Psalam 77:1-20
Upravitelju, za jedutun.* Psalam Asafov.+ Napjev.
77 Glasom svojim zavapit ću k Bogu,+zavapit ću k Bogu glasom svojim i on će uho svoje k meni prikloniti.+
2 U dan nevolje svoje Jehovu tražim.+Noću ruku pružam i ne posustajem,duša moja ne da se utješiti.+
3 Sjetit ću se Boga i nemir će me obuzeti,+zamislit ću se i klonut ću duhom.+ (Sela)
4 Ti držiš vjeđe moje,+uznemiren sam, ne mogu govoriti.+
5 Razmišljao sam o danima davnim,+o godinama prošlosti pradavne.
6 Sjetit ću se glazbe struna svojih noću,+u srcu svojemu zamislit ću se+i duh će moj razmišljati o svemu.
7 Hoće li nas Jehova dovijeka odbacivati+i zar ga se nikad više neće moći udobrovoljiti?+
8 Je li milosti* njegove zauvijek nestalo?+Je li riječ njegova propala+ za sve naraštaje?
9 Je li Bog zaboravio milostiv biti,+je li u gnjevu uskratio milosrđe svoje?+ (Sela)
10 Zar ću govoriti: “Ovo me probada:+Svevišnji je povukao desnicu svoju”?+
11 Sjećat ću se djela Jahovih.+Da, sjećat ću se čudesnih djela tvojih iz davnine.+
12 Duboko ću razmišljati o svim djelima tvojim,+zaokupit ću se postupcima tvojim.+
13 Bože, put se tvoj na svetome mjestu nalazi.+Koji je bog velik kao Bog naš?+
14 Ti si pravi Bog, čudesna su djela tvoja.+Među narodima si snagu svoju obznanio.+
15 Rukom svojom izbavio si narod svoj,+sinove Jakovljeve i Josipove. (Sela)
16 Vode su te vidjele, Bože,vode su te vidjele i teške su ih boli obuzele.+I bezdani su se vodeni uzburkali.+
17 Oblaci su gromoglasno vodu izlili,+tutnjavom se oglasilo nebo naoblačeno.I strijele su tvoje letjele na sve strane.+
18 Tutnjava je gromova tvojih poput kotača kolskih odjekivala,+munje su tlo* obasjale,+zemlja se uzdrmala i počela se tresti.+
19 Kroz more je išao put tvoj,+staza je tvoja kroz vode mnoge prolazila,i trag se tvoj nije poznavao.
20 Vodio si narod svoj kao stado,+rukom Mojsijevom i Aronovom.+
Bilješke
^ Doslovno: “plodno tlo”.
