Luka 17:1-37

  • O spoticanju, opraštanju i vjeri (1⁠–⁠6)

  • “Mi smo obični robovi, nismo vrijedni hvale” (7⁠–⁠10)

  • Isus izliječio deset gubavaca (11⁠–⁠19)

  • Dolazak Božjeg kraljevstva (20⁠–⁠37)

    • “Božje je kraljevstvo među vama” (21)

    • “Sjetite se Lotove žene!” (32)

17  Tada je Isus rekao svojim učenicima: “Bit će zamki koje ljude navode na grijeh* – to je neizbježno. Ali teško onome tko nekoga navede na grijeh!  Bilo bi mu bolje da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da bude bačen u more nego da jednog od ovih malih pokoleba u vjeri*.+  Pazite na sebe! Ako tvoj brat počini grijeh, ukori ga.+ Ako se pokaje, oprosti mu.+  Ako ti i sedam puta na dan sagriješi i sedam puta dođe k tebi i kaže: ‘Kajem se’, oprosti mu.”+  A apostoli su rekli Gospodinu: “Daj nam više vjere!”+  Tada je Gospodin rekao: “Kad bi vaša vjera bila velika samo kao zrno gorušice, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i on bi vas poslušao.+  Ako netko od vas ima roba koji ore ili čuva stado, hoće li mu reći kad se on vrati s polja: ‘Hajde, dođi i smjesti se za stol’?  Neće li mu umjesto toga reći: ‘Pripremi mi nešto za večeru pa stavi pregaču i poslužuj me dok jedem i pijem, a poslije i ti možeš jesti i piti’?  Treba li zahvaliti robu zato što je izvršio svoje dužnosti? 10  Tako i vi, kad izvršite sve svoje dužnosti, recite: ‘Mi smo obični robovi, nismo vrijedni hvale. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.’”+ 11  Na putu u Jeruzalem prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. 12  Kad je ulazio u neko selo, ugledalo ga je deset gubavaca. No držali su se podalje.+ 13  I povikali su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” 14  Kad ih je ugledao, rekao im je: “Idite i pokažite se svećenicima.”+ I dok su išli k njima, očistili su se od gube.+ 15  Kad je jedan od njih vidio da je izliječen, vratio se slaveći Boga na sav glas. 16  Pao je ničice pred Isusove noge i zahvalio mu. A bio je Samarićanin.+ 17  Tada je Isus rekao: “Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje je onda ostalih devet? 18  Zar se nijedan od njih nije vratio da bi iskazao čast* Bogu osim ovog čovjeka iz drugog naroda?” 19  Zatim mu je rekao: “Ustani i idi. Tvoja te vjera ozdravila.”+ 20  Kad su farizeji upitali Isusa kada će doći Božje kraljevstvo,+ on im je odgovorio: “Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga svi vide. 21  Ljudi neće reći: ‘Evo, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Jer Božje je kraljevstvo među vama.”+ 22  Tada je rekao učenicima: “Doći će vrijeme kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina Čovječjeg, ali ga nećete vidjeti. 23  I ljudi će vam govoriti: ‘Eno, ondje je!’ ili ‘Evo, ovdje je!’ Ali ne idite onamo i ne trčite za njima.+ 24  Jer kao što munja sijevne i obasja nebo od jednog kraja do drugoga, tako će biti i sa Sinom Čovječjim+ u njegov dan.+ 25  Ali on najprije mora mnogo toga pretrpjeti i ovaj ga naraštaj mora odbaciti.+ 26  I kao što je bilo u Noinim danima,+ tako će biti i u danima Sina Čovječjeg:+ 27  ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali sve do dana kad je Noa ušao u arku.+ I došao je potop i sve ih uništio.+ 28  Bit će kao i u Lotovim danima:+ ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. 29  Ali onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili.+ 30  Tako će biti i onog dana kad se pojavi Sin Čovječji.+ 31  Tko tog dana bude na krovu, neka ne silazi da uzme stvari iz kuće. I tko bude na polju, neka se ne vraća radi onog što je ostavio u kući. 32  Sjetite se Lotove žene!+ 33  Tko se god trudi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga god izgubi, sačuvat će ga.+ 34  Kažem vam, te će noći dvoje biti u jednom krevetu – jedno će se uzeti, a drugo će biti ostavljeno.+ 35  Dvije će žene mljeti na istom žrvnju – jedna će se uzeti, a druga će biti ostavljena.” 36  * —— 37  I tada su mu rekli: “Gdje će to biti, Gospodine?” A on im je odgovorio: “Gdje su leševi, ondje će se skupljati orlovi.”+

Bilješke

Dosl.: “spoticanje”.
Dosl.: “navede na spoticanje”.
Dosl.: “dao slavu”.