Psalam 22:1-31

Upravitelju, za “Košutu u zoru”. Napjev Davidov. 22  Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?+Zašto si daleko od spasenja mojega,+daleko od riječi vapaja mojih?+   Bože moj, danju te zovem, a ti ne odgovaraš,+noću te zovem i ne utišavam se.+   A ti si svet,+okružen si hvalama Izraelovim.+   U tebe su se uzdali oci naši,+uzdali su se i ti si ih izbavljao.+   K tebi su vapili+ i bili su spašeni.+U tebe su se uzdali i nisu se osramotili.+   A ja sam crv,+ a ne čovjek,podsmijeh ljudima i prezir narodu.+   Svi koji me vide rugaju mi se,+podrugljivo usta otvaraju, odmahuju glavom, govoreći:+   “Jehovi se prepustio.+ Neka ga on spasi!+Neka ga on izbavi, kad mu je tako drag!”+   Jer ti si me izveo iz utrobe majčine,+ti si mi pouzdanje ulio dok sam bio na grudima majke svoje.+ 10  Tebi sam povjeren od rođenja,+od utrobe majke moje ti si Bog moj.+ 11  Ne budi daleko od mene, jer je nevolja blizu,+jer drugoga pomoćnika nemam!+ 12  Mnoštvo bikova mladih opkolilo me,+jaki bikovi bašanski okružili su me.+ 13  Na mene otvaraju usta svoja,+kao lav koji plijen razdire i riče.+ 14  Kao voda ja se razlijevam,+razdvajaju se sve kosti moje.+Srce mi je postalo kao vosak,+rastapa se duboko u nutrini mojoj.+ 15  Sasušila se snaga moja kao komad razbijene posude zemljane+i jezik mi se zalijepio za nepce,+u prah smrtni polažeš me.+ 16  Jer psi su me opkolili,+gomila zlotvora okružila me.+Kao lav navalili su na ruke i noge moje.+ 17  Sve kosti svoje izbrojiti mogu.+Oni gledaju, zure u mene.+ 18  Haljine moje dijele među sobom+i ždrijeb bacaju za odjeću moju.+ 19  Ali ti, Jehova, ne budi daleko!+Snago moja,+ pohitaj meni u pomoć!+ 20  Izbavi dušu moju od mača,+dušu moju jedinu od šape pseće,+ 21  spasi me od usta lavljih,+usliši me i spasi od rogova bikova divljih!+ 22  Objavljivat ću ime tvoje+ braći svojoj,+usred mnoštva okupljena* hvalit ću te.+ 23  Vi koji se bojite Jehove, hvalite ga!+Svi koji ste potomstvo Jakovljevo, slavite ga!+Budite u strahu pred njim, svi koji ste potomstvo Izraelovo!+ 24  Jer nevolju nevoljnikovu on ne prezire+niti mu se ona gadi.+Lice svoje nije okrenuo od njega+i čuo ga je kad je k njemu za pomoć zavapio.+ 25  Zbog djela tvojih hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog,+zavjete svoje izvršit ću pred onima koji se njega boje.+ 26  Krotki će jesti i nasititi se,+hvalit će Jehovu oni koji ga traže.+Srce vaše neka živi zauvijek!+ 27  Sjetit će se Jehove svi krajevi zemaljski i obratiti se k njemu.+I plemena svih naroda poklonit će se pred tobom.+ 28  Jer Jehovi pripada vlast kraljevska,+on vlada narodima.+ 29  Svi na zemlji koji se ponose bogatstvom svojim jest će i pokloniti se,+pred njim će koljena saviti svi koji u prah odlaze,+i nitko neće dušu svoju na životu sačuvati.+ 30  Potomstvo će njemu služiti,+o Jehovi će se govoriti idućem naraštaju.+ 31  Doći će i pričati o pravednosti njegovoj+narodu koji će se roditi, govoreći da je On to učinio.+

Bilješke

“Mnoštva okupljena” — hebrejski: kahal. Vidi bilješku za 2Mo 12:6.