Psalam 107:1-43

(Psalmi 107–150) 107  Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+jer dovijeka traje milost* njegova!+   Neka kažu tako oni koje je izbavio Jehova,+oni koje je izbavio iz ruke protivnikove+   i koje je skupio iz zemalja,+s istoka i sa zapada,+sa sjevera i s juga.+   Lutali su po kraju pustome,+ po pustinji,+nisu našli puta do grada gdje bi se nastanili.+   Gladni su i žedni bili,+klonula je duša njihova u njima.+   I zavapili su k Jehovi u nevolji svojoj.+Iz tjeskoba njihovih izbavio ih je+   i na pravi ih je put uputio,+da dođu u grad gdje će se nastaniti.+   Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+   Jer nasitio je dušu uvenulu,+dušu gladnu dobrom je ispunio.+ 10  Onima što su živjeli u mraku i tami gustoj,+kao zatočenici u nevolji i okovima željeznim,+ 11  jer su se bunili+ protiv riječi Božjih+i prezirali upute Svevišnjega,+ 12  on je nevoljom srce njihovo pokorio.+Posrnuli su, a nikoga nije bilo da im pomogne.+ 13  I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+ 14  Izveo ih je iz mraka i tame guste,+raskinuo je okove njihove.+ 15  Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+ 16  Jer razbio je vrata bakrena+i slomio zasune željezne.+ 17  Oni koji su bezumni bili, zbog prijestupničkog puta svojega+i zbog grijeha svojih, sami su sebi naposljetku nevolju nanijeli.+ 18  Duši se njihovoj svako jelo ogadilo,+do vrata smrti oni su došli.+ 19  I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+ 20  Poslao je riječ svoju i izliječio ih+i izbavio ih iz jama njihovih.+ 21  Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+ 22  Neka prinose žrtve zahvalnice+i objavljuju djela njegova kličući radosno.+ 23  Oni koji morem plove u brodovima+i poslove obavljaju na vodama velikim,+ 24  oni su vidjeli djela Jehovina+i čudesa njegova u dubinama,+ 25  kako se na riječ njegovu podiže vjetar olujni,+koji uzdiže valove morske.+ 26  Do neba se moreplovci dižu,do dna se spuštaju.Od nevolje se rastapa duša njihova.+ 27  Posrću i teturaju poput pijanice,+smetena je sva mudrost njihova.+ 28  Tada k Jehovi vape u nevolji svojoj,+i iz tjeskoba njihovih on ih izbavlja.+ 29  Smiruje oluju da nastane tišina,+pa se valovi morski umiruju.+ 30  Kad se umire, moreplovci se raduju,a on ih vodi u luku željenu.+ 31  Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+ 32  Neka ga uzvisuju pred narodom sakupljenim,+u vijeću staraca neka ga hvale.+ 33  On pretvara rijeke u pustinju+i tokove vodene u žedno tlo,+ 34  plodnu zemlju u pustoš slanu,+zbog zloće onih koji žive na njoj. 35  On pretvara pustinju u jezero vodeno+i zemlju bezvodnu u izvore vodene.+ 36  I naseljava ondje gladne,+da podignu grad u kojem će živjeti.+ 37  Siju polja i sade vinograde,+da donesu ljetinu obilnu.+ 38  I on ih blagoslivlja, pa se silno množe,+ne dopušta da stoke njihove malo bude.+ 39  Ali opet su prorijeđeni i pognuti+od ugnjetavanja, nevolje i tuge.+ 40  On prezir izlijeva na dostojanstvenike+i pušta ih da lutaju krajem pustim, gdje puta nema.+ 41  A siromaha štiti od nevolje+i daje mu obitelj kao stado veliku.+ 42  Čestiti to vide i raduju se,+a sva nepravda neka zatvori usta svoja.+ 43  Tko je mudar? Taj će razmisliti o svemu tome+i promotriti pažljivo što Jehova čini u milosti svojoj.+

Bilješke

Ili: “vjerna ljubav”. O izrazu “milost” u recima 1, 8, 15, 21, 31 i 43 vidi bilješku za 1Mo 19:19.