Psalam 104:1-35
104 Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja!+Jehova, Bože moj, silno si velik.+Čašću i veličanstvom ti si se zaodjenuo,+
2 zaogrnuo si se svjetlošću kao plaštem,+razapeo si nebesa kao platno šatorsko,+
3 od greda gradiš u vodama gornje odaje svoje,+oblake činiš kolima svojim,+na krilima vjetra koračaš,+
4 anđele svoje duhovima* činiš,+sluge svoje vatrom koja proždire.+
5 Utemeljio si zemlju na temeljima njezinim,+neće se poljuljati dovijeka, do u svu vječnost.+
6 Bezdanom vodenim prekrio si je kao haljinom.+Vode su stajale iznad gora.+
7 Od prijetnje tvoje bježati su stale,+od tutnjave gromova tvojih prestravljene su pobjegle
8 — gore su se uzdigle,+doline su se spustile —na mjesto koje si za njih utvrdio.
9 Granicu si postavio, koju ne smiju prijeći,+da opet ne prekriju zemlju.+
10 Izvore šalješ u potoke,+među gorama oni teku.
11 Napajaju sve životinje poljske,+zebre+ u njima gase žeđ svoju.
12 Iznad njih ptice nebeske počivaju,+iz gustog lišća odjekuje glas njihov.+
13 Gore natapaš iz gornjih odaja svojih.+Plodovima djela tvojih siti se zemlja.+
14 Daješ da trava zelena niče za stoku+i bilje za potrebe ljudske,+daješ da iz zemlje hrana raste+
15 i vino što veseli srce čovjeku smrtnom+i ulje od kojega se lice sjaji+i kruh što krijepi srce čovjeku smrtnom.+
16 Sita su stabla Jehovina,cedri libanonski koje je posadio,+
17 na kojima ptice gnijezda svoja savijaju.+A rodi je dom na stablima borovice.+
18 Gore visoke+ kozorozima pripadaju,+litice su pećinarima zaklon.+
19 Načinio si mjesec da se određuju vremena.+Sunce zna gdje treba zaći.+
20 Ti stvaraš mrak, da bude noć+ —tada se sve životinje šumske kreću.
21 Lavovi mladi riču za plijenom+i hranu svoju traže od Boga.+
22 Sunce zasja+ — povlače sei liježu u skrovišta svoja.
23 Čovjek odlazi na posao svoj+i na rad svoj do večeri.+
24 Kako je mnogo djela tvojih, Jehova!+Sva si mudro načinio,+puna je zemlja stvaralaštva tvojega.+
25 A u moru ovom, tako velikom i širokom,+u njemu vrve životinje bez broja,+stvorenja mala i velika.+
26 Tamo brodovi plove.+Levijatana*+ si načinio da se u njemu igra.+
27 Svi oni čekaju tebe+da im hranu daš na vrijeme.+
28 Što im daješ, uzimaju.+Otvaraš ruku svoju i site se darovima dobrim.+
29 Okreneš li lice svoje, smetu se.+Uzmeš li duh* njihov, umiru+i u prah se svoj vraćaju.+
30 Pošalješ li duh svoj, nastaju.+Ti obnavljaš lice zemlji.
31 Slava Jehovina trajat će dovijeka.+Radovat će se Jehova djelima svojim.+
32 On pogleda zemlju i ona se potrese,+dotakne gore i one se zadime.+
33 Pjevat ću Jehovi cijeloga života svojega,+pjesmom ću hvaliti Boga svojega dokle god me bude.+
34 Neka ugodne budu moje misli o njemu.+Ja ću se radovati Jehovi.+
35 Grešnici će biti zbrisani sa zemlje,+zlih više neće biti.+Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja! Hvalite Jaha!*+
Bilješke
^ Ili: “vjetrovima” (hebrejski ruhot, množina). U 3. retku upotrijebljen je hebrejski izraz ruah (“vjetar”), u jednini.
^ Ili: “životnu silu”.
