Psalam 107:1-43
(Psalmi 107–150)
107 Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+jer dovijeka traje milost* njegova!+
2 Neka kažu tako oni koje je izbavio Jehova,+oni koje je izbavio iz ruke protivnikove+
3 i koje je skupio iz zemalja,+s istoka i sa zapada,+sa sjevera i s juga.+
4 Lutali su po kraju pustome,+ po pustinji,+nisu našli puta do grada gdje bi se nastanili.+
5 Gladni su i žedni bili,+klonula je duša njihova u njima.+
6 I zavapili su k Jehovi u nevolji svojoj.+Iz tjeskoba njihovih izbavio ih je+
7 i na pravi ih je put uputio,+da dođu u grad gdje će se nastaniti.+
8 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
9 Jer nasitio je dušu uvenulu,+dušu gladnu dobrom je ispunio.+
10 Onima što su živjeli u mraku i tami gustoj,+kao zatočenici u nevolji i okovima željeznim,+
11 jer su se bunili+ protiv riječi Božjih+i prezirali upute Svevišnjega,+
12 on je nevoljom srce njihovo pokorio.+Posrnuli su, a nikoga nije bilo da im pomogne.+
13 I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+
14 Izveo ih je iz mraka i tame guste,+raskinuo je okove njihove.+
15 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
16 Jer razbio je vrata bakrena+i slomio zasune željezne.+
17 Oni koji su bezumni bili, zbog prijestupničkog puta svojega+i zbog grijeha svojih, sami su sebi naposljetku nevolju nanijeli.+
18 Duši se njihovoj svako jelo ogadilo,+do vrata smrti oni su došli.+
19 I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+
20 Poslao je riječ svoju i izliječio ih+i izbavio ih iz jama njihovih.+
21 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
22 Neka prinose žrtve zahvalnice+i objavljuju djela njegova kličući radosno.+
23 Oni koji morem plove u brodovima+i poslove obavljaju na vodama velikim,+
24 oni su vidjeli djela Jehovina+i čudesa njegova u dubinama,+
25 kako se na riječ njegovu podiže vjetar olujni,+koji uzdiže valove morske.+
26 Do neba se moreplovci dižu,do dna se spuštaju.Od nevolje se rastapa duša njihova.+
27 Posrću i teturaju poput pijanice,+smetena je sva mudrost njihova.+
28 Tada k Jehovi vape u nevolji svojoj,+i iz tjeskoba njihovih on ih izbavlja.+
29 Smiruje oluju da nastane tišina,+pa se valovi morski umiruju.+
30 Kad se umire, moreplovci se raduju,a on ih vodi u luku željenu.+
31 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
32 Neka ga uzvisuju pred narodom sakupljenim,+u vijeću staraca neka ga hvale.+
33 On pretvara rijeke u pustinju+i tokove vodene u žedno tlo,+
34 plodnu zemlju u pustoš slanu,+zbog zloće onih koji žive na njoj.
35 On pretvara pustinju u jezero vodeno+i zemlju bezvodnu u izvore vodene.+
36 I naseljava ondje gladne,+da podignu grad u kojem će živjeti.+
37 Siju polja i sade vinograde,+da donesu ljetinu obilnu.+
38 I on ih blagoslivlja, pa se silno množe,+ne dopušta da stoke njihove malo bude.+
39 Ali opet su prorijeđeni i pognuti+od ugnjetavanja, nevolje i tuge.+
40 On prezir izlijeva na dostojanstvenike+i pušta ih da lutaju krajem pustim, gdje puta nema.+
41 A siromaha štiti od nevolje+i daje mu obitelj kao stado veliku.+
42 Čestiti to vide i raduju se,+a sva nepravda neka zatvori usta svoja.+
43 Tko je mudar? Taj će razmisliti o svemu tome+i promotriti pažljivo što Jehova čini u milosti svojoj.+
