Postanak 24:1-67

24  A Abraham je zašao u duboku starost i Jehova ga je blagoslovio u svemu.+  Abraham je rekao svom sluzi, najstarijem u svom domu, koji je upravljao svime što je on imao:+ “Molim te, stavi ruku pod moje bedro*  i zakuni mi se Jehovom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nećeš mom sinu uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, među kojima živim.+  Otiđi u moju zemlju, k mom rodu,+ i izaberi ženu za mog sina Izaka.”  Ali sluga mu je rekao: “A što ako žena ne bude htjela doći sa mnom u ovu zemlju? Hoćeš li da onda odvedem tvog sina u zemlju iz koje si otišao?”+  Nato mu je Abraham rekao: “Nipošto nemoj mog sina odvesti onamo!+  Jehova, Bog nebeski, koji me odveo iz doma mog oca i iz zemlje mog roda+ i koji mi se obratio i zakleo mi se:+ ‘Tvom ću potomstvu*+ dati ovu zemlju’,+ on će poslati svog anđela pred tobom+ i ti ćeš odande+ dovesti ženu mom sinu.  No ako žena ne bude htjela poći s tobom, bit ćeš oslobođen ove zakletve. Ali nemoj mog sina odvesti onamo!”  I sluga je stavio ruku pod bedro svog gospodara Abrahama i zakleo mu se da će tako učiniti.+ 10  Potom je sluga uzeo deset gospodarevih deva i spremio svakovrsna blaga svog gospodara. Tada je krenuo u Mezopotamiju, u Nahorov grad. 11  Kad je stigao do bunara koji se nalazio izvan grada, pustio je deve da ondje poliježu. Bilo je to u predvečerje, u vrijeme kad žene izlaze zahvaćati vodu. 12  A onda je rekao: “Jehova, Bože mog gospodara Abrahama, molim te, pomozi mi da danas sve dobro prođe i iskaži vjernu ljubav mom gospodaru Abrahamu. 13  Evo stojim kraj izvora vode, a kćeri stanovnika ovog grada dolaze zahvatiti vodu. 14  Neka djevojka kojoj kažem: ‘Molim te, spusti vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, a i deve ću ti napojiti’, bude ona koju si izabrao za svog slugu Izaka. Po tome ću znati da si iskazao vjernu ljubav mom gospodaru.” 15  On to još nije dokraja ni izgovorio, a već je došla djevojka s vrčem na ramenu. Bila je to Rebeka, kći Betuela,+ sina Milke,+ žene Abrahamovog brata Nahora.+ 16  Ona je bila vrlo lijepa i bila je djevica – još nije bila legla s muškarcem. Sišla je do izvora, napunila vrč, a onda se vratila gore. 17  I sluga joj je odmah potrčao u susret i rekao: “Molim te, daj mi malo vode iz vrča!” 18  A ona mu je odgovorila: “Pij, gospodaru!” I brzo je spustila vrč s ramena i dala mu piti. 19  Kad se napio, rekla je: “Davat ću vode i tvojim devama dok se sve ne napoje.” 20  Onda je brzo izlila vrč u korito i opet otrčala do bunara da zahvati vode. I tako je donosila vodu dok nije napojila sve njegove deve. 21  Cijelo to vrijeme čovjek ju je šutke zadivljeno promatrao, pitajući se je li Jehova blagoslovio njegovo putovanje. 22  Kad su se deve napojile, čovjek joj je dao nosni prsten od zlata, težak pola šekela*, i dvije zlatne narukvice, teške 10 šekela, 23  a zatim je rekao: “Molim te, kaži mi čija si kći! Ima li u kući tvog oca mjesta za nas da prenoćimo?” 24  A ona mu je odgovorila: “Ja sam kći Betuela,+ sina Milke, kojeg je ona rodila Nahoru.”+ 25  Zatim mu je rekla: “Imamo slame i mnogo hrane za stoku, a i mjesta gdje se može prenoćiti.” 26  Čovjek je tada kleknuo i poklonio se Jehovi do zemlje 27  te je rekao: “Neka je hvaljen Jehova, Bog mog gospodara Abrahama, jer nije prestao pokazivati ljubav* i vjernost mom gospodaru! Jehova me doveo u kuću braće mog gospodara.” 28  Djevojka je otrčala i sve to ispričala svojoj majci i ostalim ukućanima. 29  A Rebeka je imala brata koji se zvao Laban.+ On je otrčao k čovjeku koji je čekao izvan grada, kod izvora. 30  Naime, kad je Laban vidio nosni prsten i narukvice na rukama svoje sestre Rebeke te od nje čuo što joj je kazao taj čovjek, koji je još stajao kod deva na izvoru, otišao je k njemu. 31  Rekao mu je: “Dođi, ti kojeg je Jehova blagoslovio! Zašto tu stojiš? Ja sam pripremio kuću i mjesto za deve.” 32  Tada je čovjek došao u kuću, a on* je rastovario deve, donio slamu i hranu za njih te vodu da se operu noge tom čovjeku i ljudima koji su bili s njim. 33  No kad su pred njega stavili hranu, on je rekao: “Neću jesti dok ne kažem zašto sam došao.” A Laban je rekao: “Onda kaži!” 34  Tada je čovjek kazao: “Ja sam Abrahamov sluga.+ 35  Jehova je silno blagoslovio mog gospodara i učinio ga vrlo bogatim – dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.+ 36  A Sara, žena mog gospodara, rodila je sina mom gospodaru kad je već bila u poodmaklim godinama.+ On će od svog oca naslijediti sav njegov imetak.+ 37  Stoga je moj gospodar tražio da mu se zakunem i rekao mi: ‘Ne smiješ mom sinu uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji živim.+ 38  Idi u kuću mog oca, k mojoj obitelji,+ i izaberi ženu za mog sina.’+ 39  Ali ja sam rekao svom gospodaru: ‘A što ako žena ne bude htjela poći sa mnom?’+ 40  On mi je odgovorio: ‘Jehova, kojem služim,+ poslat će svog anđela+ s tobom i sigurno će blagosloviti tvoje putovanje, a ti dovedi ženu mom sinu iz moje obitelji, iz doma mog oca.+ 41  Bit ćeš oslobođen svoje zakletve ako dođeš k mojoj obitelji, a oni ti ne daju djevojku. Tada ćeš biti oslobođen zakletve.’+ 42  Kad sam danas došao na izvor, rekao sam: ‘Jehova, Bože mog gospodara Abrahama, ako mi želiš pomoći da izvršim zadatak koji mi je povjeren, 43  neka se dogodi ovako: Sad stojim na izvoru vode. Neka djevojka+ koja dođe zahvatiti vodu i ja joj kažem: “Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvog vrča”, 44  a ona odgovori: “Pij, a i deve ću ti napojiti”, bude žena koju je Jehova izabrao za sina mog gospodara.’+ 45  Još to nisam u sebi dokraja ni izgovorio, a već je došla Rebeka s vrčem na ramenu, sišla do izvora i zahvatila vodu. Tada sam joj rekao: ‘Molim te, daj mi da se napijem!’+ 46  Ona je brzo spustila vrč i rekla: ‘Pij,+ a i deve ću ti napojiti!’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve. 47  Potom sam je upitao: ‘Čija si kći?’ A ona je odgovorila: ‘Ja sam kći Nahorovog sina Betuela, kojeg mu je rodila Milka.’ Tada sam joj stavio prsten na nos i narukvice na ruke.+ 48  A onda sam kleknuo i poklonio se Jehovi do zemlje te izrekao hvalu Jehovi, Bogu mog gospodara Abrahama,+ koji me vodio pravim putem da pronađem unuku brata mog gospodara i dovedem je da bude žena njegovom sinu. 49  A sada, ako želite iskazati ljubav* i vjernost mom gospodaru, recite mi! Ako ne želite, i to mi recite, da znam što mi je činiti.”+ 50  A Laban i Betuel odgovorili su: “Jehova je sve to vodio. Zato nije na nama da ti kažemo ni da ni ne*. 51  Evo, tu je Rebeka. Povedi je sa sobom i idi! Neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što je Jehova rekao.” 52  Kad je Abrahamov sluga čuo što su rekli, odmah se poklonio Jehovi do zemlje. 53  I sluga je izvadio predmete od srebra i zlata i haljine te ih dao Rebeki, a i njenom bratu i majci dao je vrijedne darove. 54  Potom su on i ljudi koji su bili s njim jeli i pili te su ondje prenoćili. Kad je sluga ujutro ustao, rekao je: “Pustite me da se vratim svom gospodaru!” 55  Nato su Rebekin brat i majka rekli: “Neka djevojka ostane s nama barem deset dana. Poslije može ići.” 56  Ali on im je kazao: “Ne zadržavajte me kad mi je Jehova pomogao da izvršim svoj zadatak. Pustite me da idem svom gospodaru!” 57  Tada su oni rekli: “Pozovimo djevojku da čujemo što ona misli!” 58  I pozvali su Rebeku i upitali je: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” A ona je odgovorila: “Hoću.” 59  I tako su otpremili Rebeku*,+ njenu dojkinju*+ i Abrahamovog slugu s njegovim ljudima. 60  I blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Sestro naša, budi majka nebrojenim tisućama i neka tvoji potomci osvoje gradove* onih koji ih mrze!”+ 61  Zatim su Rebeka i njene sluškinje ustale, sjele na deve i krenule za čovjekom. Tako je sluga poveo Rebeku i otišao odande. 62  A Izak je živio u području Negeba.+ Jednog je dana, nakon što se vratio iz okolice Beer-Lahaj-Roia,+ 63  u predvečerje otišao u polje kako bi razmišljao.+ Kad je podignuo pogled, vidio je da dolaze deve. 64  A kad je Rebeka podignula pogled, ugledala je Izaka i brzo sišla s deve. 65  Tada je upitala slugu: “Tko je onaj čovjek koji nam preko polja dolazi u susret?” Sluga je odgovorio: “To je moj gospodar.” Nato je ona uzela veo i pokrila se. 66  I sluga je ispričao Izaku sve što je učinio. 67  Potom je Izak doveo Rebeku u šator svoje majke Sare+ i tako mu je ona postala žena. Izak ju je zavolio+ te se utješio nakon smrti svoje majke.+

Bilješke

Po svemu sudeći, tom se gestom u staro doba potvrđivala zakletva.
Dosl.: “sjemenu”.
Šekel je imao 11,4 grama. Vidi dodatak B14.
Ili: “vjernu ljubav”.
Vjerojatno se misli na Labana.
Ili: “vjernu ljubav”.
Ili: “ni zlo ni dobro”.
Dosl.: “svoju sestru Rebeku”.
Riječ je o ženi koja ju je nekada dojila, a kasnije joj je postala sluškinja.
Ili: “vrata”.