Psalam 141:1-10
Napjev Davidov.
141 Prizivam te, Jehova.+Požuri k meni!+Čuj glas moj kad te prizivam!+
2 Neka molitva moja bude pred tobom kao kâd pripremljeni,+podizanje ruku mojih kao žitna žrtva večernja!+
3 Postavi, Jehova, stražu na usta moja,+čuvara na vrata usana mojih!+
4 Ne daj srcu mojemu da se prikloni ikakvome zlu,+pa da u zloći sramotna djela činim+zajedno s ljudima koji zlo rade,+i ne daj da jedem poslastica njihovih!+
5 Ako me udari pravednik, to je milost,*+ako me ukori, to je ulje za glavu moju,+koje glava moja neće odbiti.+Čak ću se moliti za njega kad u nevolji bude.+
6 Suci narodni bačeni su niz liticu,+a narod je čuo riječi moje, kako su ugodne.+
7 Kao što su drva rasuta po zemlji kad ih tko siječe i cijepa,tako su kosti naše rasute na ustima groba.*+
8 Ali oči su moje uprte u tebe,+ Jehova, Gospodine Svevišnji.+Ti si utočište moje.+Ne daj da duša moja u smrt ode!+
9 Sačuvaj me da se ne uhvatim u zamku koju su mi postavili,+čuvaj me od stupica onih koji zlo čine!+
10 Zli će svi pasti u mrežu koju su sami postavili,+a ja ću siguran pored svega toga proći.
