Psalam 39:1-13

Upravitelju, za jedutun.*+ Napjev Davidov. 39  Rekao sam: “Čuvat ću puteve svoje+da ne zgriješim jezikom svojim.+Postavit ću brnjicu kao stražu na ustima svojim,+sve dok je zlotvor preda mnom.”+   Zanijemio sam i utihnuo,+šutio sam o onome što je dobro,+i bol je moja otjerana.   Srce se moje raspalilo u meni,+dok sam uzdisao vatra je gorjela.Rekao sam jezikom svojim:   “Daj mi, Jehova, da saznam koliko brzo dolazi kraj moj+i koliko je malo dana mojih,+da bih spoznao koliko sam prolazan!+   Evo, učinio si dane moje malobrojnima,+životni je vijek moj kao ništa pred tobom.+Svaki je čovjek zemaljski, makar stajao čvrsto, samo dah.+ (Sela)   Uistinu čovjek kao sjena hoda.+Doista se ljudi uzalud razmeću.+Čovjek imetak zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.+   A sada, čemu da se nadam, Jehova?Tebe čekam.+   Od svih prijestupa mojih izbavi me!+Ne daj me za podsmijeh bezumniku!+   Ostao sam bez riječi,+ ne mogu otvoriti usta svoja,+zbog onoga što si ti učinio.+ 10  Ukloni od mene nevolju koju si mi nanio!+Zbog neprijateljstva ruke tvoje nestaje me.+ 11  Ukorima zbog prijestupa ti odgajaš čovjeka+i izjedaš vrijedne stvari njegove poput moljca.+Svaki je čovjek zemaljski doista samo dah.+ (Sela) 12  Čuj molitvu moju, Jehova,prikloni uho kada k tebi vapim!+Nemoj šutjeti na suze moje!+Jer ja sam došljak kod tebe,+pridošlica kao i svi oci moji.+ 13  Odvrati pogled od mene, da se razvedrim+prije nego odem i više me ne bude!”+

Bilješke

“Jedutun” — hebrejski izraz čije je točno značenje nepoznato.