Psalam 90:1-17
Molitva Mojsija, čovjeka Božjeg.+
90 Jehova, ti si obitavalište naše+iz naraštaja u naraštaj.+
2 Prije nego su se gore rodile,+prije nego si zemlju+ i plodno tlo+ sazdao,*odvijeka i dovijeka ti si Bog.+
3 Čovjeka smrtnog u prah vraćaš+i govoriš: “Vratite se onamo, sinovi ljudski!”+
4 Jer tisuću je godina u očima tvojim kao dan jučerašnji kad prođe+i kao straža noćna.+
5 Ti ih odnosiš,+ oni su poput sna,+ujutro su kao trava zelena koja niče+ —
6 ujutro cvate i niče,+uvečer vene i suši se.+
7 Jer nestaje nas u gnjevu tvojemu,+smeteni smo zbog srdžbe tvoje.+
8 Naše si prijestupe stavio pred sebe,+naše grijehe tajne* pred svijetlo lice svoje.+
9 Jer svi su se dani naši primakli kraju svojemu zbog gnjeva tvojega,+godine su naše proletjele kao uzdah.+
10 Dani naši traju sedamdeset godina,+a kod snažnijih osamdeset godina,+no samo nevolju i zlo donose,+jer brzo prolaze i mi odlijećemo.+
11 Tko poznaje snagu gnjeva tvojega+i tko poznaje srdžbu tvoju, veliku kao i strah koji zaslužuješ?+
12 Nauči nas tako brojiti dane naše+da steknemo srce mudro!+
13 Vrati se, Jehova!+ Dokle će to trajati?+Sažali se na sluge svoje!+
14 Nasiti nas ujutro milošću* svojom,+da kličemo radosno i veselimo se u sve dane svoje!+
15 Obraduj nas za sve one dane kad si nam nevolju nanosio,+za sve one godine kad smo zlo gledali!+
16 Neka se djelo tvoje pokaže slugama tvojim+i veličanstvenost tvoja na sinovima njihovim!+
17 Neka dobrota* Jehove, Boga našega, bude na nama!+Daj da uspije djelo ruku naših,+daj da djelo ruku naših uspije!+
Bilješke
^ Doslovno: “u bolima porođajnim (trudovima) rodio”.
^ Ili: “grijehe kojih nismo svjesni”.
^ Ili: “krasota”.
