravednik udari, to je izraz vjerne ljubavi,+ako me ukori, to mi je poput ulja izlivenog na glavu,+koje moja glava neće odbiti.+
Molit ću se za njega i kad bude u nevolji.
6 Narodni suci bačeni su s litice,ali narod će slušati moje riječi jer su ugodne.
7 Kao što grude zemlje nakon oranja ostanu rasute po polju,tako su naše kosti rasute na ustima groba*.
8 A meni su oči uprte u tebe, Jehova, Svevišnji Gospodine.+
Ti si moje utočište.
Nemoj mi oduzeti život.*
9 Sačuvaj me od zamke koju su mi postavili,od stupica onih koji čine zlo.
10 Zli će svi do jednog upasti u mreže koje su sami postavili,+a ja ću sve to izbjeći.
Bilješke
^ Ili: “šeola”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
^ Ili: “Ne daj da mi duša ode u smrt.”
